RIJEKA »Sedam gladnih godina« naziv je izložbe kojom se riječkoj publici u Galeriji »Kortil« samostalno predstavlja Elvis Berton, umjetnik iz Pazina. Riječ je o vizualno-zvučnoj instalaciji koju Berton premijerno predstavlja javnosti, a sadržajno izložba se temelji na biblijskoj temi o faraonovom snu o sedam mršavih krava koje su pojele sedam debelih krava, što je Josip protumačio kao sedam gladnih godina koje će uslijediti nakon sedam godina blagostanja.

Berton na duhovit način interpretira biblijsku priču čineći je aktualnom i u suvremenom kontekstu.

– Priča o faraonovu snu asocirala me na aktualno stanje u Hrvatskoj i sedam kriznih godina. Prva zamisao je bila napraviti skulpture od kaširanog papira pa na njima iscrtavati prostore, ali kako se ideja vremenom pročišćavala tako sam poželio ogoliti krave, da izgledaju izmučene, ispaćene, izmužene – poput velike većine stanovnike ove države. Napravio sam ih od željeznog otpada nađenoga u prirodi, poput dijelova branika uz cestu, obruča bačava, odbačenog građevinskog željeza… Projekt je tako uz socijalnu dobio i ekološku komponentu, a kao suprotnost kravama koje jedva preživljavaju, skulpturama sam pridružio tonski zapis s mukanjem krava, zvoncima, lavežom pasa i drugim zvukovima koji asociraju na idilu seskog imanja i pašnjaka. Ta svjetlija strana priče i moguća naznaka blagostanja, snimljena je u štali Darka Pekice u Savičenti, saznajemo od umjetnika.

Izložbu prati katalog s tekstom povjesničarke umjetnosti Jerice Ziherl, a Bertona je na otvorenju predstavila kustosica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Vilma Bartolić. Vukući paralele s njegovim ranijim, pretežno slikarskim radovima, ona je naglasila da je riječ o autoru u čijem radu uvijek naglašeno dominira linija, pa tako i ovome ciklusu. Zbog toga je prikazane skulpture najbolje zvati oprostorenim crtežima u kojima istanjeni komadi željeza zarobljavaju prostor čineći ga dijelom radova.

Kao novost apostrofirala je umjetničku angažiranost autora, ali taj istup protiv društvenih devijacija iskazan je kroz distancu smijeha i humora. Naime, Bertonove mršave krave ne izazivaju mučninu ili bilo kakve druge neugodne osjećaje. One su iznad svega – simpatične, o čemu piše i Jerica Ziherl koja u katalogu navodi:

»Koliko god je tražio načina i uspio u tome da ogoli sliku krave, zadržavajući se spretno na osnovnim obrisnim linijama, toliko mu je izmakao subverzivni naboj koji se utopio u jednoj od politika humora. Tako da, bez obzira na to što sedam gladnih godina upozoravaju na društvenu devijantnost, krećući se između skulptura krava prije ćemo doživjeti ugodu nego samoprijegor vlastite neangažiranosti ili pasivnosti spram aktualnog stanja u društvu«.

Međutim, kao primjećuje kritičarka, upravo ta vrsta nenametljivog angažmana u konačnici može biti najučinkovitiji način istupa spram realnosti i afirmacija autonomije.

U svakom slučaju, Berton se, kako je zaključila Bartolić, još jednom pokazao kao zreo i kvalitetan umjetnik koji promišljeno pristupa svakom ciklusu, a njegova izložba može se pogledati do 15. ožujka.