Međunarodna noć šišmiša

Šišmišomanija u Gorskom kotaru: Voda, hrana, pećina, što šišmišu više za sreću treba

Marinko Krmpotić

Foto: Marinko Krmpotić

Foto: Marinko Krmpotić

 U Gorskom kotaru ima ih puno zbog vode i hrane, livada, pećina i šuma te činjenice da tu nema većih zaprašivanja – to i još mnogo drugih zanimljivosti moglo se saznati na šišmiš fešti u i oko Stalnog postava Kaštela Zrinskih u sklopu 20. Međunarodne noći šišmiša



BROD NA KUPI Ako niste znali, Gorski kotar jedno je od područja Hrvatske bogato šišmišima, a ovi noćni letači Gorski kotar vole jer tu imaju puno hrane i vode. Ova činjenica samo je jedna od brojnih koje se moglo saznati ovog vikenda u Brodu na Kupi tijekom »Šišmišomanije«, zanimljive šišmiš fešte koju su u i oko Stalnog postava Kaštela Zrinskih organizirali vrijedni članovi Prirodoslovnog muzeja Rijeka uklopivši ovu zanimljivu priredbu u niz druženja kojima je ove godine obilježena već dvadeseta Međunarodna noć šišmiša.


Željka Modrić Surina, ravnateljica Prirodoslovnog muzeja Rijeka, ističe kako su za sve koji su željeli upoznati svijet šišmiša organizirane brojne edukativne aktivnosti i to ne samo o šišmišima, već i o drugim zanimljivim životinjama tame:


– Za najmlađe, ali i sve druge koji su to željeli, najprije smo organizirali radionice tijekom kojih se kroz rješavanje zanimjivih anketa moglo saznati određene činjenice vezane uz šišmiše, jedine sisavce koji lete, a moglo se i izraditi šišmiš maske.




U provedbi tih radionica sudjelovale su Marta Blažević i Klara Bukovac, a po njihovom završetku uslijedila je edukativna muzejska potraga pod nazivom »Šišmiši i životinje tame« tijekom koje se trebalo otkriti gdje su sve sakriveni razni podaci o šišmišima, nakon čega sam održala predavanje iz kojeg se moglo saznati puno zanimljivih stvari o tim noćnim letačima, a kad je pao prvi sumrak krenuli smo na šetnju uz rijeku Kupu i uz stručno vodstvo sudjelovali u potrazi za šišmišima pomoću ultrazvučnih detektora, odnosno uređaja koji nam omogućavaju snimanje i produciranje glasanja šišmiša, što je bilo vrlo zanimljivo, mada treba reći da je šišmiše, iako ih ima puno više, u Gorskom kotaru teže »uhvatiti« jer imaju puno veći prostor na kojem žive, dok ih je u Rijeci, primjerice, lakše locirati jer se smjestimo kraj vode i oni ubrzo stignu.



Međunarodna noć šišmiša obilježava se svake godine u više od 30 zemalja potpisnica Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (UNEP/EUROBATS).


Ovaj događaj usmjeren je edukaciji šire javnosti o biologiji šišmiša, njihovom životnom prostoru, razlozima ugroženosti i važnosti zaštite, budući da su mnoge od 45 europskih vrsta šišmiša danas ugrožene. Republika Hrvatska potpisnica je Sporazuma koji je stupio na snagu 2000. godine, a sa svojih 35 do sada zabilježenih vrsta šišmiša, jedna je od zemalja s najbogatijom faunom šišmiša na području Europe.


Sve vrste šišmiša u Hrvatskoj strogo su zaštićene zakonskim propisima te je zabranjeno njihovo uznemiravanje i ubijanje, a 17 vrsta nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih sisavaca Hrvatske.



U Gorskom kotaru ima ih puno zbog vode i hrane, širokih livadnih prostora, pećina i šuma, ali i činjenice da na ovom području nema većih zaprašivanja terena. Uz sve to, vrlo je bitan i pozitivan odnos Gorana prema životinjama, pa i šišmišima. Ljudi ovdje žive više uz prirodu i ne boje se životinja, ne diraju ih, ne uznemiravaju i ne napadaju pa je onda logično da ovdje ima više životinjskog svijeta, rekla je Željka Modrić Surina.