Ruski vlasnik traži nemoguće

NEUSPIO DIJALOG Malinska rekla NE žici oko Haludova, Ara Abramyan ljutit napustio dvoranu

Mladen Trinajstić

Ara Abramyan / Snimio Vedran KARUZA

Ara Abramyan / Snimio Vedran KARUZA

Ara Abramyan je pokušao uvjeriti žitelje da mu je za ostvarenje investicijskog plana nužno pravo na zatvaranje kilometar duge obale pred Haludovom. I koliko god je tvrd bio taj njegov stav, toliko je tvrda i nepokolebljiva bila i druga strana – lokalna javnost, ali i lokalna i regionalna uprava pa je Rus na kraju naglo otišao



MALINSKA S Haludovom nema, a niti će izgleda u doglednoj budućnosti biti sreće. To bi se, naime, jedino moglo zaključiti nakon javne tribine, odnosno prezentacije htijenja, želja i nastojanja, ali i nemalih problema koje na planu revitalizacije i nesuđene obnove tog hotelskog kompleksa ima njegov vlasnik, današnjem skupu također nazočni ruski biznismen Ara Abramyan.


U dupkom ispunjenoj školskoj sportskoj dvorani on je, praćen svojim najbližim suradnicima, nastojao uvjeriti žitelje Malinske da mu je za ostvarenje investicijskog plana okrenutog, kako je često ponavljao, njihovom boljitku, nužna koncesija, ili bolje rečeno pravo na ekskluzivno korištenje cjelokupne obale pred Haludovom, u ukupnoj duljini od kojih tisuću metara.


Koliko god je danas »tvrdo« bilo njegovo stajalište da je za početak bilo kakvih ulaganja u taj hotelski grad nužno da mu se omogući zatvaranje dobrog dijela malinskarske obale, toliko je tvrdo i nepokolebljivo ondje bilo izraženo i stajalište »druge strane« – lokalne javnosti, ali i lokalne i regionalne uprave da od takvog njegova plana, kratko i jasno rečeno – ne može i neće biti ništa.


Snimio Vedran KARUZA


Snimio Vedran KARUZA





Plan »B« ne postoji


A da je isto takvo stajalište i na prethodno održanim konzultativnim razgovorima, upriličenim u prijepodnevnim satima u Ministarstvu turizma, zauzela i državna uprava, okupljene je sumještane u početku skupa izvijestio općinski načelnik Robert Anton Kraljić istaknuvši da je, osobno, i više no zadovoljan svime što je u Zagrebu čuo.


– Kao i Općina Malinska-Dubašnica, i predstavnici mjerodavnih državnih institucija jasno su zauzeli stajalište da govora o stvaranju ograđenih »logora« u našim turističkim mjestima ne može biti te da se, u suglasju s lokalnom zajednicom, može razgovarati tek o mogućnosti koncesioniranja manjeg dijela obale. Takva stajališta lokalaca, ali i predstavnika Zagreba, čini se, naposljetku nisu ništa promijenila u Abramyanovim promišljanjima o budućnosti njegove »investicije na kojoj kontinuirano gubi novac«.


Razočarani investitor


Niti u jednoj njegovoj danas izgovorenoj rečenici nije bilo naznake bilo kakavog »plana B«, odnosno razmišljanja i prijedloga kojim bi se dalo nazrijeti što će, kako, kada i u kojem obliku on ondje činiti ne ostvari li se njegov plan dobivanja koncesije na plaži i cjelokupnom pomorskom dobru pred Haludovom, a koji se, vidjelo se to jučer i iz aviona, jednostvno neće dogoditi, barem ne na način na koji ruski inestitor to zamišlja.


Prezentacija »Novog Haludova« s kojim su Abramyanovi ljudi danas krenuli u predstavljanje svojih planova oživljavanja tog potpuno devastiranog hotelskog komlpeksa, bilo je razvidno, uopće nije impresionirala Malinskare koji su na predstavljene im »šarene sličice« i najave izgradnje bazena, marina, čak šest hotela i sve sile turbo-ekskluzivnih sadržaja na razini »5 plus zvjezdica« (vrijednih 250 do 300 milijuna eura) reagirali – glasnim negodovanjem.


Takva atmosfera predsjednika Nadzornog odbora Haludova nagnala je da u više svojih emotivnih govora iskaže svoje razočarenje Hrvatskom, ovdašnjom protuinvesticijskom klimom i potpunom pravnom neuređenošću.


– Zemljišta koja sam četiri puta kupio i pošteno platio, sad odjednom doznajem, više nisu moja, a još pred koji mjesec bila su upisana na moju tvrtku. Pogled na zemljišnu knjigu i katastar svaki mi mjesec »izbaci« neko novo stanje i dubiozu. U ovakvim okolnostima ovdje je nemoguće uložiti i jedan jedini dolar – ustvrdio je Abramyan.


Cilj mi je ovdje raditi i graditi, na svoju, ali i vašu, odnosno korist vaše djece i unuka, ali u ovakvim okolnostima to je jednostavno nemoguće, ocijenio je Abramyan, priznavši da mu se zbog investicije Haludovo danas smiju njegovi brojni poslovni partneri »trljajući mu ranu« konstatacijom da je smisao ulaganja u nekretnine da se na njima zarađuje, a ne gubi novac kao što se, kaže, s Haludovom njemu događa već punih 18 godina.



Dr. Cerović je pak, govoreći u sličnom tonu kao i Kraljić i Pinezić, vlasniku hotelskoga grada ukazao da su i Valamar, i Maistra, Falkensteiner, ali i brojne druge danas uspješne hotelske kompanije u vrijeme kad je ovaj kupovao Haludovo, kupovale objekte u istom ili čak lošijem stanju od onog u kakvom je tad bilo Haludovo. – Pogledajte gdje su oni danas, a gdje ste vi – ustvrdio je Cerović, napomenuvši da oni koji su učinili ono što je s uništenim Haludovom napravljeno, ne bi trebali Krčanima držati predavanja o turizmu.


Nagli odlazak


A da tome ne bi trebalo biti tako Abramyanu su pokušali danas »objasniti« i općinski načelnik, ali i poznati otočni turistički stručnjaci, Nedo Pinezić i dr. Zdenko Cerović. 


– Haludovo je i dan-danas pokriveno Detaljnim planom koji vam doslovce sutra omogućava izgradnju i rekonstrukciju svih njegovih objekata, hotela i Ribarskog naselja, samo ako prestanete vezivati investiciju uz pitanje koncesije odnosno »zatvaranja« obale na koju nećemo pristati – ustvrdio je načelnik Kraljić. Pinezić je, obraćajući se ruskom investitoru, rekao pak da je u trenutku njegova preuzimanja Haludova »u dotu« dobio funkcionalne objekte i turistički brend koji je desetljećima dobro radio i nosio turizam Krka, ali i Hrvatske.


– To što ste ga u međuvremenu ruinirali, isključivo je vaša ili vjerojatnije »zasluge« izazito loših suradnika i savjetnika kojima ste se okružili i koji su vas proteklih godina po pitanju Haludova očito jako loše savjetovali – zaključio je Pinezić. 


I na kraju svega, dvosatna, na trenutke temperamentna i »naelektrizirana« rasprava zaključena je Abramyanovim naglim odlaskom iz dvorane u kojoj, zaključio je, nije više imao razloga dalje sjediti. I imao je pravo jer nikakvog napretka u približavanju njegovih i stajališta cjelokupne ondje okupljene javnosti nije bilo. Jer za kompromis je, baš kao i za tango, potrebno dvoje.