Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
7. prosinca 2019.
Neue slowenische kunst

Od kapitala do kapitala: Retrospektivna izložba NSK u Ljubljani

Foto novice24.net
Foto novice24.net
Autor:
Objavljeno: 31. svibanj 2015. u 10:13 2015-05-31T10:13:11+02:00

Djelovanje NSK-a je kompleksno i ambivalentno te se ne može podvesti pod jednu umjetničku formu, jer uključuje i slikarstvo, kazalište, koncert, javnu akciju i provokaciju

U ljubljanskoj Modernoj galeriji otvorena je retrospektivna izložba »NSK od Kapitala do kapitala. Neue Slowenische Kunst – događaj zadnjeg desetljeća Jugoslavije«. Umjetnički kolektiv Neue Slowenische Kunst (NSK) obilježio je ne samo slovensku umjetničku scenu osamdesetih, nego se i afirmirao kao jedan od najvažnijih avangardnih pokreta u bivšoj Jugoslaviji.

   Izložba, čiji su koncept osmislile Zdenka Badovinac i Eda Čufer, podijeljena je u pet cjelina: prva je posvećena Laibachu, druga IRWIN-u, treća Gledališču sester Scipion Nasice te njegovim sljednicama Rdečem pilotu, odnosno Kozmokinetičkom kabinetu Noordung.

   Središnja cjelina nudi pregled zajedničkih projekata NSK kolektiva te njegovih odjela Novog kolektivizma, Odjela za čistu i primijenjenu filozofiju, Retroviziju, Film i Graditelje. Peta cjelina daje uvid u medijsku recepciju i reprezentaciju akcija ovog kolektiva. Izložbu prati i međunarodna konferencija najavljena za 19. do 21. lipnja na kojoj sudjeluju Zdenka Badovinac, Barbara Borčić, Eda Čufer, Mladen Dolar, Charles Esche, Anthony Gardner, Marina Gržinić, Jasmina Založnik, Lev Kreft, Dejan Kršić, Tomaž Mastnak, Rastko Močnik, Alexei Monroe, Daniel Ricardo Quiles, Igor Vidmar i Alexei Yurchak.

Plakat za Dan mladosti

NSK je uzrokovao eksces velikih razmjera na proslavi Dana mladosti 1987., godišnjoj ceremoniji koja se u čast Titovog rođendana nastavila održavati i nakon njegove smrti 1980. Članovi Novog kolektivizma prijavili su plakat na službeno natjecanje. Taj je plakat zapravo bio aproprijacija nacističke propagandne slike Richarda Kleina iz 1936. godine, dok je jedina stvar koju su promijenili bila ikonografija: svastika je zamijenjena crvenom petokrakom zvijezdom, njemački orao bijelom golubicom – simbolom mira – a nacistički grb zamijenjen je bakljama koje su predstavljale šest jugoslavenskih nacija. Zanimljivo je da je plakat osvojio prvu nagradu, ali čim je podvala otkrivena, izazvala je skandal koji je odzvonio cijelom Jugoslavijom te dodatno zaoštrio već postojeće tenzije između Slovenije i Beograda. Štoviše, partijski vođe su pokušali zatvorski kazniti članove grupe, no NSK je sarkastično i uspješno obranio i sebe i plakat, tvrdeći da je njihovo preispitivanje simbola još jednom potvrdilo dostignuća narodnooslobodilačke borbe i antifašističkih vrijednosti na kojima je Jugoslavija bila utemeljena.

   Kolektiv Neue Slowenische Kunst je nastao 1984. godine ujedinjenjem triju umjetničkih grupa – multimedijalno-glazbenog sastava Laibach, pokrenutog 1980., grupe likovnih umjetnika IRWIN (osnovan 1983) te kazališne skupine Gledališče sester Scipion Nasice (GSSN, 1983-1987). Nastanak NSK-a preklapa se s razdobljem kad se sve intenzivnije naslućuje raspad Jugoslavije. Unatoč tek sporadično podudarnim estetikama koje njeguju pojedine članice kolektiva, povezuje ih kritička oštrica podjednako usmjerena kako prema socijalizmu na zalasku, tako i prema nadolazećem kapitalizmu. Trajan angažman u sagledavanju društveno-političkih te ekonomskih i kulturnih procesa, kao i poigravanje sa simbolima i tradicionalnim vrijednostima, učinila je NSK međunarodno zanimljivim fenomenom kojem su se posvetili brojni teoretičari i istraživači.

Utopijska država

Godine 1990. Kozmokinetički kabinet Noordung postavio je predstavu naslovljenu »Kapital«; 1991. IRWIN je objavio knjigu i postavio izložbu »Kapital«, a 1992. grupa Laibach realizirala je album pod naslovom »Kapital«. S ovim projektima članice NSK-a označile su kraj jedne ideologije i početak totalnog kapitalizma, koji je danas za mnoge društveni sustav bez alternative. Ali ne i za NSK, koji je kao alternativna institucija utemeljio alternativnu državu – u stvarnom i prenesenom značenju te riječi.

   Kako u eseju »Suspendirane stvarnosti: mogućnost postnacionalne utopije u državi NSK« navodi Nina Gojić, Država NSK, osnovana 1992. godine, otpočetka je zamišljena kao utopijska država koja ne postoji u prostoru, nego samo u vremenu, a pokušala je ponuditi treći put izvan dihotomije između raspada Jugoslavije i kraja socijalističkih utopija, te afirmacije Slovenije kao neovisne zemlje koja teži postati članicom Europske unije. Uskoro je postala šire poznatom i relevantnom ne samo unutar Slovenije, te je ne jednom stvorila zbrku uzrokujući receptivnu nesigurnost o tome je li Država izmišljena ili stvarna, politički važeća ili ne.

   Autorica je pristupila ovoj temi s gledišta da utopijski koncepti, tek kad su shvaćeni kao realne političke mogućnosti, dobivaju subverzivni predznak. Stoga, iako je Država NSK umjetnički projekt bez stvarne političke legitimnosti, Gojić pokazuje kako je u nekoliko navrata ipak uspio postići efekt potkopavanja nekih od temeljnih postavki na kojima počivaju današnje nacije-države. Za vrijeme većeg događanja NSK-a, izdavane su putovnice i kroz interakciju s posjetiteljima i usputnim prolaznicima članovi NSK-a pokušali su strukturirati nov način razmišljanja o naciji. Oko 2006. godine članovi NSK-a su zaprimili velik broj zahtjeva za putovnice, mahom od državljana Republike Nigerije, koji su vjerovali da će im to omogućiti da uđu u Sloveniju, a time i u Europsku uniju. Neki od njih navodno su stigli i do Ujedinjenog Kraljevstva koristeći se putovnicama Države NSK. Otada te putovnice više nije bilo moguće nabaviti preko interneta, nego samo na događanjima vezanima uz NSK.

Povijesne avangarde

Od početka NSK-a, kolektiv se oslanjao na povijesne avangarde oblikujući se kao totalni umjetnički projekt koji obuhvaća umjetničke discipline kao što su glazba, slikarstvo, dizajn, film i inovativno kazalište, uključujući i Odsjek za čistu i primijenjenu filozofiju. Svoj glavni umjetnički postupak nazvali su retroavangardom, temeljenoj na premisi da traume iz prošlosti utječu na sadašnjost i da se budućnost može zacijeliti samo vraćanjem na prvotne konflikte. To podrazumijeva i potencijalno zbunjujuću upotrebu njemačkog jezika za imenovanje skupina i naslova djela, što se opravdava »germanskom traumom« koja potječe iz vremena germanskog nametanja kršćanstva Slovencima, a odnosi se i na stoljeća austrijskog utjecaja na malobrojniju naciju Slovenaca. Upotreba njemačkog jezika bila je provokacija sama po sebi i donosila je svoje specifične posljedice, naročito za Laibach. Naime, zadnji put kad se Ljubljana službeno zvala Laibach, što je njemačko ime za grad, bilo je za vrijeme nacističke okupacije između 1943. i 1945. To se smatralo nedopustivim u kontekstu SFRJ, pa je gradsko vijeće Ljubljane zabranilo grupi nastupanje u gradu pod tim imenom – podsjeća Nina Gojić.

   Tijekom osamdesetih godina NSK se bavio dekonstrukcijom različitih traumatičnih odsutnosti u bivšoj Jugoslaviji – odsustvom emancipatorskog potencijala borbe za oslobođenje, izostankom radničkih prava, odsutnošću originalne nacionalne kulture, nepostojanjem razvijenog umjetničkog sustava i čvrste države. Djelovanje NSK-a je kompleksno i ambivalentno te se ne može podvesti pod jednu umjetničku formu, jer uključuje i slikarstvo, kazalište, koncert, javnu akciju i provokaciju. Riječ je o nekom obliku Gesamtkunstwerka, totalnog umjetničkog djela koje transcendira granice uobičajenog shvaćanja umjetnosti.

   Izložba »NSK od Kapitala do kapitala« ne može se u potpunosti shvatiti bez razumijevanja društveno-političkog konteksta 1980-ih. Premda se djelovanje ovog kolektiva u prvom redu veže uz raspad Jugoslavije i socijalizma, njegov rad reflektira i šire globalne procese.
   
  

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.