Prvi je razlog za rađanje kod kuće, kaže Ranka Grubešić Obad, bio dobrobit njene djece. Željela je djeci osigurati opušteniji i mirniji dolazak na svijet od onog u našim rodilištima
ZAGREB Za razliku od svojih zagrebačkih vršnjaka, jednogodišnja Lara nije se rodila u rodilištu, već u svom vlastitom domu. Petogodišnji Jagor rođen je na isti način, a njihova majka, Ranka Grubešić Obad, kaže kako su joj odluke da svoju djecu rodi kod kuće dvije najbolje odluke u životu. Ranka je jedna od sve više Zagrepčanki koje se odlučuju na porod kod kuće koji je u Hrvatskoj zasad potpuno zakonski neregulirano područje. Riječ je o svojevrsnoj sivoj zoni jer postojeći zakoni nisu jasno regulirali asistenciju zdravstvenog osoblja u planiranom kućnom porodu, pa to u pravilu rade primalje iz susjednih zemalja licencirane za taj posao.
Prvi porod u Austriji
– Lijekovi koje majka dobije prilikom poroda, od dripa do epiduralne analgezije, kroz posteljicu dobiva i beba, što znači da ona na svijet već dolazi pod utjecajem lijekova. Osim toga, stopa infekcija u rodilištu prema statistikama iznosi 29 posto, a kod kućnog poroda svega četiri posto – argumentira mama Ranka koja je svoju djecu na svijet donijela praktički bez asistencije i bez ikakvih problema. Najveće je bolove, kaže, osjetila prilikom prvog poroda, u Austriji, kada je zbog pregleda nakratko morala leći na leđa. »To mi je bio najbolniji dio oba poroda«, prisjeća se Ranka koja svoju djecu nije rodila ležeći na krevetu. Prvi je razlog za rađanje kod kuće, kaže, bila dobrobit njene djece. »Moja su djeca rođena prirodno, bez lijekova, kad su se rodili bili su u mraku, tišini, bez bolničkih reflektora, i mogli su širom otvoriti oči. Već minutu-dvije nakon poroda mogla sam ih dojiti«, prepričava Ranka svoje iskustvo. Dok je u Austriji porod obavila uz asistenciju licencirane babice, i odmah dobila potvrdu o rođenju djeteta kojom ga je mogla upisati u matičnu knjigu rođenih, ovdje se, kao i druge »kućne rodilje« susrela s nizom problema.
Školovane primalje
U Austriji se na kućni porod odlučuje oko dva posto žena, ali unatoč malom postotku nisu proskribirane, već imaju pravo na stručnu asistenciju školovane primalje. U drugim europskim zemljama njihov postotak varira, a kućnih je poroda najviše u Nizozemskoj, gdje svaka treća žena rađa u svom domu. Trend poroda u kući zapravo je posljedica želje za prirodnim porodom koji se u bolnicama uglavnom ne osigurava jer se postupa prema utvrđenoj proceduri. Iako se pretpostavlja da je u slučaju bilo kakvih komplikacija bolje biti u bolnici, mama Ranka smatra suprotno – da se u bolnicama često komplikacijama proglašavaju i situacije koje to nisu, čime se onemogućuje prirodni porod. »Da je doista došlo do komplikacija u porodu, naravno da bih otišla u bolnicu, ne bih forsirala porod kod kuće samo radi poroda kod kuće«, zaključuje ova Zagrepčanka.
Liječnička struka nema ništa protiv toga da se i ženama u Hrvatskoj omogući da izaberu između poroda u bolnici i onog u vlastitom domu. Naravno, kada se za to ispune određene pretpostavke.
Prizvuk avanture
Da bi porodi kod kuće bili sigurni, smatra Fistonić, porod bi morao voditi liječnik ili primalja, bilo bi dobro da nazočan bude i pedijatar, a medicinski tim bi morao biti opremljen CTG-om i drugim uređajima koji se koriste u rodilištu.
– Uvijek se, čak i kod potpuno uredne trudnoće, može dogoditi da u zadnji tren nešto zapne, da se posteljica ranije oljušti ili da bebi zapne rame. Ako postupanje u hitnoj situaciji nije dobro organizirano, cijela priča nosi prizvuk avanture – smatra Fistonić. Posebno je, zaključuje, važno riješiti pitanje osiguranja jer se u postojećim polulegalnim porodima u kući ne zna tko bi odgovarao u slučaju da nešto pođe po zlu. Ulaskom Hrvatske u EU, zaključuje naš sugovornik, i mi ćemo morati bolje urediti ovo područje.