Utjecaj psihoterapije na liječenje pretilosti

Pet obroka dnevno i puno kretanja pobjeđuju debljinu

Barbara Čalušić

Prof. Pokrajac – Bulian naglašava da pretila osoba uz pomoć psihologa može vratiti vjeru u sebe, te uz primjerenu fizičku aktivnost i pravilnu prehranu smanjiti tjelesnu težinu. Naziv njezine knjige je "Pretilost – spremnost za promjenu načina življenja"



Mogu li se pretilost i prekomjerna težina liječiti psihoterapijom?


Ako je suditi prema prema zajedničkim iskustvima riječkih psihologa i liječnika koje se bave ovom temom – mogu. Njihova iskustva i istraživanja objavljena su nedavno u knjizi »Pretilost – spremnost za promjenu načina življenja« koju je uredila profesorica s Odsjeka za psihologiju riječkog Filozofskog fakulteta dr. sc. Alessandra Pokrajac – Bulian. 


   Ova knjiga nudi interdisciplinaran pogled na problem koji pogađa sve veći broj svjetskog pa tako i hrvatskog stanovništva, bolest koja uz činjenicu da je jedan od vodećih javnozdravstvenih problem, sa sobom nosi niz ponašajnih, metaboličkih i endokrinih promjena.




Pretilost kao bolest ozbiljno ugrožava zdravlje, povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa, narušava kvalitetu života i posljedično uzrokuje preranu smrt.


No, iako na prekomjernu težinu i pretilost kao složen medicinski, psihološki i društveni problem već odavno upozoravaju i svjetski masovni mediji, među kojima je jedna od najglasnijih američka tv-voditeljica Oprah, a nedavno joj se pridružila i uvijek »fit« prva dama SAD-a Michelle Obama, u Hrvatskoj kao zemlji koja prema posljednjim statistikama itekako ima ovaj problem o čemu svjedoči 46 posto pretjerano uhranjenih osoba i 11 posto pretilih, ova se tema još uvijek nalazi uglavnom u domeni znanstvenih istraživanja i skrinig-programa. 


   Premda je »Pretilost – spremnost za promjenu načina življenja« u prvom redu sveučilišni udžbenik, dijelovi njegovog sveobuhvatnog pristupa, mogu uvelike pomoći i laicima koji se bore s pretilošću, ali i cijeloj javnosti kao upozorenje da je pretilost ozbiljan i galopirajući zdravstveni problem s nizom psiholoških i socioloških problema koje uključuje.   

Interdisciplinarni pristup


– Pretilost ne možemo sagledavati samo iz perspektive medicinara ili pak samo iz psihološke perspektive jer je to jedan složen problem koji obuhvaća čitav niz aspekata od medicinskog preko psihološkog do socijalnog. Prema tome, interdisciplinarnost je jedina moguća opcija za proučavanje problema pretilosti, da bismo ga bolje razumjeli, ali i planirali način liječenja, kaže urednica prvog ovakvog rada objavljenog u Hrvatskoj dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian. 


   Ona drži da je poglavlje u teorijskom dijelu ove knjige koje bi svakako moglo koristiti laicima, ono koje se tiče psihosocijalnih aspekata pretilosti: koliko su pretile osobe diskriminirane i koje su predrasude o njima te kako to u konačnici sve utječe na pretilu osobu i njezinu mogućnost suočavanja s problemom koji joj uvelike diktira život. 


   – Istraživanja pokazuju da već djeca u dobi od sedam godina imaju negativan stav prema pretilim osobama.


Naravno, da ga ona modeliraju u odnosu na odrasle koji recimo pak profesionalno znaju diskriminirati pretile osobe i ne primati ih na posao zbog izgleda. Blizak primjer su nam sve razne talent-emisije koje nam se nude na televizijskom programu, a koje se nerijetko izruguju se osobama koje imaju drugačiji izgled, a tu su i pretile osobe.


To na pretilu osobu ne utječe dobro: pretili ljudi često razvijaju depresivnost, tjeskobu, nesigurnost u socijalnim kontaktima, stide se svog tijela, stide se jesti pred drugim ljudima…


Depresija je nešto što se u populaciji pretilih osoba doista javlja i tu je, za razliku od depresije u općoj populaciji, često razlog upravo takvo reagiranje okoline prema pretilim osobama, a stigmatizacija pretilih događa se već u djetinjstvu kad se djeca izruguju i maltertiraju pretilo ili pretjerano teško dijete, objašnjava dr. sc. Pokrajac-Bulian.   

Neuspjeh obeshrabruje


Kad je riječ o psihoterapiji kao jednoj od metoda liječenja pretilosti, prema riječima dr. sc. Pokrajac Bulian, najprihvaćeniji način je bihevioralno-kognitivna trepija.


U praksi, odnosno u psihološkom tretmanu, kako pojašnjava riječka psihologinja, osobu se uči pravilima dobrog zdravog hranjenja budući da je česta greška svih nas da često pregladnimo jer zbog životnog tempa uzimamo dva velika obroka ili čak tek jedan veliki obrok na dan, i to najčešće uvečer. Jedenje započeto uvečer, nakon cijelog dana gladovanja, može potrajati do odlaska na počinak, a posljedice su i više nego vidljive. 


   – Dakle, u sklopu terapije učimo da osoba treba jesti triput na dan, da postoje dva međuobroka i da razmak između njih ne smije biti veći od četiri sata. Također, naglašava se pravilna zastupljenost svih namirnica koje pokazuje piramida zdrave prehrane.


Tu je naravno i kretanje, koje ne mora odmah biti osobni trener i silan novac koji ćemo za to izdvojiti, već naprosto više kretanja općenito za početak, korištenje stuba umjesto dizala, lagana šetnja u svakoj prilici i slično, kaže dr. sc. Pokrajac- Bulian. 


   No, ono što je osobito važno, u psihoterapiji pretile osobe radi se i na promjeni stavova i vrijednosti: pretila osoba često ima negativna vjerovanja vezana uz sebe, misli da je bezvrijedna i to je često mehanizam koji takvu osobu vraća natrag i kod uspješne dijete. Rezultat toga je više kilograma nego što ih je imala na početku dijete. 


   – Neuspjeh obeshrabruje i dešava se da osoba naprosto odustaje. Kad se dogodi nešto što osoba nije isplanirala, takva se osoba na prvu prepreku u kojoj se kilogrami ne gube, vraća na prvi stav. Ako je hrana pak bila utjeha, osoba mora učiniti sve da vrati svoju vrijednost. 


  Održati motivaciju


Pritom je motivacija za promjenom jako važna. Treba vidjeti koliko je osoba motivirana za promjenu i pomoći joj da održi tu motivaciju koja je velik problem kod vraćanje tjelesne težine. Upravo tu je uloga psihologa koji može na taj način pomoći liječniku i nutricionistu koji određuje način prehrane. Psiholog u tom slučaju može pomoći osobi da prepozna čimbenike koji ometaju održavanje postignute tjelesne težine. 


   Ti čimbenici mogu biti brojni: problemi na poslu, problemi u odnosima, problemi osobnosti i slično.


Čak i neke jako dobre medicinske metode ne mogu pomoći ako tu ne surađuje psiholog ruku pod ruku s liječnikom. Psiholog je tu da osobu nauči konstruktivnijim rješavanjem problema. Tek tada možemo biti uspješni u borbi protiv pretilosti jer bez suradnje s psiholozima, ostat ćemo sadašnjem stupnju koji zasad nema tako izvrsne rezulatat u borbi protiv pretilosti, zaključuje dr. sc. Pokrajac Bulian.