Otpuštene radnice Finvesta s 30 godina staža: Postajemo socijalni slučaj

Marijan Filipović se kleo svojim životom da Finvest neće završiti tragično. A što je ovo? Ljudi s trideset godina neprekidnog rada završavaju na cesti nakon što su cijeli život uložili u njegova poduzeća, a on sada nema volje doći ni pred ljude i jasno reći zašto dobivamo otkaz

ČABAR »Potreba za radom radnice prestala je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Zbog bitno smanjenog obima poslova na kojima radnica radi, uvjetovanih ukupnim smanjenjem narudžbi posla u Tvornici namještaja PC 2 u Tršću, ukida se navedeno radno mjesto. Uvažavajući okolnosti visokih poslovnih gubitaka uvjetovanih smanjenjem narudžbi i prodaje, poslodovac je prisiljen na ukidanje većeg broja radnih mjesta u Tvornici namještaja s ciljem racionalizacije i nove organizacije poslovanja, sve sukladno programu zbrinjavanja viška radnika. Poslodavac nije u mogućnosti ponuditi radnici drugo radno mjesto, niti je može osposobiti za rad na drugom radnom mjestu« tekst je Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu koja je 6. studenog ove godine uručena nizu radnica u čabarskom poduzeću »Finvest« izazvavši šok, zgražanje, očaj i strah pred neizvjesnošću, osjećaje koji su bili vidljivi i pri našem susretu s desetak otpuštenih radnica među kojima dvije imaju po 33 godine radnog staža, jedna 31, dvije po trideset… a ni druge nemaju puno manje.   

Strah za obitelj

Radnice su na razgovor pristale samo pod uvjetom da nema direktnog slikanja i nema isticanja imena jer ih je, bez obzira što one više nemaju posla, strah za članove njihovih obitelji od kojih neki još rade. Posebno ih boli što je, pojašnjavajući razloge nekih otkaza, direktor Erent govorio o alkoholičarima i traže javnu ispriku jer niti jedna od njih ne pije i desetljećima su sve one radile pošteno i kvalitetno, često i više od radnog vremena, često i poslove koje obično obavljaju muškarci i to po najrazličitijim vremenskim uvjetima: »Nismo mi bili nikakvi socijalni slučajevi, iako smo po plaćama koje smo tamo dobivale to lako mogle postati.

No, nakon ovih otkaza svakako ćemo postati socijalni slučajevi.«, u glas govore otpuštene žene po kojima je otkaze dobilo sedamdesetak ljudi, a ne 46 kako tvrdi uprava »Finvesta«. Po njima pri dijeljenju otkaza u Prezidu, Tršću i Gerovu nisu se gledali ni staž, ni kvalitetu rada, ni to da će na ulici završiti samohrana majka ili istodobno suprug i supruga, već su na poslu ostajali oni s boljim rodbinskim, čak i političkim vezama pri čemu su zaštićeniji članovi HDZ-a ili njihovih obitelji, a svi ostali prvi su na listi otkaza:   

Bujanje administracije

»U odlukama koje smo dobili i u javnim istupima tvrdi se da smo tehnološki višak i da više naša radna mjesta nisu potrebna, a nakon otkaza vidimo da se na tim radnim mjestima ipak radi. Istodobno je vrlo zanimljivo da nitko u administraciji nije dobio otkaz, štoviše još ih zapošljavaju!«, tvrde naše sugovornice ističući i, po njihovom mišljenju niz postupaka koji nisu u skladu s zakonom.

Tako su, primjerice, tražile nakon primanja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, poštivanje zakonske odredbe o otkaznom roku na što im je navodno odgovoreno kako im je pametnije da sada odu, jer će ih u suprotnom u tijeku tog otkaznog roka slati na teške fizičke poslove u pogonu u Karlovcu. Drugi primjer čiste nezakonitosti, ističu, činjenica je da na Zavodu za zapopšljavanje, na koji su se odmah prijavile, nemaju pravo na nadoknadu sve do 8. siječnja 2015. godine i to isključivo stoga što im »Finvest« nije ni obračunao ni isplatio plaću za listopad pa u Zavodu nemaju pravo na nadoknadu u tijeku ove godine, što bi imali da im se ne duguje plaća za listopad.   

Samohrane majke

Nadalje, neke od njih uočile su kako u toj Odluci o otkazu piše kako se otkazi dijele uz suglasnost sindikata, a da to nije točno saznale su nazvavši Sindkat drvne industrije i papira u Zagrebu iz kojeg im je rečeno kako oni ništa o tome ne znaju pa se ispostavilo da je to izmišljeno.

Zbog toga će ovih dana uslijediti sastanak s predstavnikom Sindikata drvne industrije i papira, a jedna od radnica koja je upozorila na tu nelogičnost još nije dobila odluku o otkazu, iako na radno mjesto više ne smije! Također, otkaze su dobile i samohrane majke, a najmanje u jednom slučaju muž i žena koji su time ostali bez ikakvih prihoda pa zbog svega toga neke od otpuštenih radnica razmišljaju i o pokretanju sudskog postupka te traže pravnu i ostalu pomoć od ljudi koji su im spremni to pružiti.   

Nikakva zaštita

Svi otpušteni, ističu naše sugovornice, razočarani su i činjenicom da nikakav komentar ni bilo kakav oblik zaštite nisu dobili od sadašnje gradske vlasti na čijem je čelu kandidat Kristijan Rajšel, član SDP-a koji se proglašava strankom koja brine o radništvu. No, najviše gorčine i bijesa usmjereno je prema sadašnjem direktoru »Finvesta« Željku Erentu koji se ljudima kojima je dao otkaze nije ni obratio, a veliko je razočarenje i u vlasnika »Finvesta« Marijana Filipovića: »On nas je znao ranije posjećivati u tvornici i popričati s nama, a razgovore bi često završavao s »Tako nam Bog pomogao«.

To je lijepo zvučalo, ali sada nam se čini da ne vjerujemo u istog Boga. Kleo se svojim životom da Finvest neće završiti tragično. A što je ovo? Ljudi s trideset godina neprekidnog rada završavaju na cesti nakon što su cijeli život uložili u njegova poduzeća, a on sada nema volje doći ni pred ljude i jasno reći zašto dobivamo otkaz. Kad je navodno predavao »Finvest« radnicima prošle godine dobio je nagradu Ponos Hrvatske. Gdje je sad i kamo je to nestao Ponos Hrvatske?« ogorčeno pitaju povrijeđene otpuštene radnice koje su, ističu, svijesne iz dosadašnjeg iskustva u čabarskom kraju da kad se jednom nešto zatvori, nikad više neće iznova zaživjeti. No, smatraju, rastanak je trebao biti puno pošteniji i ne s ovoliko gorčine.