Neautorizirana retrospektiva

Banksy – neokrunjeni kralj ulične umjetnosti u Londonu

Kim Cuculić

Banksy se percipira kao anarhist, čovjek ulice i urbani gerila umjetnik, a zapravo ima svog posrednika, agenta i glasnogovornika, dok cijene njegovih radova stalno rastu        



U Sotheby’s S2 gallery u Londonu otvorena je prva neautorizirana retrospektiva Banksyja – najpoznatije figure svjetske ulične umjetnosti. Izložba je postavljena bez umjetnikova dopuštenja, a kustos je Steve Lazarides, nekadašnji Banksyjev agent. Na izložbi je predstavljeno sedamdesetak skulptura, slika i printova iz razdoblja dok su Banksy i Lazarides surađivali. Neki od radova prije nikad nisu bili javno izlagani. Banksy izložbu nije odobrio jer je to u suprotnosti s njegovim shvaćanjem umjetnosti. 


  Ovaj kralj ulične umjetnosti, naime, svoje radove više doživljava kao performans, a ne kao djela koja se izlažu u muzejima i galerijama. Izložba u Sotheby’s S2 gallery je prodajna, tako da će Banksy ipak profitirati od ove izložbe jer ima pravo na određeni postotak od prodaje. To je jedna od kontroverzi vezanih uz Banksyja, koji se percipira kao anarhist, čovjek ulice i urbani gerila umjetnik, a zapravo ima svog posrednika, agenta i glasnogovornika, dok cijene njegovih radova stalno rastu. Danas se Banksyjevi radovi prodaju po vrtoglavim cijenama na svim važnijim aukcijama. Sâm umjetnik ironičan je prema komercijalizaciji njegovih djela. U radu naslovljenom »Morons« Banksy ismijava umjetničku aukciju na kojoj se prodaje uokvirena slika na kojoj piše: »I can’t believe you morons actually buy this shit/Ne mogu vjerovati da ćete vi moroni kupiti ovo sranje«.


  Banksy je poznati britanski crtač grafita nepoznata identiteta. Pretpostavlja se da je iz grada Yate pored Bristola, te da je rođen 1974. godine, no to još nije sa sigurnošću dokazano. Ondje se i formirao kao umjetnik u okviru tamošnje underground scene. Prema vlastitom priznanju, najviše ga je nadahnuo 3D, grafiter koji je poslije osnovao skupinu »Massive Attack«. Svojim satiričnim i duhovitim grafitima, koje crta uz pomoć ličilačkih šablona, često iskazuje nezadovoljstvo ratom i kapitalizmom. Među njegovim poznatim radovima su oslikavanje izraelskog zida na Zapadnoj obali idiličnim prizorima, postavljanje svojih slika u poznate muzeje, te postavljanje izložbe sa živim oslikanim životinjama.  

   Crni humor


  Banksyjeva umjetnost najčešće se sastoji od satiričkih epigrama koji kombiniraju crni humor i grafite s matricom. Njegovi politički i društveni komentari mogu se pronaći u raznim dijelovima grada i na lokacijama na kojima ih nitko ne bi očekivao. Banksyjev redateljski debi »Exit Through the Gift Shop« premijerno je prikazan na festivalu Sundance 2010., a godinu dana kasnije bio je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarca. Budući da samo nekolicina zna pravi Banksyjev identitet, to pridonosi stvaranju mistične aure oko njega. Lazarides smatra da je Banksyjeva anonimnost zapravo samoobrana, a ne samopromocija.




  Steve Lazarides radio je s Banksyjem od početka njegova djelovanja do 2008. godine. Lazarides se prisjeća početaka, kad su im svi govorili da je to što rade nemoguće, da nitko neće kupiti te radove i za njih platiti toliku cijenu. Upozoravali su ih i da ih nitko neće uzeti za ozbiljno, međutim razvoj situacije demantirao je sve skeptike. Banksy je počeo kao umjetnik grafita na ulicama Bristola, prije nego što se okrenuo izradi platna za komercijalno tržište. Napravio je i cijelu seriju intervencija u muzejima. Lazarides kaže da se Banksy vodio idejom da kad galerije već ne izlažu njegove radove, on će ih izložiti sam. Primjer je rad »Banksus Militus Vandalus« s motivom štakora, koji je postavio na zid Natural History Museuma kako bi izgledao kao jedan od izložaka.


  Ima i onih koji smatraju da je to što radi Banksy samo dobar marketinški trik i uspoređuju ga s fenomenom Damiena Hirsta. U britanskom Parlamentu Banksy je prozvan antidržavnim i antisocijalnim elementom. O svojem angažmanu Banksy kaže: »Pravo mjesto umjetnosti je na pećinskim zidovima naših zajednica, gdje može poslužiti kao javni servis, izazvati raspravu, izraziti zabrinutost… Svijet u kojem živimo vizualno je obilježen prometnim znakovima, plakatima i planovima. Zar je to sve? Zar ne želimo živjeti u svijetu koji pokreće umjetnost, a ne da je svedena samo na svoju ukrasnu funkciju?«     U jednom od svojih rijetkih intervjua Banksy priznaje i da je on samo glasnik, a ne mesija novoga doba. Kritičari Banksyju zamjeraju financijsku pohlepu, a neki tvrde i da je ono što radi običan plagijat. Predbacuju mu i to što ga vole bankari i holivudski celebrityji. U članku objavljenom u »Planu B« Banksyja kritiziraju i mladi članovi zagrebačke street art grupe Artuditu:    

Marketinški trik


– Banksy je firma, optička varka, marketinški trik! Nimalo se ne razlikuje od McDonald’sa po kojem toliko pljuje! Zbog njega je street art postao pomodarstvo, što nam jako ide na živce! Nijedan pravi street artist ne crta zbog novca.


  Autor teksta u »Planu B« Vladimir Milinović smatra da Banksyja čeka ista sudbina kao i mnoge druge kritičare sustava koji su ironijom sudbine postali njegov važan dio i »ventil«, poput Boba Dylana, Johna Lennona ili The Clash. Njegove antiestablišmentske, vizualne dosjetke nose istu funkciju i pobuđuju iste plitke osjećaje kao majica na kojoj je lik Chea Guevare. Nasmiješit ćemo se slici, možda je podijeliti na Facebooku ili staviti na desktop, i ovdje priča staje. Nema dubljeg promišljanja – navodi Milinović.


  Usporedno s debatom oko autentičnosti i motiva Banksyjeva rada, traje i prava benksimanija. Ljudi prodaju kuće na kojima su njegovi radovi za nevjerojatne iznose, režu se komadi zidova, krade se iz galerija i s ulica. Prije nekoliko godina zid u londonskoj ulici Portobello, s velikim Banksyjevim grafitom, stavljen je na aukciju na internetskoj stranici eBay i u konačnici je postigao cijenu od 200 tisuća funti, gotovo dva milijuna kuna. Na zidu je prikazan klasično odjeveni slikar koji dovršava svoje djelo ispisujući na zid Banksyjevo ime. Kupac grafita morao je pokriti troškove uklanjanja i dostave zida. Lazarides je inače protiv ovakve prakse, jer smatra da Banksyjeva djela pripadaju ulici.