Ostaje na Cresu

Bivši beskućnik Romano Faganel na novoj adresi: Neslužbeni domaćin Lubenica seli u Beli

Walter Salković

Uvijek nasmijani Romano Faganel već ima ideje što bi mogao raditi u Belom / Snimio Walter SALKOVIĆ

Uvijek nasmijani Romano Faganel već ima ideje što bi mogao raditi u Belom / Snimio Walter SALKOVIĆ

Već u kolovozu je sve bilo dogovoreno i Romano je posjetio Beli i svoj novi dom, a u pronalaženju novog rješenja za Faganela angažirale su se Jelena Kamalić, Eliana Zec Solina i Nina Malatestinić



LUBENICE/BELI  Društvenim mrežama i portalima proširila se vijest da Romano Faganel, bivši riječki beskućnik koji je novu životnu stranicu okrenuo u Lubenicama na otoku Cresu, mora napustiti prostor u kojem trenutno živi.


Mnogima je poznata njegova životna priča: nakon teškog djetinjstva završio je u riječkom prihvatilištu za beskućnike »Ruže sv. Franje«. Kad je Mario Šlosar, jedan od osnivača lubeničkog Muzeja ovčarstva, u prihvatilištu tražio volontere za rad, Romano je ponudio pomoć.


U travnju 2013. prvi put je došao u Lubenice i odlično se snašao. Ruralna otočna grupa, udruga koja vodi Muzej ovčarstva, uredila mu je smještaj na katu nekadašnje školske zgrade u kojoj se danas nalazi izložbeni prostor.




Radio je u Muzeju, a udruga ga je zapošljavala kroz razne mehanizme, kao što su javni radovi i razni projekti. Uvijek nasmijan i srdačan, Romano je postao neslužbeni domaćin Lubenica, a 2017. godine Hrvatska turistička zajednica, u akciji »Čovjek – ključ uspjeha«, proglasila ga je za djelatnika godine u objektu kulturnog nasljeđa.


Romano i njegovi psi uživali su u Lubenicima, a od danas počinju istraživati Tramuntanu / Snimio Walter SALKOVIĆ


Romano i njegovi psi uživali su u Lubenicima, a od danas počinju istraživati Tramuntanu / Snimio Walter SALKOVIĆ



Dogovor


Ruralna otočna grupa – Muzej ovčarstva u Lubenicama koristi dvije zgrade, obje u vlasništvu župe. Sam Muzej zauzeo je dva kata bivšeg župnog dvora, a u nekadašnjoj školi, umjesto klupa i ploče, nalazi se galerija s izložbom raznih uporabnih i dekorativnih predmeta, pretežito od vune.


Početkom listopada, povodom 20. obljetnice osnutka Centra za održivi razvoj »Gerbin« i pokretanja aktivnosti koje je nastavila provoditi Ruralna otočna grupa – Muzej ovčarstva, predstavljen je novi, osuvremenjeni postav Muzeja. Time udruga napušta jednu od zgrada koje je koristila, staru lubeničku školu, te svoje aktivnosti koncentrira na prostor bivšeg župnog dvora.


– Održavanje dviju velikih zgrada u Lubenicama našoj je udruzi postalo opterećenje i razmišljali smo o tome da se iselimo iz jedne. Prije oko godine dana istekao je ugovor o najmu za školu, te smo se s Krčkom biskupijom dogovorili da ju možemo koristiti još godinu dana. Za to vrijeme obnovili smo Dvor i dovršili novi postav Muzeja ovčarstva, ali i pomogli Romanu da nađe novi dom, kaže Šlosar i ističe da su se mnogi angažirali kako bi konkretno pomogli Romanu, a najviše Jelena Kamalić iz Cresa, te Eliana Zec Solina i Nina Malatestinić iz Belog.



Najviše komentara na internetu je izazvala tvrdnja da udruga koja je dovela Romana u Lubenice više ne može plaćati visoku najamninu Crkvi, te da zbog toga Romano mora »na ulicu«. Činjenica je da je udruga plaćala najamninu vlasniku zgrade, tj. župi, u visini od jedne kune, te da su se udruga i župa sporazumjeli o raskidu suradnje. Od predstavnika Biskupije Krk saznajemo da će staru školu preurediti za potrebe župnika koji sada nema nikakav prostor u Lubenicama.



Dobrodošlica


Jelena Kamalić je turistički vodič i često je vodila grupe u Lubenice, tako je i upoznala Romana i saznala za njegov problem. Još tijekom ljeta potrudila se naći mu novi smještaj, ali i razne mogućnosti zaposlenja.


Kad je izbor pao na Beli, uključile su se predsjednica Mjesnog odbora Eliana Zec Solina i suvlasnica pansiona Tramuntana Nina Malatestinić, te su pronašle slobodnu kućicu površine oko 50 metara četvornih, a u pansionu Romano uvijek može računati na topli obrok.


Već u kolovozu je sve bilo dogovoreno i Romano je posjetio Beli i svoj novi dom. Preostalo mu je samo da polako spakira stvari i na miru se oprosti od dragih mu uličica i staza u Lubenicama i oko njega. Na pitanje žali li zbog odlaska iz Lubenica, Romano odgovara:


– Naravno da mi je žao, ipak sam u Lubenicama proveo više od šest godina. Iz mjesta sa svega nekoliko starijih stanovnika odlazim u Beli u kojem ima puno više ljudi, a ima i mladih. Već sam upoznao neke od njih i vjerujem da će mi oni pomoći da se bolje snađem. Imam i neke ideje čime ću se tamo baviti, ali ne bih želio o tome još govoriti. U svakom slučaju, na Tramuntani ima jako puno staza i novog teritorija za istraživanje za mene i moje pse, kaže Romano i dalje ne skidajući osmijeh s lica. Novu stranicu knjige života ispisat će u Belom, gdje će svojim optimizmom obogaćivati neke druge ljude i neke druge turiste.