FF: Fenomenalni fusion  – upravo bi se tako mogao definirati doček Nove godine “u podne” na Kantridi, tradicionalno ispred beach bara Morski prasac. Istina, vrhunac se dogodio iza 15 sati kad su zabavu nakon Kantridersa do usijanja doveli Pachamama street connection, kultni riječki bend koji djeluje punih 15 godina, a čija glazbena energija djeluje toliko zarazno da se Kantrida u jednom trenutku, okupana suncem, prometnula u sliku kakvu obično imamo o rasplesanoj brazilskoj Copacabani.

No da je priča tog popodneva bila dodatno za antologiju pobrinula su se dva vokala koja vjerojatno nisu nikad prije, sumnjamo da će to i poslije, nastupala zajedno. Prvi se Pachamami pridružio Krešimir Burić, karizmatični Krešo iz Kiselih kiša. Izveo je niz pjesama skoro pa kaotičnog žanrovskog usmjerenja da bi mu se za drugim mikrofonom prigodom izvođenja klasika Vjeran pas pridružio Predrag Kraljević Kralj, vokal Termita, temeljnog kamena riječke scene i zvuka iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Suze i ponos

Redao je Krešo kasnije KKK klasike, pa tako i Fadilu, da bi emotivni trenutak koji je zasjenio sve obližnje “dočeke” sasvim sigurno bila izvedba Najdraže Rijeke čime je iskazano poštovanje neposredno prije novogodišnjih slavlja preminulom Damiru Badurini, autoru “iz naroda nastale” himne Grada Rijeke. Stotine su s Krešom i Pachamamama pjevale, bilo je i suza i ponosa. Činjenica da se mjesto nastupa doslovno dodiruje sa stadionom na kojem je u svibnju 1999. Badurina pred 25 tisuća gledatelja povijesne krađe pjesmu i izveo, samo je dodatno pojačala neviđeni emotivni naboj.

Foto Edi PRODAN

Svakako bila je to i sjajna samorođena fešta koja je u totalnoj suprotnost s “plesom milijuna” potrošenim na “službenim” dočecima. Koji su, s obzirom da su dva sarajevska izvođača u Zagrebu i Dubrovniku – bili su to Dubioza kolektiv i Dino Merlin  – dobili 248 tisuća eura, iznos za koji hrvatski radnik s plaćom od 1,2 tisuće eura mora raditi pola radnog vijeka – pokazali i veliku nemoć hrvatske glazbene produkcije. Tim više što je Dubioza plaćena sedam puta više od najjačeg hrvatskog izvođača – Elementala.

Od punka do MiK-a

Neka ih, njih i stotina tisuća eura, Pachamama je na Kantridi pokazala kako se to radi kad se srcem radi. Istina i sa sjajnom brass sekcijom, silnom ritmičnošću i vrlo osobnim obradama pjesama najrazličitijih žanrova: od punka do MiK-a nema što u njihovoj izvedbi dobro ne zvuči. Želimo li da se Rijeci vrati pozitiva i optimizam kao i osmijeh na lice, bilo bi najbolje da ih Grad stavi u neku vrst radnog odnosa, da sviraju kad god im se za to učini dobra prilika. Kantrida je pokazala emociju, pa je i tuga odlaska Damira Badurine bila prožeta vječnošću njegovog rada, svakako i vjerom u bolju budućnost.