NL arhiva
Iako rođen 1933. u Zagrebu, dušom i srcem bio je Goranin. Provevši radni vijek u Njemačkoj, godinama je pomagao Gorskom kotaru, ali i drugim krajevima Hrvatske, osiguravajući novac i druge oblike pomoći pojedincima, sportskim i udrugama kulture, bolesnima i nemoćnima, bolnicama, školama, vrtićima...
Dr. Ivo Mance rođen je 25. kolovoza 1933. godine u Zagrebu, ali je dušom i srcem, cijelim svojim bićem, bio Goranin, čovjek iz brodmoravičkoga kraja, iz svog prekrasnog Šimatova. Provevši cijeli radni vijek u Njemačkoj kao ugledni liječnik, dr. Mance zarana je shvatio kako svom zavičaju valja pomoći koliko je god to moguće pa je uz redovne posjete i ljetovanja u Šimatovu, uz suprugu Mariju iz godine u godinu pomago na narazličitije načine osiguravajući novac ili bilo koji drugi oblik pomoći pojedincima, sportskim i udrugama kulture, bolesnima i nemoćnima, mladoma i starima, bolnicama i ambulantama, školama i vrtićima…
Pomoć tijekom rata
Zanimljivo bi bilo sabrati količinu novaca kojom je kroz protekla desetljeća dr. Mance uz pomoć supruge Marije najprije njemačkim markama, a potom eurima darivao brojna područja Hrvatske, ponajprije Gorski kotar, ali i Rijeku, Pulu… No, on sam time se nije zamarao jer nije bila bitna količina novaca, već količina dobrote koju će pružiti svojim radom. Najbolje se taj njegov humanitarni stav osjetio nedugo po izbijanju Domovinskog rata u Hrvatskoj, kada su on i supruga mu Marija osnovali Udrugu »Njemačka pomoć za djecu Hrvatske«.
Preko spomenute udruge, zahvaljujući njemačkim sudovima i mnogobrojnim sponzorima koji su novčane kazne doznačivali njegovoj udruzi kojoj je bio predsjednik, dr. Mance pomagao je djeci poginulih branitelja, kupovao razne medicinske aparate za hrvatske bolnice, pomagao mnogim školama u nabavci školske opreme i namirnica za školske kuhinje, uređivao školske objekte i igrališta, stipendirao učenike…
Naravno, silna količina humanitarnog rada nije mogla ostati nezamijećena i u najvišim krugovima pa ga je, primjerice, 2003. godine papa Ivan Pavao II. odlikovao visokim crkvenim odličjem »Za papu i crkvu«, a Općina Brod Moravice mu je 2001. godine uručila svoje najveće priznanje – status Počasnog građanina Brod Moravica. No, više od svih tih priznanja vrijede reakcije na njegovu smrt na brodmoravičkom i goranskom području. U Šimatovu su uz križ ljudi spontano postavili svijeće i cvijeće, a osjećaji tuge i žalosti vidljivi su kod svakoga tko čuje vijest da je umro dr. Mance.
Škola kao spomenik
Mnogi su, baš zahvaljujući radu ove Udruge, lakše podnosili teške i mračne dane rata te potom po oslobođenju i osamostaljenju Hrvatske lakše stvarali temelje za bolje uvjete svog života i rada. Dr. Mance posebno je bio osjetljiv prema onima kojima je pomoć najpotrebnija – bolesnoj djeci.
Upravo zahvaljujući njegovoj ideji obnovljena je i nekadašnja područna škola u Šimatovu koja sada služi polaznicima Centra za rehabilitaciju djece i mladeži iz Zagreba za osobe sa posebnim potrebama, a svrsishodno obnovljen objekt sigurno će i u godinama što dolaze koristiti mnogi, čuvajući na taj način sjećanja na dobrotu dr. Mancea koji je učinio iznimno mnogo i na obnovi brojnih sakralnih objekata na području Općine Brod Moravice, gdje je u kontinuitetu od 1984. godine podupirao očuvanje i širenje vjere.
Zbog svega što je učinio, Gorani, a i mnogi drugi, još će ga se dugo sjećati, a počast će mu moći odati ove subote na misi zadušnici koja će u crkvi sv. Križa u Šimatovu biti služena u 17 sati.
