U skladu s prirodom

Sandra i Siniša Pavičić punih osam godina jedu samo sirovo – i osjećaju se odlično!

Bojana Mrvoš Pavić

Bračni par iz Zagreba pobornici su prehrane sirovom hranom i hrane se isključivo voćem i povrćem, sjemenkama i orašastim plodovima



Nakon buđenja – čaša tople vode s limunom ili grejpom, za doručak sezonsko voće, na putu do posla energetska pločica od voća i orašastih plodova, a za ručak voće, samljeveno u kašicu.


Popodne, oko pet, šest sati, velika salata od više vrsta sezonskog povrća, s dodatkom orašastih plodova, koječega, opet pretvorena u sok ili kašu – to je, otprilike, uobičajeni dnevni jelovnik Sandre i Siniše Pavičić, bračnog para iz Zagreba, pobornika prehrane sirovom hranom, isključivo voćem i povrćem, sjemenkama, orašastim plodovima.


Oni jedu, odnosno piju, samo organski uzgojenu hranu, dok su meso, mlijeko ili jaja odavno izbačeni iz njihovog života.


Isključivo sirovim namirnicama, pričaju nam, hrane se unatrag osam godina, eksperimentirali su još koju godinu prije, kad je Siniša spravljao svoje prve sokove od cikle i mrkve, koji su, priznaje sam, bili pravi užas. Bio je, međutim, uporan, jer je znao da je za njega to jedini pravi način prehrane.   

Fantastična krvna slika




Sandra je u priču ulazila malo sporije, kao što se, kaže, sve žene na ovaj način prehrane teže odlučuju, no danas, slažu se oboje, pucaju od zdravlja, fantastična krvna slika koju provjeravaju jednom godišnje svaki put zaprepasti njihove liječnike, riješili su se alergija, dioptrije, problema sa žlijezdama i zubima.



Hrvatska, u kojoj se obrađuje tek polovina prijeratnih obradivih površina, slažu se Pavičići, ima izuzetne šanse za proizvodnju organske hrane. Nemamo, kažu, velikih industrijskih zagađivača, ali zato imamo niz drugih prednosti. Problem je jedino, smatra Siniša, što u svakoj državi, pa tako i u Hrvatskoj, ima velikih, komercijalnih proizvođača, kojima ne odgovara razvoj proizvodnje zdrave hrane. Trend je, međutim, nezaustavljiv, uvjereni su Pavičići, jer se sve više ljudi i u Hrvatskoj okreće zdravim namirnicama i nekoj drugačijoj kuhinji.



Ne muči ih višak kilograma, imaju puno više energije i, kako naglašavaju, najvažnije od svega, žive u skladu sa sobom i prirodom. Postali su, kažu, potpuno slobodni, neovisni o hrani koju nam servira industrija, upućeni na novi smjer kojim bi, vele, svi trebali ići – biti što skromniji, što jednostavniji, i zauzimati samo jedno mjesto na ovome planetu.


»Još smo u svojim srednjim tridesetim bili ovisni o kavi i cigaretama, finim restoranima, čašom vina uz dobar objed. Bili smo pravi gurmani. Tijekom 15 godina provedenih u Njemačkoj, kamo smo otišli nakon studija, susreli smo se s novim pogledom na prehranu, život općenito, jer je riječ o državi u kojoj je ‘pokret’ prehrane sirovom hranom najbrojniji u Europi. Gore smo, malo po malo, očito osjećajući da je vrijeme za ‘katarzu’, shvatili da prehrana sirovom hranom nije cilj sam po sebi, već sredstvo u postizanju harmonije čovjeka i okoline u kojoj živimo«, priča nam dvojac, usput spravljajući, nama za probu, kašicu od, koliko smo karajičkom oka uspjeli vidjeti, grožđa, šljiva i drugog sezonskog voća, plus Sandrin tajni sastojak. Nevjerojatno ukusan, taj je napitak, pojašnjavaju nam Pavičići, prava energetska bomba, najbolji doručak, a ne, kako to naš narod misli, slanina s jajima, ili obrnuto, šalica mlijeka ili kave.


»Uvjerenje da se drugačije dan ne može izdržati, nego s ‘jakom’ hranom, nažalost, naslijeđena je predrasuda, ukorijenjena u našoj tradiciji. Istina, i oni koji se tako hrane, mogu dugo poživjeti, no pitanje je kako se u tom životu želite osjećati, i žele li, makar sa svojih 90, ležati u krevetu, na teret drugima, ili biti pokretni«, pričaju Pavičići.   

Zašto nastaju bolesti


Kako je okolina reagirala na njihov način života, pitamo ih. Bilo je, kažu, provokacija, šala i pošalica na račun »trave« koju jedu, ili »150 godina koje žele poživjeti«, no nisu se obazirali. Učinili su, doduše, početničku grešku, jer su uvjeravali ljude oko sebe u ispravnost »njihove stvari«, tek naknadno zaključivši da čovjek, želi li radikalne promjene poput ove, mora za njih postati zreo iznutra, odnosno, na njih se mora odlučiti sam. Oni su tu samo da, ako zatreba, pomognu. Danas s okolinom nemaju više problema, dapače, ljudi im se obraćaju za pomoć, budući da se unatrag 20-tak godina, koliko koncept prehrane sirovom hranom u Europi i SAD-u postoji, pokazalo da ovaj način prehrane liječi i mnoge, pa čak i uznapredovale teške bolesti.


Bolesti, kažu Pavičići, nisu prirodan proces starenja, nego posljedica pogrešnih životnih navika. Živimo u ubrzanom vremenu i uništavamo svoj organizam unošenjem velike količine kuhane, prerađene hrane, stvarajući u sebi tjelesni i duševni konflikt koji je velika prepreka ka stvaranju zdravog, prirodnog života. Sav biljni svijet, voće, povrće, sjemenke – sadrže atome i molekule unutar kojih se nalaze životni elementi – enzimi. Što je u našoj prehrani sadržano više svježih namirnica, imamo više energije, snage, i lakše nam se obraniti od bolesti, napominju Sandra i Siniša. 


»Ljudi teško dolaze do spoznaje da je naše zdravlje neraskidivo povezano s kvalitetom prehrane, izborom namirnica i načinom njihove pripreme. Danas se postižu izvanredni rezultati u načinu liječenja pomoću svježih cijeđenih sokova i promjenom prehrane, pomažući na taj način tijelu u procesu samoizlječenja«, nastavljaju Pavičići.   

Probava krute hrane duže traje


U svijetu je sve više klinika koje postižu izvanredne rezultate u liječenju teških bolesti pomoću terapije svježim sokovima i promjenom načina prehrane, kažu.


Zašto hranjenje sokovima, pitamo. Zato što, odgovara Siniša, sokovi štede tijelu mnogo energije, koja je inače potrebna za pretvaranje krute hrane u tekućinu. A što je još važnije, dok probava krute hrane uzme tri do pet sati, sokovi se odmah probavljaju. Prema nekim učenjima, uzimanje klorofila putem zelenih sokova ravno je primanju tranfuzije zdrave krvi. Kad jedemo bilje u sirovom stanju, dolazi do nadimanja i teške probave, što je i normalno, jer dovoljno ne žvačemo hranu.


U kuhinji Pavičićevih, diplomiranog inženjera elektrotehnike i diplomirane novinarke, nema brašna, nema riže, ulja ili tjestenine – samo svježe i organsko voće i povrće, orašasti plodovi. Ovakav način života, odgovaraju, nije skuplji od tradicionalnog, dapače, sezonsko zelenilo im je puno jeftinije negoli u Njemačkoj. Nedugo nakon što su se vratili, počeli su se baviti internet prodajom organskih sirovih proizvoda i uređajima za usitnjavanje hrane. Ide im, sretni su, i trebaju, kako sami zaključuju, tako malo – tek po jedno mjesto pod suncem i ono što im najveće čudo – priroda, nudi na pladnju.