OPATIJA  Godina u kojoj Opatija slavi veliki turistički jubilej, 170 godina od početka svoje »turističke karijere«, ulazi u završnicu. No, optimistične slavljeničke tonove narušava situacija u najjačem hotelijerskom lancu na Opatijskoj rivijeri, najava otkaza u Liburnia Riviera Hotelima.

Bez cjelogodišnjeg poslovanja hotela nema budućnosti Opatije, a da bi se gradu vratio barem dio nekadašnjeg sjaja, potrebno je imati dobre ideje, znanje, novac i ljude koji će znati kako turističku destinaciju sadržajno obogatiti i privući više turista i bez zastarjele formule »sunce, more i mir i tišina«.

O problemima i mogućim rješenjima za najstariji turistički grad u Hrvatskoj porazgovarali smo s njegovim prvim čovjekom, gradonačelnikom Ivom Dujmićem.

 – Gradonačelnik nije nestao, već je koristio pet radnih dana unaprijed isplaniranog godišnjeg odmora. Nisam mogao predvidjeti što će se u to vrijeme događati u Opatiji, no u svakom slučaju imam dva zamjenika…

  Također, upućuju Vam i kritike da ste u slučaju LRH stali na stranu poslodavca?

  – Svi znamo da su LRH stvarali naši građani i u njemu radili. Svi znamo kako je privatizirana i da nitko od nas nije bio sretan zbog načina na koji je država poklonila LRH holdinzima, međutim, došlo je do promjena i tvrtka je dobila većinskog vlasnika. Trebamo se prisjetiti ne tako davnih vremena, kada je Grad Opatija bio pred bankrotom i rijetki su bili uvjereni da ćemo iz te borbe izaći kao pobjednici, jer da se moralo isplatiti 1,36 milijardi kuna, Opatija bi kao grad nestala. Međutim, je sam od prvog trenutka vjerovao u pravnu državu. Proživljavao sam jako puno toga, no daleko od očiju javnosti. Bilo je tu i prijetnji, i jakih lobiranja – no rezultat je da su Opatija i tri susjedne liburnijske jedinice lokalne samouprave, odnosno Nova Liburnija, uspjele dobiti 25 posto plus 1 dionicu LRH u vlasništvo. Na svim sjednicama Nadzornog odbora štitim prava radnika i žao mi je što javnost nema uvid u to, no sjednice se snimaju i zapisnici postoje. Sa sadašnjom Upravom LRH nisam zadovoljan, jer smatram da nije socijalno osjetljiva, mogu shvatiti da moraju raditi u interesu vlasnika, dakle povećavanja vrijednosti tvrtke, ali ne i nauštrb radnika i neulaganja u Opatiju. Kada sam čuo za otkaze koji prijete u LRH, odmah sam se našao s većinskim vlasnikom i argumentima dokazao da ovakva situacija nije dobra, što je rezultiralo odustajanjem od otkaza. Tada su me prozivali da sam pogodovao vlasniku, a danas sve to osporavaju. No, prava je istina da sam uvijek štitio radnike, što ću činiti i dalje. Treba reći i da je na moje inzistiranje onih 10 milijuna kuna koje je tvrtka dobila za zbrinjavanje prognanika, stavljeno na raspolaganje za povećanje otpremnina onim djelatnicima LRH koji žele otići u mirovinu. Svaki put kada su radnici ugroženi – sjednem i porazgovaram s nadležnima u LRH. Ponavljam da s radom Uprave nikako nisam zadovoljan jer njima je cilj povećati vrijednost dionica, ali ja ne želim da to bude na način kako to sada rade – smanjenjem broja radnika i njihovih plaća i neinvestiranjem u hotelske objekte u Opatiji onim intenzitetom kako su najavljivali.

 

Više možete pročitati u tiskanom izdanju!