Iako je već sada na tim područjima zabranjena svaka djelatnost i narušavanje slobodne evolucije prirode, evidentne su (negativne) promjene pa Mrkopalj želi stavljanjem pod zaštitu UNESCO-a zaustaviti negativan trend i podići kvalitetu zaštite. No, na jučerašnjem su sastanku stručnjaci ukazali i na moguće »zamke« takve zaštite
Razgovor o inicijativi za uvrštenje strogog rezervata prirode Bijele i Samarske stijene pod zaštitu UNESCO-a, okupio je jučer u Mrkoplju niz zainteresiranih strana koje su se složile da je nužno poduzeti aktivnosti usmjerene na zaštitu ovog područja. Naime, iako svrstane u najvišu kategoriju zaštite koja podrazumijeva izostanak bilo kakvog čovjekovog utjecanja na ovom području, mrkopaljski planinar i zaljubljenik u prirodu Stanislav Horaček upozorio je na biljke i životinje koje više nije moguće vidjeti na području ovog strogog rezervata, jedinog u Primorsko-goranskoj županiji. Bijele i Samarske stijene su, uz Hajdučke i Rožanske kukove na Velebitu, jedini strogi rezervati u Hrvatskoj, što bi značilo da su to područja u kojima je priroda neizmijenjena ili neznatno izmijenjena ljudskom djelatnošću. Na tim je područjima zabranjena svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode, no unatoč tome evidentne su (negativne) promjene, zbog čega su načelnik Općine Mrkopalj Josip Brozović i direktorica TZO-a Goranka Tuhtan došli na ideju pokretanja ove inicijative koja bi zaustavila negativan trend, podigla kvalitetu zaštite tog područja te se posljedično pozitivno odrazila na razvoj svih područja na kojima se strogi rezervat nalazi.
Bijele i Samarske stijene nalaze se u središnjem dijelu Velike Kapele i ne predstavljaju jedinstveni planinski lanac, već se sastoje od niza manjih i većih razbacanih grebena. Bijele stijene u području Kapele zauzimaju posebno mjesto s najvišim vrhom od 1.335 metara nadmorske visine. Odlikuju se raznim oblicima, primjerice stijenama visokim i do 50 metara, oštrim nazubljenim vrhovima, različitim tornjevima, kukovima, liticama, kupolama i čunjevima međusobno odvojenim brojnim rascjepima, žljebovima, škrapama te dubokim neprohodnim provalijama sa snijegom koji se tijekom cijele godine ne otapa. U blizini Bijelih stijena i donekle povezan s njima, nastavlja se teško prohodan labirint stijena i ponikava – Samarske stijene. Jedne od drugih odijeljene su dolinom Crna Draga, a u stijenama su do nedavno bila bogata staništa runolista.
Preuzima NP »Risnjak«
Naime, Bijele i Samarske stijene nalaze na području triju županija – Karlovačke, Ličko-senjske te Primorsko-goranske županije – a na sastanku su, uz domaćine, svoje viđenje razvoja ovog strogog rezervata dali gradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić, predstavnici JU-a »Priroda«, NP-a »Risnjak«, Hrvatskih šuma, Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i PD-a »Bijele stijene« Mrkopalj. Pozvanih je bilo puno više – od nekoliko (viših) razina turističkih zajednica, četiriju ministarstva (kulture, turizma, prometa, mora i infrastrukture te zaštite okoliša i energetike) do predstavnika grada Ogulina i relevantnih udruga. I dok su se neki ispričali za izostanak ili pak poslali pismo podrške inicijativi, neki su ostali indiferentni prema ovom prijedlogu koji, dalo se naslutiti iz razgovora, možda neće rezultirati UNESCO-ovom zaštitom, ali bi svakako trebao značiti podizanje kvalitete upravljanja tim područjem. A vrijeme u kojem se počelo o ovom razgovarati i više je nego »pravo«. Naime, izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode, od sutra NP »Risnjak« preuzima upravljanje strogim rezervatom Bijele i Samarske stijene kojim je do sada upravljala Javna ustanova »Priroda«.
– Ono što slijedi je primopredaja dokumentacije i terena, a onda i izrada plana upravljanja strogim rezervatom Bijele i Samarske stijene. S izradom ćemo započeti već ove godine i, dakako, radit ćemo ga u suradnji sa svim zainteresiranima za boljitak ovog područja – od jedinica lokalne samouprave na čijem se području rezervat nalazi, preko turističkih zajednica i planinarskih društava, do lovaca kojima, naravno, nisu dozvoljene njihove lovne aktivnosti na tom području, ali svojim saznanjima mogu doprinijeti očuvanju faune – najavio je ravnatelj NP-a »Risnjak« Miljenko Gašparac.
Marko Randić iz JU-a »Priroda« dao je prikaz bogatog živog svijeta na području strogog rezervata Bijele i Samarske stijene koji se razvio upravo zahvaljujući razgibanosti reljefa. Iako stijene nisu jako visoke, na tom se području nalazi nekoliko pojasa šumske vegetacije, Crna Draga što povezuje Bijele i Samarske stijene ima i prašumskih sastojina. Osim flore i faune, na tom je području i bogat svijet gljiva.
Kontrola ulazaka
On je na samom početku obraćanja podržao inicijativu, ali i upozorio da je kandidatura za UNESCO-vu zaštitu ozbiljan posao koji bi na koncu mogao značiti daleko strožu kontrolu nad prostorom od one na koju smo navikli. Naime, podsjetio je na specifičnost Bijelih i Samarskih stijena koja je prisutna od samog proglašenja strogog rezervata 1985. godine, a to je zatečeno stanje tog područja kroz koje prolazi Mrkopaljski planinarski put (MPP), postoji Planinarski dom »Bijele stijene« u Tuku te planinarsko sklonište (Ratkovo sklonište). Sama kategorija strogog rezervata prirode ne bi trebala podrazumijevati ove sadržaje pa ni posjete ljudi, no s obzirom na već označene putove te izgrađene objekte, nastavljeno je njihovo korištenje.
Gabrijela Šestani i Goran Krivanek iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu također su istaknuli da je cijela priča o UNESCO-voj zaštiti vrlo komplicirana te da je kategorija strogog rezervata prirode možda i nespojiva s UNESCO-vim programima koji svi redom kao jedan od glavnih ciljeva imaju – promociju.
– Naš cilj nije omasovljavanje posjeta strogom rezervatu Bijele i Samarske stijene, već njegova zaštita i adekvatna valorizacija – pojasnila je Goranka Tuhtan s čime su se složili svi sudionici sastanka. Zaključeno je da treba pronaći način koji će značiti najmanju moguću štetu za prirodu, a opet omogućiti posjete i prije svega edukaciju.
– Posjete Bijelim i Samarskim stijenama treba podići na višu razinu, da one više ne znače stihijski odlazak u ovaj rezervat, već i edukaciju, no ne putem panoa, nego putem educiranih, lokalnih ljudi čime bi šira zajednica imala više koristi. Istovremeno, značilo bi to kontrolu nad ulascima u rezervat, a time i bolju zaštitu ovog uistinu jedinstvenog prirodnog bogatstva, zaključio je Gašparac, a s njime su se složili i ostali sudionici sastanka.
