Godišnja zarada poduzeća može ići i do 20 milijuna kuna, a usmjerena će biti prema potrebama Grada Čabra, bilo da je riječ o komunalnoj infrastrukturi, zapošljavanju, školstvu, kulturi, vjerskom životu...
ČABAR Odluka najbogatijega goranskog gospodarstvenika Marijana Filipovića da koncem 2012. godine veći dio svoje osobne imovine povjeri prije nekoliko godina utemeljenoj Zakladi Marijan Filipović mogla bi se za budućnost ovog dijela Gorskog kotara pokazati jednako sudbonosnom kao trenutak kada je prije punih 60 godina danas jedan od najbogatijih Hrvata stigao u čabarski kraj trbuhom za kruhom iz rodne Bosne.
Širenje proizvodnje
Istina, u tada osamnaestogodišnjem mladiću kojemu je u tom trenutku jedini posao bio izvlačenje srušenih stabala iz gustih čabarskih šuma nemoguće je bilo prepoznati budućeg iznimno uspješnog poslovnog čovjeka, ali godine što su dolazile pokazale su da je Filipović u stanju ne zaraditi samo za sebe već donijeti i golemu korist cijelom tom kraju i ljudima koji u njemu žive.
Filipovićeva odluka naišla je na nepodijeljene simpatije u cijelom čabarskom kraju koji je posljednjih nekoliko godina bio u iznimno teškom stanju. Ljudi su uvjereni da je Filipović ovim potezom spasio područje na kojem je ostvario svoj životni san te mu se na taj način zahvalio na najljepši mogući način. Na Čabranima je sada da ovaj prekrasni i za ova naša vremena potpuno neočekivani dar, iskoriste na najbolji mogući način.
Konkretnije, Filipović je posao izvlačenja trupaca proširio na brojne druge djelatnosti u šumarstvu i drvoprerađivaštvu zaposlivši znatan broj ljudi i postavši još u bivšoj državi vrlo imućna osoba, ali još bitnija od toga bila je činjenica da se zahvaljujući radu njegovih poduzeća razvijao cijeli ovaj dio Gorskog kotara.
Taj je uzlet nastavljen i nakon osamostaljenja Hrvatske kada je kupnjom »Goranprodukta« za 12 milijuna maraka postao vlasnik najjačih drvoprerađivačkih pogona tog kraja preimenovavši ih uskoro u »FinvestCorp« i ostvarujući s njima odlične rezultate zahvaljujući kojima je uskoro postao jedan od vodećih hrvatskih velikih drvoprerađivača. Pod njegovim rukovodstvom uslijedila su zapošljavanja mladih stručnih ljudi, ulaganja u tehnologiju i širenje proizvodnje pa je uskoro bez Filipovića nemoguće bilo zamisliti razvoj čabarskog kraja u kojem je najveći broj zaposlenih ljudi radio u njegovim poduzećima, a uz to nizom različitih aktivnosti, projekata i dobrotvornih donacija svake je godine potpomagao razvoj svog kraja.
Radeći u takvom ritmu dočekao je i odlazak u mirovinu predavši svojim nasljednicima brigu o dobro uhodanom poslu od kojeg živi cijeli čabarski kraj.
Kap prelila čašu
– Nikada nisam požalio što sam došao u ovaj prelijepi kraj, među ove dobrodušne i gostoljubive ljude. Kroz protekli skoro cijeli vijek u ovom našem kraju pokušao sam im vratiti tek dio onoga što sam mogao. Želio sam i želim svima omogućiti zapošljavanje i život dostojan čovjeka, spasiti potencijale koje su oni brojnim odricanjima izgradili i vjerujem da sam u tome uspio. Nisam žalio ni truda ni sredstava da pomognem tamo gdje je to bilo potrebno, moja su vrata kao gradonačelnika, ali i kao poduzetnika, uvijek bila otvorena i moram reći da sam posebno bio zadovoljan kada sam mogao pomoći tamo gdje je to trebalo, rekao je Filipović na proslavi kojom je u FinvesCorpu obilježena 20. obljetnica tvrtke, rođendan Marijana Filipovića i 60 godina od njegova dolaska u čabarski kraj.
Nažalost, uskoro su počeli problemi. Djelomično stoga što je njegovo znanje, rad i odnos prema poslu bilo jednostavno nemoguće ponoviti, a dijelom i stoga što su za hrvatsku privredu – pogotovo za drvoprerađivaštvo – došli iznimno teški dani, Njegov je »FinvestCorp« iz godine u godinu poslovao sve teže bilježeći umjesto zarade gubitke, umjesto zapošljavanja – otkaze. Taj pad kulminirao je upravo ove jeseni kada je rukovodstvo »FinvestCorpa«, u kojem više nije bilo Marijana Filipovića, najavilo mogućnost zatvaranja svih drvoprerađivačkih pogona i okretanje firme isključivo turizmu u kojem su, zahvaljujući dobrom radu Hotela Njivice, svake godine bilježili dobru zaradu.
Ta je najava, čini se, bila kap koja je prelila čašu i natjerala 78-godišnjeg gospodarstvenika na svojevrsni povratak. U namjeri spašavanja poduzeća koje je gradio cijeli život najprije je zaposlio Željka Erenta, dugogodišnjeg rukovoditelja koji je posljednjih sedam godina gradonačelnik Čabra, a potom je povukao još smioniji potez odlučivši najveći dio svoje imovine, a u to spada »FinvestCorp«, predati na upravljanje svojoj Zakladi te ostvarenu dobit usmjeriti prema potrebama Grada Čabra, bilo da je riječ o komunalnoj infrastrukturi, zapošljavanju, školstvu, kulturi, vjerskom životu…
Neviđeni čin
– Riječ je o u Hrvatskoj još nikad ostvarenom činu, ističe predsjednik Upravnog odbora »FinvestCorpa« Željko Erent i pojašnjava: – To je potez koji možda najbolje možemo oslikati parafrazom one čuvene parole »Tvornice radnicima« koja u ovom slučaju treba glasiti »Tvornice Čabru« ili bolje rečeno »Tvornice čabarskom kraju«. Naime, nakon što isplati dio svoje imovine svojoj djeci i materijalno ih osigura, on će ostalo prenijeti na Zakladu Marijan Filipović koja će postati vlasnik »FinvestCorpa« iz čije će se zarade znatan dio sredstava usmjeravati prema Gradu Čabru. Budući da je riječ o poduzeću čija zarada godišnje može ići i do 20 milijuna kuna, jasno je od kolike će to koristi biti za cijeli ovaj kraj. Štoviše, mislim da je ova odluka spas za Grad Čabar i da znači put prema izlasku iz krize«, zaključio je Erent.
