U porastu progresivna zloćudna bolest: Sve više oboljelih od multiplog mijeloma

DR. Željka Škunca / Foto Zadarski list

Među prvim simptomima koje bolesnici najprije primijete je kostobolja. Od mijeloma najčešće obolijevaju osobe starije životne dobi, no među bolesnima ima i mlađih osoba

ZADAR Jedna od progresivnih zloćudnih hematoloških bolesti koja je posljednjih godina u porastu je multipli mijelom. Uzrokuje ga plazma stanica koja nastaje B staničnom diferencijacijom, a nalazi se u koštanoj srži. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od multiplog mijeloma poznatog i kao mijelom ili plazmacitom, boluje oko 600 osoba.

O uzrocima nastanka, kao i mogućnostima liječenja ove maligne bolesti krvi upitali smo dr. sc. Željku Škunca (dr. med. specijalist internist hematolog) i voditeljicu Odjela za hematologiju u Općoj bolnici Zadar.

– Multipli mijelom je zloćudno oboljenje stanica koštane srži, a bolest nastaje tako što se plazma stanice nekontrolirano množe, a posljedica te nekontrolirane proliferacije je proizvodnja proteina koji su patološki i koji se nalaze u serumu i/ili urinu, kaže dr. Škunca, te ističe kako je ova bolest, iako se ubraja u relativno rijetke bolesti, posljednje vrijeme u porastu.

Zatajenje mehanizma

Od multiplog mijeloma obolijevaju u prosjeku tri osobe na sto tisuća stanovnika, a šira javnost je za bolest više čula nakon što je od multiplog mijeloma obolio i 2012. godine preminuo tadašnji predsjednik Sabora RH Boris Šprem.

Mijelom je bolest koja započinje s pojavom jedne abnormalne plazma stanice u koštanoj srži koja se počinje ubrzano množiti, stanice se akumuliraju i potiskuju proizvodnju zdravih stanica. U koštanoj srži, stanice mijeloma istiskuju zdrave leukocite i eritrocite i trombocite.

– Smatra se da se tijekom ljudskog života više puta događa da se stanice počnu nekontrolirano množiti, međutim organizam raznim mehanizmima koje posjeduje zaustavi takav proces. Postoje razne stanice u organizmu koje imaju mogućnost zaustaviti množenje tih zloćudnih stanica. Međutim, u jednom momentu taj mehanizam zataji i tada nastaje bolest, pojašnjava dalje dr. Škunca. Mijelomske stanice dijele se i šire unutar koštane srži zahvaćajući unutrašnjost kostiju kralježnice, lubanje, zdjelice, rebara i područja oko ramena i kukova.  

Od mijeloma najčešće obolijevaju osobe starije životne dob, no među bolesnicima ima i mlađih osoba, kaže dr. Željka Škunca. Prosječno se ova dijagnoza postavlja oko 64. godine života.

Što se pak tiče uzroka multiplog mijeloma dr. Škunca navodi kako je kronična antigena stimulacija uzrokovana infekcijom ili nekom drugom kroničnom bolešću koja proizvodi specifične toksične supstancije. Također, i zračenje može biti povezano s pojavom mijeloma. Mnogi bolesnici imaju izloženost neidentificiranim toksičnim tvarima ili je uzrok bolesti kronična antigena stimulacija.

Među prvim simptomima koje bolesnici najprije primijete je kostobolja, i to je najčešće prvi simptom koji ih dovodi liječniku. Zatim dolazi do pojave bubrežne insuficijencije, te do anemije. Radiološkim analizama se nalaze promjene na kostima, osteoporoza ili frakture.

Prigodom nedavnog obilježavanja Svjetskog dana kronične mijeloične leukemije Hrvatska udruga leukemije i limfomi upozorila je na problem pacijenata oboljelih od ove teške bolesti, a vezano uz lijek Imatinib (Glivec). Originalni Imatinib je lijek koji sadrži imatinib kao djelatnu tvar, a djeluje inhibirajuće na rast pluripotentne matične stanice, koje obuhvaćaju i neke vrste leukemija, pa tako i kroničnu mijeloičnu leukemiju. Nakon što je, naime, u svibnju 2014. godine originalni Imatinib skinut s liste posebno skupih lijekova, od tada, navode u HULL-u, ovaj lijek tereti bolničke proračune, što dovodi do toga da je za pacijente postao teže dostupan. Dr. Škunca kaže da originalni Imatinib za sada ni jedna bolnica u Hrvatskoj ne nabavlja za svoje bolesnike, jer je to nemoguće. Originalni Imatinib, naime, nije na listi lijekova koje odobrava HZZO, a za sve bolesnike je moguće nabaviti samo generički lijek, kojih ima nekoliko. Bolesnici primaju samo  jedan generički lijek, koji dobro podnose, redovito se kontroliraju i redovito uzimaju lijekove, a svaka tri mjeseca se rade analize iz periferne krvi, koje su potrebne za praćenje tijeka bolesti.

Brojne pretrage

– Dijagnoza mijeloma postavlja se na osnovu kliničkih, laboratorijskih, hematoloških i biokemijskih analiza, patoloških, te radioloških pretraga. Za dijagnozu je neophodno da bolesnik ima citološke kriterije za dijagnozu ili nalaz biopsije kosti, ističe još dr. Željka Škunca, navodeći kako se bolest liječi kemoterapijama, kojih u današnje vrijeme ima puno i daju se u raznim oblicima. Također, liječenje se kod mlađih pacijenata provodi transplantacijom perifernih matičnih stanica. Valja još napomenuti kako su bolesnici s mijelomom najčešća indikacija za autolognu transplantaciju koštane srži u Europi i SAD-u, a transplantiraju se uglavnom bolesnici mlađe životne dobi.

Dr. Škunca naglašava da je kronična mijeloična leukemija ozbiljno oboljenje, a liječenje te bolesti je do pojave lijeka Imatinib bilo različito i različitim je ishodom završavalo. U to vrijeme, prije pojave originalnog Imatiniba, bolesnici su se liječili transplantacijom koštane srži. Mnogi bolesnici su transplantirani, mada se ne zna s kojim rezultatom, jer klinike koje rade transplantaciju ne izlaze s rezultatima.