BRGUD Smotra starih običaja i zanata ponovo je u Velom Brgudu privukla brojne posjetitelje s područja Općine Matulji, ali i susjednih jedinica lokalne samouprave. U svom petom izdanju Brgud po starinski prerastao je okvire lokalnog značaja i pretvara se u manifestaciju koja plijeni veliku pozornost diljem Liburnije.Načelnik Općine Matulji Mario Ćiković pohvalio je organizatore, udrugu Mladih Veli Brgud, koja došla na ideju da svoje mjesto ožive tradicijskim običajima koji su iščezli još prije pedesetak ili puno više godina i kojih se danas sjećaju samo malobrojni. No u Velom Brgudu postoji jaka želja da se običaji i zanati spase pa načelnik Ćiković podržava trud brgujske mladosti koja želi svojoj generaciji, ali i onima starijima, dočarati kako su živjeli njihovi preci u mjestu na obroncima Ćićarije prije nego što li je do njih stigla industrijska roba široke potrošnje i sve čari civilizacije. – Pohvaljujem trud da se stanovnicima naše Općine, ali i puno šire, pokaže kako je bilo nekoć živjeti na selu. Manifestacija je ponovo odlično organizirana, a Bog im je poslao sunce nakon prošlogodišnje kiše – kazao je Ćiković koji je dodao da je ponovo pažljivo posjetio sve lokacije na kojima su Brgujci demonstrirali svoje stare užance.
Poznati japleničari
– U mojoj mladosti neki od tih izloženih alata i običaja još su bili prisutni u svakodnevnom životu. Danas se, međutim, ništa od toga više ne može vidjeti, osim na ovoj manifestaciji – ilustrira načelnik Matulja.
Vapnenica ili japlenica je jedna od tih alata, odnosno kameno zdanje koje je u davnini služilo za proizvodnju vapna. Brgujci su, naime, bili poznati japleničari. Vapnenica se najčešće podizala u šumi i 15-ak dana trebalo je održavati vatru koja je topila kamenje, iz čega je nastajalo vapno.– Važno je naglasiti da se proces ne smije prekidati, a količina dobivenog vapna ovisila je o veličini japlenice. Vapno je u svakodnevnom životu imalo raznovrsnu primjenu, od poljoprivrede do kućanstva. Koristilo se za špricanje biljaka, ali najviše za farbanje zidova u kućama. Vapno vam je nekoć bilo kao danas recimo Jupol. Naravno, industrijske boje potisnule su vapno i ovaj proces pečenja kamenja napušten je 1953. godine, kad je u Brgudu bila napravljena posljednja japlenica – pojašnjava nam Mirko Ovčarić koji je rođen u Munama, ali je u Brgudu oženjen.Osim japlenice, posjetitelje se posebno dojmio starinski kotao za rakiju, ali i meštar od rakije koji je njome velikodušno častio posjetitelje. Njegova rakija je – baš domaća.
Povratak u Brgud
– Rakija se u Brgudu kuhala od grozja, odnosno dropa, i to je bila dropovica. No, mi smo kuhali rakiju i od češp. Po hrvatski – od šljiva, pa se kod nas zvala slivovica – podučio nas je Drago Radan koji navodi da on rakiju i danas kuha po starinski.
– Svaka kuća u Brgudu kuhala je svoju rakiju zbog toga što je bilo puno grozja. Jednako tako, imali smo puno češp. Rakija se najviše kuhala uoči Božića i Nove godine, kad bi bilo ružno vrijeme i kad lokalno stanovništvo nije imalo nekog drugog posla. No, danas još malo tko u Brgudu kuha rakiju. Ja skuham desetak litara za svoje kućne potrebe. Napravim koji likerić – navodi Radan i dodaje da je on autohtoni Brgujac koji život u svom mjestu danas ocjenjuje dobrim.
– Ljudi se vraćaju u Brgud, starine se obnavljaju. Rijeka i Opatija nisu daleko, svega 20-ak minuta vožnje – ilustrira Drago Radan koji ističe da je život u selu nekoć bio jako težak i vrlo surov.A bez žrvnja ne bi sigurno bilo života ni u Brgudu. Na žrvnju se naravno mljela – hrmenta, to jest kukuruz. Od nje se radila palenta ili pak kruh svagdašnji.– Pšenica se ipak javiše mljela za kruh. Od hrmente smo radili palentu, tako što bi se prosijala, nakon procesa mljevenja. A ono što bi ostalo u situ, davalo bi se blagu. Naravno, u Brgudu više nitko ne melje hrmentu, to je napušteno još prije 40 ili 50 godina, kad su Brgujci prestali saditi pšenicu i hrmentu. Jako malo je tih naših poljoprivrednih kultura još prisutno, praktički ostali su samo u tragovima, ljudi sade nešto malo krumpira, fažola, kupusa ili češnjaka za svoja kućanstva – ilustrira nam Damir Štemberger čiji je žrvanj također bio jedan od onih alata koje su posjetitelji poželjeli dotaknuti ili zavrtjeti.
