Od oca, umirovljenog učitelja Andrije Zbašnika, naslijedio je ljubav prema stvaralaštvu koje ovaj profesor likovne kulture izražava i riječju i slikom, u što se javnost mogla uvjeriti na izložbi slika u Puli te na promociji njegove druge zbirke pjesama »Ulovljene zvijeri«
ČABAR Rijetke su osobe koje su neki svoj interes ili hobi povezale s onim čime su se bavili njihovi roditelji. Jedna od takvih osoba svakako je Andrej Zbašnik koji je od oca, umirovljenog čabarskog učitelja Andrije Zbašnika, naslijedio ljubav prema stvaralaštvu, koje izražava i riječju i slikom. Ovaj svestrani čabarski umjetnik nedavno je imao dva značajna nastupa u javnosti, prvo kao slikar na izložbi u Puli, a zatim i na promociji svoje druge zbirke pjesama »Ulovljene zvijeri« u Čabru. Oba događaja plod su intenzivnih osjećaja koji u njemu bujaju već desetljećima, a kada se oni saberu u jednu cjelinu, nastaje – umjetnost.
Rođen je 1976. godine u Rijeci, a sada živi u Čabru gdje, kaže, uživa u ljepoti krajolika. Nakon Opće gimnazije u Čabru, upisuje Pedagoški, odnosno sadašnji Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za likovnu kulturu. Za dodatni izborni predmet izabire slikarstvo, u kojem se usavršava uz vodstvo akademskih slikara Marijana Pongraca i Ksenije Mogin. Diplomirao je 1999., stekavši stručni naziv profesora likovne kulture. Od tada se aktivno bavi likovno-umjetničkim promišljanjem zbilje i pisanjem. Dosad je osmislio i realizirao više samostalnih izložbi slika, umjetničkih projekata i koncepata te sudjelovao na nekoliko skupnih izložbi. Član je HDLU-a Istre.
Svetost istine
– Umjetnost je stanje koje svaki čin nastoji transformirati u svetost istine, a njezin proizvod uvijek završava u mašineriji hedonističke ekonomije. Naravno, svaki umjetnik ima neku svoju pojmovnu definiciju. Čovjek u svakom obliku rada, djelovanja, postojanja, može postati umjetnik. Bitno je s koliko ljubavi, zanesenosti, kreativnosti i energije pristupamo nekoj aktivnosti. Mislim da je umjetnost nešto najljepše što se može dogoditi čovjeku, iako ona može čovjeka stvoriti i upropastiti. Meni je prije svega važno stvarati umjetnost, kako bih u tom procesu postajao svjesniji i bolji čovjek.
Moji životni likovno-umjetnički projekti su »Organizam žive umjetnosti«, kao projekt u kojem se bavim intenzivnim promišljanjem i stvaranjem umjetničkih djela nastalih prožimanjem vizualnih i pojmovnih konstrukcija, te »Autor gradi autora« u kojem se bavim izražavanjem međusobnih isprepletanja raznih autorskih poetika i uvjerenjem kako autor gradi autora, kao što se ljudi međusobno nadograđuju i upotpunjavaju.
U vizualnom aspektu svoje umjetnosti bavim se slikarstvom, tekstom, fotografijom, performansom, instalacijom, videom. Volim eksperimentirati, kombinirati likovni i pojmovni kod, slikati konceptualne slike, kolaže, apstrakcije, figurativne i digitalne slike.
Kada je riječ o nedavnoj izložbi u Puli, objašnjava da je »Pojmovni amortizeri« naziv ciklusa agitacija sastavljenih od jednog pojma na hrvatskom i engleskom jeziku, ukupno njih šezdeset na formatu A3.
Lektorica zbirke »Ulovljene zvijeri«, Sanja Klarić, ovako je opisala pjesničko stvaralaštvo Andreja Zbašnika: »Čitatelj će otvorena srca uživati u otkrivanju filozofske podloge autorovih soneta. A kada dođe do posljednje stranice, krenut će iznova tražiti njihov početak i kraj, kojeg nema, jer je svaki od njih i početak i kraj, svaki od njih je umanjena verzija cjeline«.
– Polazim od stava da se svaki vizualni estetski kod kroz svoju konačnu percepcijsku i konotacijsku definiciju oformljuje u specifičnom pojmovnom sustavu. U stvari, pojmovni i vizualni sustav uvijek se nadopunjavaju. Agitacije upućuju na određenu aktivnost i u sebi sažimaju psihološki, sociološki, kulturološki i fiziološki aspekt prostora te na mentalnoj i tjelesnoj razini promatrača pretvaraju u performera.
S čisto estetske razine pisana riječ je vizualni znak, sastavljen od boje i linije, i mora postojati kulturološki identitet da bi se pisana riječ u formi i sadržaju razumjela. Živimo u svijetu svakodnevne invazije informacija. Ovi radovi izražavaju kritički presjek i ironičan komentar na svakodnevnu medijsku manipulaciju.
Ta manipulacija očita je u svim medijskim oblicima, ali činjenica je da se riječi i slike najviše koriste u programiranju stvarnosti. Izložba je realizirana sredstvima i uz potporu Grada Pule, Ministarstva kulture RH, Istarske županije, Tvornice, Are electronic i Tumpić/Prenca, a nositelj projekta bio je HDLU Istre – kaže ovaj osebujni čabarski umjetnik.
