''Božićni dar''

Kuželj na žilet-žici: Slovenci su bajkovitu Kupu pretvorili u ''logor''

Marinko Krmpotić

Foto S. Ježina

Foto S. Ježina

Kuželji su jedinstveni. Mjestašca, koja se zovu poptpuno isto, dijeli rijeka i   most. Slovenski imenjak vodu prima s hrvatske strane, a pročišćivač voda za oba mjesta  je na slovenskoj strani. I Crkvica je zajednička, nalazi se na hrvatskoj strani i u nju redovito idu i slovenski vjernici, a na grobljima s jedne i druge strane pokopani su i Ivani i Janezi...



 Kroz dolinu gornjeg toka rijeke Kupe prolazile su vojske i ratovi još od doba Rimljana, ali rijeka Kupa – prirodna granica između Hrvatske i Slovenije – nikad nije bila zagrađena ni ograđena. Sve do prosinca 2015.  kada je slovenski i hrvatski živalj ovog dijela tih država kao »božićni dar« dobio novu žičanu ogradu koja sa slovenske strane na mnogim mjestima onemogućava prilaz Kupi i cijeli krajolik čini sličnim više nekom apokaliptičnom SF filmu, nego li prekrasnom planinskom području u kojem stoljećima Slovenci i Hrvati žive bez žica i ograda. Nažalost, nije riječ o filmu, već o neugodnoj stvarnosti koja će, čini se, postati još neugodnija i teža. 


Snaga tih loših promjena na cijelom području gornjeg toka Kupske najuočljivija je u mjestašcu Kuželj jedinstvenom po tome što je riječ o naselju kojeg se dio nalazi na hrvatskoj, a dio na slovenskoj strani pri čemu razlika nije napravljena ni u nazivu mjesta jer se i s jedne i s druge strane naselje zove Kuželj bez dodatnih pridjeva hrvatski ili slovenski. Kad u bilo kom od tih mjesta kažete kako idete u Kuželj jasno je da idete u onaj drugi Kuželj čiju pripadnost nije potrebno navoditi jer se zna tko je s druge strane. Povezanost ova dva hrvatska i slovenska blizanca vidljiva je i u nizu drugih pojedinosti. Primjerice, slovensko naselje vodu prima s hrvatske strane, a pročišćivač voda za oba mjesta postavljen je na slovenskoj strani. Nadalje, crkvica za oba mjesta nalazi se na hrvatskoj strani i u nju redovno idu i slovenski vjernici, a na grobljima s jedne i druge strane pokopani su i Ivani i Janezi… 


Nije bilo ni rampe


Ova dva mala mjestašca istog imena veže most koji u povijest ovih krajeva, ali i odnosa Hrvatske i Slovenije, ulazi kao jedini most na kojem u doba dok Hrvatska još nije bila u EU, nije bilo rampe. Niže potpisani autor ovog teksta još se u to doba nosio mišlju da baš to istakne kao primjer suživota ljudi ovog kraja, ali je na molbu samih stanovnika odustao jer je njihov argument bio jak – ako se priča o tome pojavi u novinama, brzo će rampa biti postavljena. Teksta nije bilo, nije bilo ni rampe i kad je Hrvatska ušla u EU izgledalo je da je nikad neće ni biti. Sad je priča bitno drugačija, a to nimalo sretnim ne čini ljude koji žive u slovenskom i hrvatskom Kuželju.




Na slovenskoj smo strani najprije popričali sa Zlatkom Vardijanom čija se kuća nalazi uz sam most i koji ističe kako nikada nikakvih problema nije bilo: »Nije dobra ova ograda, a strah me je da će uskoro na most, što nikada nije bilo, biti postavljena i rampa. To nije dobro za ljude ovog kraja, a najgore je što svi mi ovdje plaćamo greške koje rade drugi, točnije EU i Merkel koji su taj val izbjeglica morali zaustaviti na granici Turske i Grčke«, govori Zlatko Vardijan, a njihov susjed Franc Poje kaže kako, da je samo malo pameti više, ograde ne bi bilo: »Konfiguracija Kupe na najvećem dijelu ovdje je takva da je teren prirodno težak i tu ograde nije ni trebalo, tim više što su ovdje ilegalni prelasci rijetki. Uostalom, ako netko želi preći granicu, ni ta ga ograda neće zaustaviti pa bi našoj Vladi bilo bolje da je novac koji je dala za tu ogradu dala za poribljavanje Kupe što bi nam donijelo još više ribiča koji ionako vole Kupu, a sad je pitanje koliko će ih ova ograda odbiti. No, nas domaće malo se kada što pita, a kad nas se i pita, uopće nas se ne sluša«, konstatira Poje dok njihov susjed Arsen Colnar kratko kaže kako ograda neće lijepo izgledati, a posebno je loše što će ribičima i izletnicima otežati, možda i onemogućiti prilazak Kupi. U središtu mjesta nekolicina ljudi kupovala je kruh od pokretne pekarske radnje čiji nam vlasnik Anton Kovačič, koji svaki dan dovozi kruh u slovenska mjesta uz Kupu, kaže, ako ograda treba – neka bude: »Radi sigurnosti je bolje da je tu, tim više jer mi i dalje možemo preko granice bez problema. Do sada tih izbjeglica nije bilo na našem području, ali nikad ne znaš. Pa pred nekoliko mjeseci govorilo se kako ih ne zanimaju ni Hrvatska ni Slovenija, a pogledajte sad…«, konstatira Kovačič.


Ovo je zastrašujuće


S hrvatske strane slični stavovi. Stanovnik Kuželja Miro Mihelčić trenutačnu situaciju sažima u dvije riječi – nije dobro: »Ograda je apsolutno nepotrebna  jer migranata ovdje nema i nikome nije jasno zašto se postavlja. Mještane ovog kraja s obje strane granice ta ograda neće posvađati, a najgore će proći životinje koje uz Kupu imaju brojne rute kretanja koje ova ograda prekida«, rekao je Mihelčić. Davorin Klobučar, predsjednik Mjesnog odbora Brod na Kupi u okviru kojeg se nalazi i Kuželj za sve što se ovih dana zbiva uz Kupu koristi pojam – zastrašujuće: »S naše strane ograda izgleda ružno, sa slovenske je, vjerujte, još gore. Godinama kroz rad Udruge »Kupa« surađujem s brojnim susjednim udrugama i pojedincima i ovih sam ih dana posjetio i uvjerio se u veliku ogorčenost i strah koji vladaju na slovenskoj strani jer njima ograda nosi opasnost za djecu, domaće životinje, pristup nekim parcelama i Kupi. Štoviše, koliko je meni poznato Općina Kostel, Turtistično-športno društvo Kostel te brojne lovačke i ribičke udruge tog kraja, kao i građani, krenuli su u potpisivanje peticije kojom će tražiti uklanjanje ograde koja cijelom tom kraju donosi štetu, pogotovo onima koji se bave turizmom. Primjerice, koji će ribič sada kupiti kartu za ribolov na Kupi, ako do Kupe ne može zbog ograde? Nadalje, što će biti kad se – što se događa – prevrne slovenski rafting  ili kajak čamac, a ljudi iz njega ne mogu na slovensku obalu zbog žice? Također, svi znamo da Kupa zna u jesen i proljeće jako narasti i podići svoj vodostaj za dva-tri metra. Što će biti odnese li ta snaga vode ogradu u Kupu, ili je prenese na hrvatsku stranu«, pita Klobučar dodajući kako je vrijeme da na ovo što se događa uz Kupu reagira i hrvatska država.