Sedam intenzivnih dana: I polaznici i predavači Ljetne škole CeKaPea ističu pomake

napredak je očigledan i vidim da smo naučili nešto i ja i moji polaznici, a posebno sam zadovoljan činjenicom da u ovom posebnom ambijentu mogu punih sedam dana raditi i razgovarati o onome što volim, a to je književnost kojom se ovdje bavimo pa gotovo 24 sata, što je za mene divno – Davor Mandić / Snimio Marinko KRMPOTIĆ

Sadržajem jednu ogromnu radionicu treba »sabiti« u sedam dana, kroz 42 sata prenijeti veliku količinu podataka i znanja. Taj intenzitet za sve je nas bio izazov, no, napredak je očigledan i svi smo naučili nešto, kaže jedan od voditelja, riječki pisac Davor Mandić

STARA SUŠICA Svašta se »izdogađalo« tijekom gotovo jednotjednog boravka polaznika i predavača tradicionalne, osme Ljetne škole pisanja CeKaPea kojoj je i ovog ljeta domaćin bio romantični dvorac u Staroj Sušici.

Rad je počeo tijekom kišne nedjelje koja je svima pokazala kako izgledaju oni kišni i hladni dani goranske tmurne jeseni, potom se ljeto vratilo, pa su onda porušena stabla ispred dvorca što je ostavilo jak dojam na sve sudionike, svjedočilo se proteklih dana raznim predavanjima i predstavljanjima, razgovarano i diskutirano o nizu različitih tema, čitani i komentirani radovi… i sve to u svega nekoliko dana zajedničkog rada pa i nije čudno što jedna od voditeljica i predavačica, riječka književnica Tea Tulić, kaže da je po njenom mišljenju temeljna odrednica rada to da je sve skupa iznimno intenzivno.

Ljetna škola CeKaPe, CeKaPe, škola pisanja, Tea Tulić, Snimio Marinko KRMPOTIĆ

– Ta se intenzivnost odražava na rad i na tekstove koji nastaju. Puno radimo, puno učimo i onda puno i napravimo, a svemu skupa svakako pripomaže i ovo goransko ozračje koje je posebno i inspirativno. Mislim da ćemo tek kad se vratimo svojim kućama, i mi kao voditelji, i polaznici, spoznati što smo sve ovdje dobili od ovog intenzivnog oblika rada, pri čemu posebno ističem kako smo i mi koji smo došli poučavati, itekako puno naučili. Cilj radionice koju sam ja vodila – U potrazi za glasom – bio je razlikovati vlastiti autorski glas od literarnog na papiru, a uz to se dogodilo i to da nas je rad u uočljivoj mjeri poučio strpljivosti u odnosu prema tekstu i stvaralačkom činu općenito, odnosno disciplini pri pisanju što je, pokazalo se, jako bitno – rekla je Tea Tulić.

Svi nešto naučili

Njen dojam o intenzivnosti brojnih doživljaja i rada, njen kolega, riječki pisac Davor Mandić, voditelj radionice kratke priče, oslikao je riječima kako su ovogodišnje radionice bile svojevrsni maraton na 100 metara:

– Sadržajem jednu ogromnu radionicu treba »sabiti« u sedam dana, odnosno kroz 42 sata prenijeti veliku količinu podataka i znanja. Taj intenzitet za sve je nas bio izazov pa sam, primjerice, ja morao mijenjati neke zamišljene vježbe i prilagođavati se. No, napredak je očigledan i vidim da smo naučili nešto i ja i moji polaznici, a posebno sam zadovoljan činjenicom da u ovom posebnom ambijentu mogu punih sedam dana raditi i razgovarati o onome što volim, a to je književnost kojom se ovdje bavimo pa gotovo 24 sata, što je za mene divno jer je književnost i bavljenje književnošću često prilično samotnički posao – rekao je Mandić.

Kvantni skok

Enver Krivac, voditelj radionice proze, kaže da je lani bilo jako dobro, a to se ponavlja i ove godine: – Jednostavno, uvjeti rada i okruženje su takvi da ovdje zaista možeš razmišljati, raspravljati i raditi na književnosti, pri čemu se taj blagotvorni utjecaj okoline definitivno održava i na teme. Čak i kada se polaznicima ne odredi neka lokalna tema, sve ovo oko nas odražava se kroz tekstove što je, npr., bilo vidljivo nakon epizode s rušenjem stabala ispred dvorca – rekao je Krivac kojemu naporni ritam i intenzitet rada nimalo ne smetaju.

Ljetna škola CeKaPe, CeKaPe, škola pisanja, Enver Krivac, Snimio Marinko KRMPOTIĆ

Sanja Vukčević, organizatorica i voditeljica i ove Ljetne škole pisanja CeKaPea, zadovoljna je realizacijom: – Od ovih osam puta, četiri smo puta bili u Staroj Sušici te jednom u Delnicama, točnije na Petehovcu, i definitivno je Gorski kotar idealan za ovakve vrste rada jer s jedne strane nudi mir i svojevrsnu izolaciju od svakodnevice, a s druge je strane inspirativan i motivirajući za prepuštanje samom sebi i književnosti. Uz to, u ovakvom obliku rada polaznici i voditelji zajedno su 24 sata pa su rasprave o književnosti i rad stalni. Zadovoljna sam i odazivom polaznika – mada uvijek može više – i radom voditelja koji su ove godine redom svi rilitovci – rekla je Sanja Vučković.

Palac gore realiziranom daju i polaznici. Ljubljančanin Samo Petančič od osam dosadašnjih radionica, dolazi već sedmi put. Dolazit će i dalje, kaže, jer »svaki put nakon što bih odradio Ljetnu školu, moji su tekstovi bili bolji, a posebno nakon prošlogodišnje radionice kad sam radio s Tatjanom Gromačom i ono što sam naučio bio je svojevrsni kvantni skok«, kaže Samo, a Srebrenka Peregrin, pripovjedačica iz Zagreba, vrlo je zadovoljna radom u grupi Tee Tulić: – Ove godine istražujemo svoju i obiteljsku prošlost, izgradnju cjelovitog portreta pa sam, kao i lani kad sam radila u grupi prof. Lujanovića, iznimno zadovoljna jer nakon svakog boravka u Ljetnoj školi CeKaPea dobijem i naučim nešto novo zahvaljujući čemu su i moji tekstovi bolji pa ću, naravno, dolaziti i ubuduće – rekla je Peregrin.