Krizni stožer je osnovan jer stanovništvo tvrdi da je ugroženo od strane Roma, pišu predstavke Vladinim uredima, a policiji prijavljuju prelaćivanja i krađe
Sreća da imam tvrdu, ličku glavu. Da nije tako, ne bih izdržao sve udarce koje sam primio. Najprije su mi kolcima slomili ruku. Od udaraca, lakat mi se doslovno rascvjetao. Potom su me udarali po glavi. Sve je pucalo od udaraca. Bilo je strašno! Padao sam u nesvijest i opet se dizao, ali bilo ih je više.
Nakon udaraca s leđa po tjemenu, bio sam potpuno nemoćan. Po glavi i tjemenu udarili su me 20, možda i 30 puta. Ne znam kako sam preživio – tako danas, desetak mjeseci nakon teškog sukoba s grupom Roma, svoje bolno iskustvo prepričava 53-godišnji Ivica Štimac, umirovljeni satnik HV-a koji se spletom okolnosti 8. srpnja prošle godine u krivo vrijeme našao na krivom mjestu.
Lokalni su se Romi toga dana zakačili s jednom mještankom Široke Kule oko toga kome pripada balirano sijeno. Štimac je nastradao, kaže ni kriv ni dužan, jer je mještanki pomagao oko tog poljskog posla.
Incident u kojem je brutalno premlaćen, kao samo jedna u nizu žrtvi iz brojnih šakačkih obračuna Roma s domicilnim stanovništvom, prema njegovom mišljenju nema adekvatan sudski epilog.
– Protiv 6 osoba podnesen je optužni prijedlog, ali nijedno ročište nije održano niti je poznato hoće li se i kada uopće održati. Ovdje u Lici Romi su manjina s većim pravima od većine. Nažalost postoji paralelna mreža koja ih kroz sustav politike i dijela policije štiti od zakona. Zbog nečijih interesa koje oni štite i preko njih se ostvaruju, Romi imaju više prava od svih nas Ličana.
Njihovi su interesi, zajedno s nekim moćnicima, konji. Država na njih daje goleme poticaje. Riječ je o velikom novcu koji s njima netko dijeli. Sve je ovdje javna tajna. Znate kako se ovdje kod nas kaže – Romi drže konje, neko drugi preko njih dobiva poticaje, a lokalni Srbi i Hrvati ih hrane. Njihovi konji su uglavnom bez nadzora. Uništavaju naša polja.
Mnogi od nas zbog svega toga smo žrtve nasilja i divljaštva. Isto kao što smo i žrtve nefunkcioniranja sustava koji njih šestoricu za napad na mene tereti samo za remećenje javnog reda i mira i nanošenje tjelesnih ozljeda.
Umjesto da ih se, kad je tako jasno da su me udarcima kolcima mogli ubiti, tereti za pokušaj ubojstva. Pa nije im ovo što su meni napravili prvi puta. Ja sam samo slučajem preživio njihov napad i samo sam jedna u nizu njihovih žrtvi, kaže Štimac.
Iako njegov slučaj nije usamljen, jer postoji sve više svjedočanstava Hrvata koji tvrde da su žrtve oštrih napada pripadnika romske nacionalne zajednice, lokalna lička vlast situaciju i odnose Roma i Hrvata ne želi ocijeniti kao problematične.
Ovakva se premlaćivanja očito smatraju pojedinačnim incidentima koji su izuzetak, a ne pravilo. No upravo zbog sličnih situacija više nema nikakve sumnje da su međunacionalni odnosi Roma i Hrvata bitno poremećeni te da izuzeci postaju pravila.
Naravno, niti su, po starom stereotipu, svi Romi kriminalci i razbojnici, niti se svi Hrvati ponašaju besprijekorno ili bez većih zamjerki. Na obje strane postoje pošteni i nepošteni, dobri, manje dobri ili zli ljudi.
No očito je da unutar i između ta dva nacionalna korpusa postoje ozbiljni problemi zbog kojih je sigurnosna situacija u Lici bitno narušena. Iako to naizgled možda i nije osobit problem, simptomatično je da, prema službenom popisu stanovništva, u cijeloj Ličko-senjskoj županiji žive, brojkom i slovima, samo 2 Roma. Naravno, pametan će se čovjek zapitati kako onda postoje međunacionalni sukobi Roma i Hrvata. Odgovor je jednostavan: Romi u Lici ili nisu prijavljeni ili se počinju izjašnjavati kao Hrvati i katolici!
Istraživanje našeg lista o sukobima Roma i Hrvata definitivno nije motivirano daljnjim produbljavanjem loših odnosa, već isključivo namjerom da se nakon dijagnosticiranja uzroka naelektriziranog stanja situacija pokuša primiriti i kroz razgovore dovesti na prihvatljivu razinu.
U tom smislu, ključni akteri ove priče, i s romske i s hrvatske strane, pokazali su interes da pokušaju zajednički sjesti za stol te vidjeti postoje li načini za prevladavanje razlika i sukoba.
Na složenost situacije u odnosima Roma i Hrvata određeno vrijeme upozorava predsjednik Udruge za resocijalizaciju liječenih ovisnika i zaštitu ljudskih prava od svih oblika nasilja Miro Matijević.
On kaže da osim nedavnog osnovanog Kriznog stožera za zaštitu Ličana i njihove imovine od romskog nasilništva, već postoji peticija, odnosno zahtjev za zaštitom od Roma i njihove stoke potpisana od stanovnika sela Podlapaća, Svračkovo selo, Krbava i Tolići sa Krbavskog polja.
– Postoji i Zahtjev grupe građana »Obranimo polja« iz Perušića sa molbom da ih zaštitimo od Roma i njihove stoke, te Zahtjev za zaštitom većinskog naroda i ostalih nacionalnih manjina od terora na području Like koji je potpisalo nekoliko stotina stanovnika Otočca, Vrhovina, Korenice, Udbina, Perušića.
Sigurnosno stanje u onim dijelovima Like u kojima Romi žive ili posluju i više je nego nestabilno. Sigurnost je ugrožena i prijeti eskalacijom sukoba. Korupcija u dijelu policije i dijelu sigurnosne službe omogućava Romima kao da su iznad zakona. Naši ljudi su zgroženi, prestrašeni i bespomoćni. Sada se ti naši ljudi spremaju samorganizirati i obraniti se od napada kojima su izloženi. Prijete naoružavanjem, fizičkom silom i odlučnom akcijom suprostavljanja nasilju. No uvjeravam ih da moramo djelovati i rješenja tražiti samo kroz sustav. Ako ne bude tako, sukobi i neslaganja preselit će se na ulicu, a onda neće biti mira. Ljudi su se ’91. znali obraniti od neprijatelja pa će i sada, kaže Matijević.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u srijedu, 9. svibnja, 2012.
