»Guercino – svjetlost baroka« – velika izložba ove jeseni u Zagrebi

Guercino je na neki način anticipirao barokni stil – izumio je slikarski jezik koji je negdje na pola puta između Caravaggiova realizma te klasicizma Renija i Carraccija. Nije realist poput Caravaggia, a nije ni klasicist, njegove slike su neka vrsta trećeg puta između realizma i klasicizma. U umjetničkom izrazu Guercino je mekši i atmosferičniji od Caravaggia, a boje su mu življe. Svoje slike Guercino je radio prema živim modelima, smještajući sakralne prizore u svakodnevicu i interpretirajući ih kao život, pa su bile bliske običnim ljudima jer je žive ljude stavljao u prvi plan. Slike izrazito emotivnog naboja njegova su snaga

Nakon Caravaggiove »Večere u Emausu«, zagrebački Muzej za umjetnost i obrt ove će jeseni ugostiti još jednog velikog talijanskog baroknog umjetnika – Giovannija Francesca Barbierija, poznatog kao Il Guercino. Inicijativom Veleposlanstva Republike Italije u Zagrebu i zahvaljujući dogovoru između Grada Centa i talijanskog Ministarstva vanjskih poslova, Guercinova djela bit će predstavljena na izložbi »Guercino – svjetlost baroka«, koja će biti postavljena u Muzeju za umjetnost i obrt od 23. listopada ove do 31. siječnja 2015. godine. 

   Posjetitelji izložbe vidjet će 34 Guercinova djela – platna i freske – i to: 25 iz Pinakoteke iz Centa, po dvije iz crkve sv. Sebastijana u Renazzu, iz vlasništva Unicredit Bologna i iz privatnih zbirki, te po jednu iz Fundacije Cassa di Risparmio u Centu i Bologni i Nacionalne pinakoteke u Bologni. Ta djela iscrpno prate umjetnički put Guercina koji je prošao kroz različite stilske faze. Zagrebačka izložba treća je etapa turneje ove izložbe, koja od 2012. godine putuje po Italiji i inozemstvu. 

   Te godine, naime, talijanski gradić Cento u svibnju je pogodio razorni potres. Tom prilikom Gradska pinakoteka u Centu tako je teško stradala da su sva njena umjetnička djela trebala biti hitno evakuirana, među njima i Guercinova djela.   

Art Defender

Uslijed takvih nesretnih okolnosti Grad Cento odlučio je da Guercinove slike ne zatvara u depoe, već da ih promovira intenzivnije nego prije te da ih predstavi internacionalnoj publici kao ambasadore talijanske barokne umjetnosti i glasnike dramatičnih zbivanja u Centu. Stoga je s Poglavarstvom za umjetnička i povijesna dobra potpisan sporazum o posudbi Guercinovih djela. 

   Godine 2012. postavljena je izložba Guercinovih djela u Bolzanu, a zatim i u Nacionalnom muzeju u Varšavi gdje je izložbu razgledalo 36.000 posjetitelja. Nakon Zagreba izložba putuje u Tokio, a nakon toga kreće na turneju po američkim gradovima. 

Sačuvana je Guercinova »Knjiga računa«, u kojoj je precizno naveden popis svih djela koja su prodana od 1629. do 1666. godine. Prema ugovorima koje je Guercino sklapao s naručiteljima vidljivo je da je visina cijene njegovih radova ovisila o tome koliko je likova bilo na slici. Tako se, primjerice, za cijelu figuru plaćalo 100, za torzo 60, a samo za glavu 30 škuda. Jedna cijena bila je za čitavu obitelj na slici, a druga za portret. Guercino je bio jako dobro organiziran i o svemu je vodio urednu evidenciju. Godine 1644. u »Knjizi računa« zabilježeno je da je potrošeno 17.000 škuda za kupnju nove kuće smještene na broju 3 u ulici koja se danas naziva Sant’Alo.     Guercino svoje crteže nije prodavao jer ih je smatrao samo skicama za slike. Njegovi crteži zanimljivi su kolekcionarima koji ih smatraju umjetničkim djelima. Nećak engleskog kralja kupio je 800 Guercinovih crteža za svoju kolekciju.Sačuvana je Guercinova »Knjiga računa«, u kojoj je precizno naveden popis svih djela koja su prodana od 1629. do 1666. godine. Prema ugovorima koje je Guercino sklapao s naručiteljima vidljivo je da je visina cijene njegovih radova ovisila o tome koliko je likova bilo na slici. Tako se, primjerice, za cijelu figuru plaćalo 100, za torzo 60, a samo za glavu 30 škuda. Jedna cijena bila je za čitavu obitelj na slici, a druga za portret. Guercino je bio jako dobro organiziran i o svemu je vodio urednu evidenciju. Godine 1644. u »Knjizi računa« zabilježeno je da je potrošeno 17.000 škuda za kupnju nove kuće smještene na broju 3 u ulici koja se danas naziva Sant’Alo.    Guercino svoje crteže nije prodavao jer ih je smatrao samo skicama za slike. Njegovi crteži zanimljivi su kolekcionarima koji ih smatraju umjetničkim djelima. Nećak engleskog kralja kupio je 800 Guercinovih crteža za svoju kolekciju.

   Budući da je riječ o značajnom događaju, koji ima važnu kulturološku i političku dimenziju, na poziv Muzeja za umjetnost i obrt hrvatski novinari krenuli su na kraće studijsko putovanje kako bi se što bolje upoznali s Guercinom i kontekstom njegova umjetničkog djelovanja. Ovo je bila i jedinstvena prilika za posjet spremištu umjetnina Art Defender u Bologni, koje je neka vrsta trezora za čuvanje umjetničkih djela. 

   Art Defender osnovan je prije tri godine, a riječ je o maksimalno osiguranom prostoru za vrijedna umjetnička djela. Ovdje pohranjene umjetnine čuvaju se u posebnim uvjetima – na temperaturi od 20 stupnjeva Celzijevih i vlažnosti zraka od 50 posto. Ovaj prostor veličine 3.500 metara četvornih ima šest depoa. U Art Defenderu sada se nalazi dio Guercinovih djela iz Pinakoteke u Centu, među njima i slika »Madona s djetetom« iz 1629. godine. Ovdje su i Guercinove freske iz Case Pannini u Centu, gdje je održana konferencija za novinare u povodu izložbe u Zagrebu.   

Moderan i snažan slikar

Tijekom boravka u Centu posjetili smo tamošnju Pinakoteku (Pinacoteca Civica »Il Guercino«), kroz koju nas je proveo Fausto Gozzi, direktor Pinakoteke u Centu. Ova Pinakoteka iz 18. stoljeća oštećena je u potresu, a čuvala je 260 djela, najviše Guercinovih i autora iz njegove plodne škole. Budući da djela zbog potresa 2012. godine više nisu bila na sigurnom, evakuirana su tijekom četiri dana uz pomoć vatrogasaca. Uprava Centa tada je došla na ideju da se slike izlažu na gostujućim izložbama dok se Pinakoteka ne obnovi. 

   – Tijekom svoga života Guercino nije mnogo putovao, ali zato sada njegova djela putuju po svijetu – kaže Fausto Gozzi. Guercino je za svoje doba bio moderan slikar. On je na neki način anticipirao barokni stil – izumio je slikarski jezik koji je negdje na pola puta između Caravaggiova realizma te klasicizma Renija i Carraccija. Guercino nije realist poput Caravaggia, a nije ni klasicist. Njegove slike su neka vrsta trećeg puta između realizma i klasicizma. U svojem umjetničkom izrazu Guercino je mekši i atmosferičniji od Caravaggia. I boje su mu življe. 

   Svoje slike Guercino je radio prema živim modelima, smještajući sakralne prizore u svakodnevicu i interpretirajući ih kao život. Njegove slike bile su bliske običnim ljudima jer je žive ljude stavljao u prvi plan. Guercinove slike sviđale su se i Crkvi. Slike izrazito emotivnog naboja Guercinova su snaga. U svoje vrijeme bio je poznat i dobro je zarađivao. 

Vodio je uredan život i doživio je visoke godine – osvrnuo se Fausto Gozzi. 

   Giovanni Francesco Barbieri rođen je 8. veljače 1591. u Centu, a 22. prosinca 1666. umire i biva pokopan u Bologni u lateranskoj crkvi San Salvatore. Nikad se nije ženio, pa je sva njegova imovina pripala nećacima. Luigi Ficacci, pročelnik Odjela za umjetnička i povijesna dobra iz Bologne, istaknuo je da će izložba »Guercino – svjetlost baroka« pružiti sveobuhvatnu priču o ovom umjetniku. Uz Luigija Ficaccija i Fausta Gozzija kustos izložbe bit će i Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO-a. Ovim povodom Gašparović ističe da je riječ o jednom od najkompleksnijih projekata kojih se Muzej za umjetnost i obrt prihvatio.   

Tridesetgodišnji san

– Dovođenje ovih remek-djela u Hrvatsku nešto je o čemu sanjam trideset godina. U cilju prezentacije najboljeg europskog slikarstva te nakon Caravaggia, Guercino je logičan sljedeći korak. Ovo je jedinstvena prilika da se hrvatskoj i europskoj publici predstavi ovaj veliki umjetnik – naglašava Gašparović. 

   Nadimak Guercino, koji dolazi od talijanske riječi guercio – škiljav, umjetnik je stekao zbog mane na jednom oku. Njegov umjetnički opus dobro je istražen, a o Guercinu je u knjizi »Studies in Seicento Art and Theory« iz 1947. godine pisao Sir Denis Mahon – najveći proučavatelj Guercina, koji između ostalog navodi: 

   – Modificirajući barokni stil svojih prvih godina, Guercino se zapravo jako približava klasičnoj točki gledišta većine teoretičara. Osim toga, promatramo li njegova kasna djela, moramo se zapitati je li se osjećao ugodno izražavajući se na klasičniji način: čini se da su se njegovi prirodni instinkti protivili njegovim promišljenijim uvjerenjima. Ne bismo li stoga trebali tražiti temeljni izvor promjena i u riječima, kao i u potezima kista? 

   Naravno, razlika u stilu koju danas utvrđujemo analizirajući slike ne može se i ne treba uopće podudarati u svom obliku s onom oprekom čije smo odraze pronašli u teoriji Seicenta, a koja je uključivala vrijednosnu konotaciju i bila vezana uz posebni književni kontekst. Glavni izvor ili srž svake istinske umjetničke kritike očito je bio isti u Seicentu kao što je i danas: to je pitanje instinkta u odnosu prema individualnom umjetničkom radu. No teorijska struktura u koju se ta kritika trebala uklopiti (i putem koje nam je prenesena) bila je, naravno, u to vrijeme vrlo različita, jer su sredstva izražavanja bila drukčija. 

   Kad se radi o umjetničkom djelu, kritičko zapažanje može se razviti bez ikakve ukorijenjenosti u prošlosti. Budući da teorija umjetnosti ima svoju povijest, onaj tko je u Seicentu pisao o suvremenoj umjetnosti, nije se mogao izražavati na isti način na koji je to činio Wölfflin, kao što ni primitivni čovjek nije mogao upotrebljavati kist na način na koji je to činio Rubens – kaže Mahon.   

Umjetnik i obrtnik

Zanimljiv je i esej »Guercino, umjetnik i obrtnik« poznatog talijanskog povjesničara umjetnosti Vittorija Sgarbija, koji ističe: 

   – Nitko nije doprinio više od Guercina pobijanju opreke između umjetnika i obrtnika na kojoj je romantična vizija toliko inzistirala da je postala stereotip… U integraciji umjetnosti i industrije, kakvu su prakticirali Giotto, Raffaello, Tizian i Caravaggio, a na kojoj se temelji i moderna koncepcija umjetnosti, trebali bismo uočiti veliki doprinos Guercina. 

   Ostvarivanje idealne ljepote putem slikarstva, teatra u kojem se prikazuju »osjećaji«, najsnažniji i najbitniji čovjekovi osjećaji, bilo bi individualno istraživanje da Guercino nije uspio organizirati sistem univerzalnog širenja: svoju slavnu radionicu, smještenu između Centa i Bologne, najsavršeniju umjetničku industriju od Raffaellova doba, dokumentiranu onim izvanrednim arhivskim svjedočanstvom koje predstavlja »Knjiga računa«, u kojoj su sa sitničavom preciznošću navedena sva djela koja su Guercino i njegov brat Paolo Antonio prodali od 1629. godine… 

   Poslije smrti Guida Renija (1642), Guercino postaje najistaknutiji predstavnik bolonjske škole, najpoznatiji i najcjenjeniji u Europi, nedostižan model kompozicijske ravnoteže, formalne precioznosti, osjećajnog bogatstva. S velikom modernom intuicijom, Guercino je shvatio da biti u centru svijeta umjetnosti nije nužno značilo biti u Rimu, da nije bio potrebno preseliti se na dvor engleskog kralja Karla I. ili na francuski dvor Marije de’ Medici, kao što je od njega bilo traženo, da nije trebalo imati direktan kontakt s velikom međunarodnom naručiteljskom elitom, kao što su to nastavljali činiti najveći umjetnici njegova vremena, već da se velika umjetnost može stvarati i ostajući udaljen, na periferiji, čineći od vlastitog stila temelj proizvodne organizacije koja je mogla zadovoljiti zahtjeve pola Europe – piše Sgarbi, podsjećajući da se Guercinovim djelima divio i Goethe. 

   Izložba »Guercino – svjetlost baroka« u Zagrebu realizirat će se zahvaljujući značajnom doprinosu Privredne banke Zagreb, članice grupe Intesa San Paolo i suradnji s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, Gradom Zagrebom i Talijanskom unijom. Prema sporazumu potpisanom s Ministarstvom vanjskih poslova Republike Italije, izložba u Zagrebu, osim kulturnih ciljeva, imat će svrhu prikupljanja sredstava za restauriranje Gradske pinakoteke u Centu. Guercinova izložba obilježit će i skorašnje predsjedanje Italije Europskom unijom od srpnja ove godine.