Foto M. Aničić
Punih smo 18 mjeseci na radnom mjestu bez telefona, a već pet mjeseci u hotelu nemamo niti vode, kaže nekolicina preostalih radnika zaduženih da čuvaju objekt koji se urušava sam od sebe
OPATIJA Prošle godine približno u ovo vrijeme pisali smo o tome da će nekad vrlo poznati opatijski hotel Paris »još jednu sezonu dočekati u mraku«, no i nakon novih 365 »potrošenih« dana, situacija se nije popravila. Štoviše, pogoršala se. Uz konstataciju da će Opatija i u ovo ljeto zakoračiti uz zatvoreni objekt u samom središtu grada koji uvelike kvari ukupni dojam o destinaciji, ponovno nažalost donosimo i svjedočanstva preostalih nekoliko djelatnika koji čuvaju objekt i u njemu rade, ali ne dobivaju plaće. I sva potraživanja bivših uposlenika hotela »Paris«, njih dvadesetak, prema poslodavcu, tvrtki In-Mar iz Varaždinskih Toplica koja je svojevremeno kupila ovaj opatijski objekt od Liburnia Riviera Hotela, unatoč pravomoćnim sudskim presudama iz 2012., odnosno 2013. godine još uvijek su tek »mrtvo slovo na papiru«. Od isplate i dalje ništa. A dani prolaze u neizvjesnosti…
Novcu »ni traga«
– Što se promijenilo u zadnjih godinu dana? Možemo reći da je teška situacija postala još teža. Dakle, nas koji u ovom objektu i dalje radimo jer nemamo izbora, muči 12 neisplaćenih plaća. Punih smo 18 i pol mjeseci na radnom mjestu bez telefona, a već skoro pet mjeseci u hotelu nemamo niti vode. Kako je raditi u takvim uvjetima, u centru Opatije u hotelu koji je zbog neplaćenih računa ostao bez vode – teško je zamislivo. Pravomoćne sudske presude iz 2012. godine u našu korist, a koje su pokrenute 2002. godine zbog prenisko isplaćivanih plaća i kršenja kolektivnog ugovora, još uvijek nisu realizirane. Ni nakon punih 14 godina agonije ne nazire se kraj našim problemima – navode sadašnji i bivši uposlenici hotela Paris.
Kažu da je tvrtki In-Mar d.o.o. rješenjem od 13. listopada 2015. prihvaćen plan financijskog restrukturiranja, u postupku predstečajne nagodbe, no – situacija je sve gora, a novcu i dalje »ni traga«.
Podsjetimo, tvrtka In-Mar iz Varaždinskih Toplica kupila je hotel »Paris« od LRH, te uz objekt koji se nalazi na jednoj od najboljih opatijskih lokacija, a svojevremeno je bio poznat i po odličnoj i rado posjećenoj kavani koja je također nosila naziv po glavnom gradu Francuske, preuzela i obveze prema radnicima. Najave novih vlasnika su u početku bile optimistične, no osim početnih planova, a 2008. godine je primjerice na hotelu osvanula i obavijest da objekt ima građevinsku dozvolu za rekonstrukciju, uslijed krize i spleta okolnosti – sve do danas tvrtka iz Varaždinskih Toplica hotel nije obnovila i ako se tako nastavi – postoji opasnost da se dijelovi beživotnog objekta sami uruše.
Objekt je zatvoren više od desetljeća i premda se preostali uposlenici trude održavati ga u granicama svojih mogućnosti, zub vremena ostavlja sve veći trag. Hotel Paris naočigled propada u samoj gradskoj jezgri Opatije, te zasad ne postoji efikasna mogućnost same lokalne zajednice da određenim financijskim opterećenjem, primjerice komunalnom naknadom za zatvoreni objekt, prisili privatne vlasnike da o njemu brže povedu računa.
Pravomoćne presude
Po navodima bivših uposlenika hotela Paris, problemi su započeli već nakon što su dobili prvu plaću koja je bila umanjena unatoč tome što je tvrtka In-Mar imala obvezu da će radnici koje je preuzela u prvih godinu dana imati plaću na razini koju su imali u LRH-u. Kada su radnici uočili nepravilnosti, pravdu su tražili sudskim postupkom koji je započeo 2003. godine, a pravomoćne presude su donešene 2012., odnosno 2013. godine. Vlasnice hotela Paris su se međutim našle u izuzetno teškoj financijskoj situaciji i tražile su odgodu plaćanja, a radnici su za to imali razumijevanja, no sada se pitaju jesu li pogriješili jer -sve do travnja 2016. godine na njihove račune po tom osnovu nije uplaćena niti kuna. Dug je do danas višemilijunski, kamata stalno raste, a u stalnom iščekivanju radnici se osjećaju bespomoćno. Smatraju da bi se »svjetlo na kraju tunela« moglo početi nazirati ukoliko bi se pronašao zainteresirani kupac za hotel »Paris«, što se do danas, unatoč obilasku zainteresiranih – nije dogodilo.
U nadi da će izlaskom u javnost promijeniti stvari u pozitivnom smjeru, našu pomoć je potražilo dvadeset osoba kojima tvrtka In-Mar duguje sredstva, a to su Anči Brezavšček, Tereza Bošnjak, Janja Ćorluka, Ljubica Gavranović, Marica Glassl, Stoja Ivaničić, Veljko Jeletić, Dunja Jeličić, Milka Kovačević, Davor Lohajner, Mirjana Malovrh, Radojka Marjanović, Dušana Mohorovičić, Anka Peruč, Mirjana Petrušić, Zorka Pozder, Ivan Stanić, Paulo Šebalj, Zora Škarica i Silvana Uni. Nažalost, premda smo telefonskim putem ostavili poruku za predstavnike tvrtke In-Mar, obitelj Marko, do zaključenja teksta – odgovora nije bilo.
