RIJEKA U galeriji Juraj Klović sinoć je otvorena izložba »Pogledaj me, to nisam (samo) ja, to smo (svi) mi!« na kojoj riječka umjetnica Lea Čeč predstavlja seriju crteža izvedenih ugljenom na papiru kroz koje istražuje psihološka stajna i emocije ljudi.

Izložba obuhvaća više od stotinu crteža manjih, srednjih i nekoliko ekstremno velikih formata, što je samo dio opusa »glavonja« koji stvara već šest godina kao skice za skulpture koji nikad nisu izrađene, pa bi se radovi mogli nazvati i dvodimenzionalnim skulpturama.

Svakom crtežu pridružen je i tekst koji na različitim jezicima – hrvatskom, talijanskom, francuskom i njemačkom – pobliže opisuje raspoloženja likova s karakteristično naglašenim glavama, mada ima i posve obezglavljenih. No, njihova stanja prilično se jasno mogu očitati i iz svima razumljive tjelesne mimike.

Figure na Leinim crtežima kompletno su depersonalizirane pa ne znamo tko su stvoreni likovi, ali se sa stanjima koje opisuju svi možemo lako poistovjetiti. Oni mogu biti napušteni i tužni, predati se teškim emocijama, ali mogu biti i sretni i zaljubljen. Ima sanjara predanih brojenju zvijezda, neki lutaju svijetom izgubljene glave, ali ima i onih ljutitih, koji su spremni zaprijetiti, koji optužuju, a mogu se i s razlogom usprotiviti.

Figure na crtežima ponegdje su modelirane pomno i studiozno, a ponegdje slobodnije i brže, gotovo s karakterom krokija. Nastale su kao posljedica Leinih impresija ljudi iz njezine okoline, ali i pomnim sagledavanjem vlastite osobnosti. Puno je crteža i autoironično.

Važan elemet izložbe je i njezina interaktivnost izražena kroz poziv publici da sudjeluje u kreaciji postava. U jednom dijelu galerije postavljeni su stolovi s radovima koje posjetitelji mogu odabrati po vlastitom nahođenju i objesiti na špagu na zidu pomoću ponuđenih štipaljki.

S jednom glavom »otpalom« s crteža moguće se i poigrati, a izložba se može razgledati do 20. listopada.