Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. studenoga 2019.
Planovi za golet ponad uvale Mišnjak

Bitka za Kozji vrh: Tko će i kojim novcem graditi aerodrom na Rabu?

Hoće li ovdje dolaziti avioni?
Hoće li ovdje dolaziti avioni?
Autor:
Objavljeno: 28. veljača 2014. u 7:00 2014-02-28T07:00:25+01:00

Otvorilo bi nam se značajnije tržište najbogatije klijentele, gostiju što posjeduju vlastite zrakoplove, tvrdi gradonačelnica Raba Rosanda Krstinić Gušćić, a oponenti sumnjaju u ekonomsku održivost zračne luke i strahuju od uništenja eko ravnoteže

Najčešća mi je misao dok razmišljam o projektu rapskog aerodroma kako bi njegova izgradnja bila revolucija nalik onoj kad je u Rab uplovio prvi trajekt, čime je označen početak ekspanzije turizma. Zračna luka bi nam značajno proširila tržište jer bismo uz naše standardne, motorizirane goste, dobili i nemali broj onih iz udaljenih krajeva Europe. Iz Engleske, Skandinavije, Rusije, koji automobilima nikad neće stići do nas. K tome, otvorilo bi nam se značajnije tržište najbogatije klijentele, gostiju što posjeduju vlastite zrakoplove, a sve bi zajedno pozitivno utjecalo i na podizanje ugleda te obogaćivanje destinacije, istaknula nam je to Rosanda Krstinić Gušćić, gradonačelnica Raba u razgovoru o najvećem projektu, ne samo ove godine, u koji se uskoro upušta »otok ljubavi«.

  Većina priprema za izgradnju zračne luke je obavljena. Projektna dokumentacija je izrađena sredstvima EU, nedostaje još »samo« završni čin: tko će i čijim sredstvima najprije izgraditi aerodrom Rab, a onda njime i gospodariti.

   Iskustva Grčke

Što se po tom pitanju radi u svijetu? Kakva je povezanost otoka zrakoplovnim linijama? Ma koliko bili ponosni na brojnost naših otoka, Grčka ih ima još i više, otprilike 1.400. Porazbacani po nekoliko mora, na tim je otocima moguć opstanak stanovnika jedino zahvaljujući izgradnji dobre prometne infrastrukture. Tradicija je dakako pomorski promet, ali Grčka je država i s velikim brojem zračnih luka. Sposobnih za međunarodni promet je pedesetak, a golem ih je broj na – otocima. Mnogi su konfiguracije kakvu i Rab želi izgraditi, dakle na njih mogu i veći zrakoplovi, od 100 do 150 putnika. Sedam grčkih aerodroma »vrti« promet veći od milijun putnika, a među njih spadaju i otočni – Kos, Kreta, Rodos, Krf... Pratite li, makar površnije, turističke oglase, povoljnošću aranžmana ističu se i Zakontos, Santorini, Mikonos, Samos... Sve su to turistička odredišta čiji se najveći dio prometa odvija zračnim, čarterskim putem. Promet njihovih aerodroma je od 300 pa sve do 900 tisuća putnika godišnje.
 

  No, ono što je posebno zanimljivo za rapsku priču, podatak je da pedeset posto grčkih aerodroma, a najveći ih je broj na otocima, ima promet manji od 100 tisuća putnika godišnje. Ili da usporedimo »rapske brojke«, 15-ak grčkih zračnih luka ima promet manji od 35 tisuća putnika godišnje. Potpuno je dakle jasno da oni sami po sebi teško mogu opstati, no kako im je učinak na gospodarstvo značajan, ponajprije na turizam, pa zatim primjerice na poljoprivredu, sustavom subvencija opstaju. Na korist svima, dakle ne isključivo sebi samima. Imamo tako primjerice Kalymnos – 16 tisuća stanovnika, promet zračne luke 18 tisuća putnika u 650 letova, zatim Paros – 13 tisuća stanovnika, 37 tisuća putnika u 1.800 letova, Naxos – 18 tisuća stanovnika, 23 tisuće putnika, 850 letova, Icaria – 8500 stanovnika, 38 tisuća putnika, 1850 letova... Ono što se takođe da iščitati s liste grčkih aerodroma je činjenica da im paralelno s otvaranjem aerodroma, a velik broj ih je star po prilici dva desetljeća, raste – broj stanovnika. Kod aerodroma je pak razvidno da je broj putnika stabilan, no raste broj letova. Kako se čini, čarteraši su postigli svojevrsni optimum, a povećava se broj dolazaka malih, privatnih aviona što automatski ukazuje na – bogatiju klijentelu.
 
 

Slučaj Brač

Potpuno pak suprotno mnogim iznesenim elementima što govore u prilog izgradnje zračne luke na Rabu, iskustvo je bračkog aerodroma. Projekt je prije početka izgradnje izazivao brojne prijepore. Od najava kako će ekstremno porasti broj turista, pa sve do podsmijeha jer splitska zračna luka, jedna od najfrekventnijih u Hrvatskoj, može bez ikakvih problema servisirati i turiste što pristižu zračnim prijevozom a krajnje im je odredište Brač. Aerodrom je ipak izgrađen i otvoren, usred Domovinskog rata 1993. godine. I počeo je poprilično dobro. Broj putnika bio je na godišnjoj razini oko 35 tisuća, u turističkoj sezoni tjedno se na otok spuštalo četrdesetak čarterskih zrakoplova. Nažalost, 2012. broj putnika pao je na svega 12 tisuća, lani je zračna luka nakon ljetne sezone, koju su morali odraditi zbog prije potpisanih ugovora, pretvorena u sportski aerodrom.

  Kako to komentirati? Je li razvoj autocesta promijenio tijek zbivanja? Ako je krajem devedesetih bračka zračna luka imala 35 tisuća putnika, jesu li je autoceste 2012. dovele na 30 posto nekadašnjeg prometa?

  Na Rabu se dakle mora itekako odvagnuti smislenost, opravdanost i potrebnost izgradnje aerodroma. I ne toliko zbog desetak milijuna eura koliko je cijena izgradnje, djelomično već pokrivena EU novcem, već zbog troškova održavanja same zračne luke.
 
 

Iskorak je nužan

Kakvo se na kraju mišljenje nameće? Izgradnja rapske zračne luke svakao je potreba vremena. Zračni promet, bilo u niskobudžetnom, bilo u čarterskom poslovanju, sve je prihvatljiviji najširem krugu ljudi, odnosno mogu si ga i žele priuštiti i ljudi niže platežne moći. Želi li Rab povećati postojeće turističke brojke, radikalniji iskorak je nužan.

  A što bi to pak bilo radikalno? Ponajprije, obaveza da se u doglednoj budućnosti pojam »turistička sezona« udvostruči. Svakako je poželjno da neka moćna hotelska kompanija otvori svoje hotele na Rabu, primjerice poput Falkensteinerovog resorta izgrađenog nedaleko Zadra, te da se stvore osnove za ugošćavanje turista kojima putovanja nisu ograničena od lipnja do rujna. Svakako i da se obavi, po mogućnosti značajnijom dokapitalizacijom, pretvorba »Imperijala«. Krene li se dakle u obogaćivanje takve ponude – sportski, kongresni, gastronomski... turizam, zračna luka je obaveza. Ostane li se na sadašnjem načinu poslovanja, odnosno ako nam je najvažnije da je Uskrs sunčan kako bi početak sezone i na simbolički način bio lijep, a rujan bez kiše kako bi se »navuklo« još koji dan posezone, Kozji vrh uistinu može i nadalje ostati raj za ovce i pčele. 

______________________________________

Neisplativo ili na granici isplativosti 

 
 Dužina piste budućeg rapskog aerodroma je 1.700 metara, širina 40 metara. S obzirom na te gabarite, aerodrom će biti sposoban za prihvat zrakoplova do 150 mjesta. Pogledamo li flotu Croatia Airlinesa, u obzir dolaze zrakoplovi Airbus A319-100 sa 132 mjesta kao i Dash 8-Q400 u koji stane 76 putnika. A to je i osnova CA flote što spaja Zagreb s većinom europskih središta – od Beča, preko Züricha, Münchena pa sve do Kopenhagena i sličnih udaljenijih gradova. 

  Ukupna površina svih objekata izgrađenih uz pistu iznosit će 3 tisuće »kvadrata« Svojim karakteristikama Zračna luka Rab bit će sposobna za prihvat većine zrakoplova što prometuju u čarterskom tipu poslovanja, a željeni godišnji promet, ostvaren pretežito u turističkoj sezoni, je 35 tisuća putnika. 
 

  O potrebi, bolje rečeno opravdanosti izgradnje zračne luke Rab, mišljenje smo potražili i na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti. Prof. dr. Stanislav Pavlin sa Zavoda za zračni promet je prije desetak godina bio koautor studije »Analiza stanja i perspektive razvitka hrvatskih aerodroma« u kojoj se Rab navodi kao aerodrom s graničnom isplativosti ulaganja. Otočnim se aerodromima kao mana evidentira i isključiva orijentiranost na turistički promet, skoro bez potrebe za stanovništvo. Kako ističe prof. Pavlin, u ovom mu je trenutku nemoguće iznositi decidirane stavove o rapskom aerodromu jer im treba prethoditi do kraja definirana studija, a u zadnjih su se desetak godina i mnogi parametri iz studije koju spominjemo značajnije promijenili, tako da je ona nedovoljno kompetentna kako bi temeljem nje iznosio stavove.

  Njegov kolega prof. dr. Željko Marušić sa Zavoda za aeronautiku, inače jedan od eksponiranijih hrvatskih stručnjaka za tematiku prometa, ima vrlo decidiran stav.

  – Ne, ja nisam za izgradnju otočnih aerodroma. Rješenje je u intermodalnim sustavima, rješenje je u pedantnoj organizaciji. Primjerice koriste li turisti let iz Moskve manjim zrakoplovima čija je brzina 450 km/h duže će im trajati put do nekog otočnog aerodroma nego što će to biti s velikim zrakoplovima dvostruko veće brzine ukomponiranim s još nekim drugim tipom prijevoza. U slučaju Raba traba koristiti riječku zračnu luku te brzim plovilima, katamaranima prebacivati turiste u Rab. Brže će stići do cilja nego malim avionom. Rab je k tome vrlo blizu kopna pa autobusni prijevoz turista iz primjerice Zadra također ne mora dugo tajati. Slikovito – veliki će se zrakoplov iz Moskve spustiti na krčki aerodrom dok će mali zrakoplov u to vrijeme biti tek iznad – Rumunjske, mišljenje je dr. Marušića.
 
 
     
  Na Rabu je po pitanju izgradnje zračne luke izgledan veliki pristanak stanovništva. Nije dakako svima drago što se u tako nešto kreće, posebno su nezadovoljni stanovnici Barbata od kojih nemali broj misli da će zračna luka, što će po planu biti smještena na njihovom području, djelovati tako da im – rastjera turiste. Tvrde da će doći do ekološkog narušavanja vjekovnog sklada, da će ovce, ali i pčele, izgubiti svoje pašnjake, o buci da i ne govorimo. Dijelom su u pravu, no kako je zračna luka smještena na Kozji vrh, predio praktično bez raslinja što se nastavlja na poslovnu zonu, i to na strani prema trajektnom pristaništu Mišnjak, neke veće opasnosti po narušavanje sklada nema.
 
 
  Ako se osvrnemo na prvu, onu trajektnu, otočnu turističku revoluciju, uvidjet ćemo kao i s aerodromom Rabu nije išlo lako. Nelagoda od promjene uhodanog načina života otoka te pitanje održavanja pristaništa i flote bili su nezaobilazna tema. Kako podaci govore, prva trajektna linija na Jadranu otvorena je između Crikvenice i Šila 1958. Ubrzo se preko Rapca trajektom spajaju Cres i Lošinj, a tek pet godina kasnije, 1963., na red dolazi Rab – trajektom prvi putnici iz Jablanca u Rab dolaze 1. lipnja 1963. godine. Ni tada, dakle, nije išlo baš brzo, no srećom posljedice se znaju: kvarnerski su otoci postali mjesta najkvalitetnijeg života u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PayDo parking aplikacija