Lice i naličje turizma

‘Nemam za apartman’; ‘Gdje da kupim travu?’: Crikvenički iznajmljivači žale se na dio gostiju

Anto Ravlić

Snimio Anto RAVLIĆ / NL arhiva

Snimio Anto RAVLIĆ / NL arhiva

Smještaj treba naplatiti pri dolasku. Zna se dogoditi da gost nakon sedam dana kaže da je potrošio novac i da ima tek polovicu. Ponekad ni to. I što tada? Natezati se? Zvati policiju? Često se ostane kratkih rukava, jedno je od  iznajmljivačkih iskustava

Anto RAVLIĆCRIKVENICA/NOVI VINODOLSKI  Da nema turizma, tko zna kako i od čega bi se živjelo u Crikvenici i Novom. U svakom slučaju skromnije. Bez obzira što turizam bdije nad kućnim budžetima Crikveničana i Novljana, ima i on svojih mušica. Točnije rečeno, dio turista ima svoje trenutke u kojima  iznajmljivači i turistički radnici pomisle kako turistički kruh ima pokoju koru previše.

Iako smo dio Europske unije, manji, gotovo zanemariv, postotak turista na domaćine gleda s visoka. Oni su Zapad, a mi smo nekakav Istok, sirotinja i primitivci koji su u njihovim moždanim vijugama donedavno muku mučili s drumskim razbojnicima. Gdje je sigurno voziti, tako je pitao turist svog iznajmljivača koji je pokušavao naći odgovor na kakvu sigurnost  uzvišeni Zapadnjak misli. Kad je gost spomenuo razbojstva po putu, domaćin mu je ponudio povijesni roman.


Dok na Zapadu nitko ne pomišlja  dopustiti psu da parkove i igrališta shvaća kao toalet, kod nas se ne bi pridržavali svojih pravila.


»Zaboravio« platiti


– Gospođa u ozbiljnijim godinama dođe u park sa psom. I u kutu igrališta za djecu pas se sprema za nuždu. Pitam gospođu što joj je, a ona ispali: moj pas voli baš ovdje. Uz dopunu: znate, mlad je. I primjedbu da se djeca baš ne igraju u kutu igrališta, priča nam sugovornik.




Izbjegavanje plaćanja već je klasika.


–  Vidim, gost se sprema. Nešto mi je užurban bio pa mi je bio sumnjiv. Uđem u kuću, a on pali auto. Kažem mu da je zaboravio platiti, a on meni: Kako? Pa što mi nije online agencija već skinula s kartice? Nakon uvjeravanja, ipak je platio, priča iznajmljivačica.


Stari gosti se ponekad previše udomaće pa počnu zahtijevati.


– Došli su lani i parkirali uvijek na jednom mjestu. Dođu opet ove godine, ali traže da im se s »njihovog« parkinga makne gost koji je došao prije njih. Jer, oni su uvjereni da su plaćanjem apartmana, platili i »svoje« mjesto, priča iznajmljivačica.


Not free?!


Uvijek naplatite smještaj pri dolasku, preporučuje nekoliko iznajmljivača. Zna se dogoditi da gost na kraju slegne ramenima i nakon sedam dana kaže da je potrošio novac i da ima tek polovicu potrebnih kuna. Ponekad nemaju ništa. I što tada? Natezati se? Zvati policiju?   Često se ostane kratkih rukava.


Često se gosti naprave neinformirani i kad legnu na ležaljke, ispod suncobrana. Uđu na igralište za tenis ili svojim reketima zaigraju stolni tenis. Kad im se objasni da se to plaća, upitnici i pitanje: Not free? Nije besplatno?


Ima i onih koji bi se žešće zabavili i opustili. Turist izvan granica Europe odsjeo je u lijepoj kući. Vrludao je po dvorištu. Kako pitati stariju iznajmljivačicu? I njena kći je malo ozbiljna. No, priliku je vidio u unuku. Mlad dečko. Savršen izbor.


– Vidim da se vrti, da bi nešto pitao. Vidim da oklijeva, malo krene pa stane. Čudan mi je bio. I napokon pita: Gdje se može nabaviti trava?