Najezda ilegalnih berača

Od korova do zlata: Cijena smilja u kratko vrijeme porasla s 3 na 15 kuna za kilogram

Bojana Mrvoš Pavić

Samo je ovoga tjedna primorsko-goranska policija zaplijenila 1.400 kilograma smilja, na creskom trajektnom pristaništu Porozina i u Iki, što je najveća dnevna zapljena smilja u Hrvatskoj



U narodu najpoznatija kao smilje, ova se ljekovita mediteranska biljka zove još »immortelle«, što će reći besmrtni cvijet, odnosno »everlasting flower« odnosno »vječni cvijet«. Kako je kod nas krenulo, nit’ će biti besmrtan, niti biljka za vijeke vjekova. U berbu smilja, bolje rečeno u njegovo bespoštedno čupanje, dalo se na stotine, odnosno tisuće berača, koji ne prezaju od upadanja na privatna zemljišta na kojima smilja ima, od rušenja ograda i devastiranja biljke, pa čak ni od fizičkog obračuna s vlasnicima terena.


  Razlog je jasan – po kilogramu ubrane biljke otkupljivači danas plaćaju i do 15 kuna, što je i triput više od cijene koja se dobivala proteklih godina. Jedna osoba dnevno može nabrati od 50 do sto, pa čak i 200 kilograma, zbog čega nelegalni berači ne prezaju ni od čega.


Kozmetička industrija vapi za sve većim količinama ove biljke, s navodno jako dobrim rezultatima u pomlađivanju kože, pa će i berači, koje zanima samo kratkoročna zarada, učiniti sve ne bi li u danu zaradili i po tri tisuće kuna. Otkupljivači novac isplaćuju odmah, pa je entuzijazam berača i veći. Da se hajka berača na smilje može zaustaviti samo jednako tako bespoštednom hajkom na njih same, shvatila je i inspekcija zaštite okoliša, koja je s policijom započela intenzivno »češljati« otoke i priobalje, na kojima se smilje najviše bere. Samo je ovoga tjedna primorsko-goranska policija zaplijenila gotovo 1.400 kilograma smilja u vrećama, na creskom trajektnom pristaništu Porozina i u Iki, što je najveća dnevna zapljena smilja u Hrvatskoj otkako se država nelegalnim branjem odlučila pozabaviti. Prije toga je, u srpnju, na otoku Prviću riječka pomorska policija zaplijenila 650 kilograma smilja, na Cresu je početkom studenog zaplijenjena još tona bilja ubranog na području Punta križa i Osora, dok su krajem ovog mjeseca u nedjelu uhvaćena još tri muškarca, koja su prevozila tristotinjak kilograma smilja ubranog Na Dugom otoku. U međuvremenu je bilo, nažalost, i razbijenih glava – vlasnika zemljišta koji su se nelegalnim beračima odvažili usprotiviti i izvukli deblji kraj, dok su stanovnici Krka i Cresa, pozivajući državu da hitno nešto poduzme, najavili kako će problem rješavati u vlastitom aranžmanu.




  »Bili su nam inspektori na otoku, ali je berače nemoguće kontrolirati! Dolaze odasvud, kombijima stižu iz svih dijelova Hrvatske!«, požalili su se sredinom mjeseca stanovnici Krka, mahom ovčari ili maslinari, kojima ilegalni berači upadaju na posjede i devastiraju ga. Ruše suhozide, gaze sve pred sobom, tjeraju stoku s pašnjaka. Iz tog su razloga i vlansici zemljišta blokadom krčkog mosta željeli upozoriti na ovaj, veliki problem. Iako je službeno dozvoljena sezona branja smilja završena, a na otocima je potpuno zabranjena i otkupne ga stanice više ne bi smjele uzeti, berača, pa onda očito i otkupa, ima i dalje.


Regenerativno djelovanje


Iz tog je razloga Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, uz akciju »češljanja« terena koju provodi s policijom, odlučilo i dodatno pooštriti mjere te najavljuje izmjene Zakona o zaštitiprirode. Ilegalnog je branja, kažu u Ministarstvu, bilo i prijašnjih godina, no ni blizu današnjim razmjerima. Otkupna cijena je s tri i pol, četiri kune do prije godinu dana, porasla na deset, pa čak i 15 kuna po kilogramu. Da bi se dobio samo jedan kilogram vrlo vrijednog i za mnoge kozmetičke i zdravstvene tegobe učinkovitog ulja, potrebno je ubrati oko 700 kilograma cvjetova, za što će berači, u prosjeku, dobiti oko sedam tisuća kuna, dok će kilogram ulja na tržištu postići cijenu i od gotovo dvije tisuće eura.


Usporedbe radi, za kilogram lavandinog ulja dovoljno je svega 50 kilograma lavande, no smilje u svojim cvjetovima sadrži daleko manje eteričnih ulja, zbog čega je potrebno i puno više biljke za njenu destilaciju.


  Smilje se u Hrvatskoj do unatrag koju godinu, makar ga se i kod nas destiliralo već početkom prošloga stoljeća, tretiralo kao korov, dobar samo za prehranu stoke na ispaši i potpaljivanje vatre. Otkad ga kozmetička industrija, međutim, cijeni kao biljku s navodno regenerativnim djelovanjem po kožu, »anti-age« svojstava, i cijena mu rapidno raste, pa se i sve više berača otima kontroli. Ne beru ga režući samo cvjetove, već u velikom broju slučajeva čupaju cijelu biljku s korijenom. Raširili su se uzduž i poprijeko Dalmacije i Hercegovine, ali i Crne Gore, gdje najviše raste, jednako tako na Korzici, s koje svo smilje odlazi u francusku kozmetičku industriju. Godišnje se u Hrvatskoj ubere oko dva milijuna tona smilja, no budu li se njegova staništa i dalje devastirala, moglo bi se dogoditi da se iz »korova« pretvori u strogo zaštićenu biljku.


  Smilje za sada nije strogo zaštićena vrsta, no prema važećem Zakonu o zaštiti prirode jedna je od vrsta čije se sakupljanje regulira izdavanjem dopuštenja za sakupljanje u komercijalne svrhe, i propisivanjem uvjeta sakupljanja. Dopuštenja izdaje Uprava za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode fizičkim i pravnim osobama registriranima za ovu djelatnost. Sakupljanje za pravne osobe, zadruge i obrte prema Pravilniku o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa mogu obavljati komercijalni sakupljači. Nositelji dopuštenja moraju komercijalnim sakupljačima izdati potvrde na kojima su osobni podaci komercijalnih sakupljača te informacije o nositelju dopuštenja za kojega sakupljaju smilje. Potvrdu mora potpisati i ovjeriti pečatom ovlaštena osoba – nositelj dopuštenja.



Porasla potražnja za smiljem može se zadovoljiti plantažnim uzgojem, i to ekološkom poljoprivredom – napominje Goran Vitanović, agronom i uzgajivač smilja iz okolice Zadra. Kako pojašnjava, smilje nema urođenu sklonost da raste u neautohtonim staništima, što je naša velika ekonomska prednost, koju bi, s gospodarskog aspekta, svakako trebalo iskoristiti. Potrebno mu je puno sunca, kojeg imamo, i lako, propusno tlo, što znači da mu ne odgovara niti jedno teško, već šljunčano, pjeskovito tlo, kamenjar, bitno da ne zadržava vodu, i ima puno sunca, topline.



  Dopuštenja se izdaju temeljem stručne podloge Državnog zavoda za zaštitu prirode koje propisuje uvjete i mjere zaštite za samoniklo bilje koje se sakuplja u svrhu daljnje prerade i trgovine. Sakupljanje smilja dopušteno je na cijelom teritoriju Hrvatske izuzev nacionalnih parkova te strogih i posebnih rezervata, a u ostalim zaštićenim područjima dopušteno je uz suglasnost nadležne javne ustanove koja upravlja tim područjem. Smije se brati samo ručnim alatima poput srpa, noža i škara, a bez upotrebe motornih i mehaničkih pomagala. Isto tako, nositelji dopuštenja za sakupljanje samoniklih biljaka dužni su voditi evidenciju komercijalnih sakupljača i odgovaraju za njihove radnje prilikom sakupljanja. Što se tiče branja smilja na državnom zemljištu, tu nadležnost imaju Hrvatske šume, odnosno inspekcija nadležna za šumarstvo.


  Prema neslužbenim podacima, samo je prijavljenih berača na terenu oko deset tisuća, nelegalnih i daleko više. I dok su ovi prijavljeni koliko-toliko educirani o pravilnom branju bez posljedica po biljku, potonji se nikakvih pravila ne drže. U velikom broju, može se čuti, riječ je o Romima.


Važna pravila


  »Svakog ih dana viđam u grupama kako obilaze privatne i državne posjede u potrazi za smiljem. Kako ih educirati o pravilnoj berbi biljke, da barem ne uništavaju smilje, kad po temperaturama od 40 »celzijevaca« sa sobom vode i male bebe, djecu, izlažući ih dehidraciji? Nije, međutim, problem samo u Romima, već u cijelom sustavu, koji je pun rupa. Između ostalog, čak i kad je legalna berba u pitanju, nadležni šumar na državnom posjedu, koji bi trebao ubrane količine registrirati, radi do tri popodne, a berači beru od zore do mraka!? Osim toga, otkupljivačima je nemoguće provjeriti odakle i koliko smilja dolazi«, napominje Goran Vitanović, agronom i uzgajivač smilja iz okolice Zadra. Kako pojašnjava, biljku je dobro i poželjno brati na način da se, u točno određenim periodima, podrezuje njene cvjetove, jer se ona tako bolje razvija, no ako se, kao što to rade nelegalni berači, reže cijela, pomoći joj više nema. Donji dio biljke, napominje, ima čak i više eteričnog ulja od cvijeta, no odrezano na centimetar do dva iznad zemlje, smilje ne može nastaviti rasti, jer mu korijen počinje trunuti. »Ljudi ga, međutim, beru svakako i u svako doba – i cvjetove i listove, cijele biljke, u sjemenu i u cvatu, vade korijenje«, zaključuje.


  Prema najavama Ministarstva zaštite okoliša i prirode, osim što je sezona branja smilja općenito skraćena za mjesec i pol dana, a sakupljanje potpuno zabranjeno na otocima, pripremaju se i dodatne izmjene Zakona o zaštiti prirode, kojima bi se inspektorima zaštite prirode omogućilo postupanje protiv fizičkih, a ne samo pravnih osoba, sada nemoguće. Kako, međutim, svaka od županija ima samo jednog inspektora, njegov je posao nemoguć bez suradnje s policijom, koja se aktivirala na terenu.