Rezultati istraživanja su predstavljeni na konferenciji Društva za neuroznanost u studenome, ali još trebaju biti objavljeni u akademskim časopisima. Prof. Lozano je rekao da su eksperimenti izvršeni na životinjama pokazali da ova vrsta stimulacije može stvoriti nove živčane stanice.  Opsežnije istraživanje počinje u travnju sljedeće godine, a uključit će 50 pacijenata s blagim oblikom Alzheimerove bolesti. Svima će biti implantirane elektrode, no bit će uključene tek kod polovice pacijenata. 

Istraživači će zatim promatrati ima li razlike u hipokampusu mozgova dviju grupa pacijenata. Istraživači traže upravo oboljele od blagog oblika te bolesti jer su od šest pacijenata tek dva pokazala poboljšanje stanja, i oba su patila od najblažeg oblika Alzheimerove bolesti. Prema jednoj teoriji, kada mozak pretrpi veliku štetu, povratka ipak više nema.

    Ova je metoda korištena i kod desetaka tisuća pacijenata koji boluju od Parkinsonove bolesti, a ima i sve značajniju ulogu u liječenju Touretteova sindroma te kod depresije. 

    Ipak, još su nepoznati mnogi detalji funkcioniranja ove metode. Tretman se izvodi dok je pacijent pod lokalnom anestezijom. Magnetskom rezonancom se pronalazi meta u mozgu. Glava stoji u fiksiranom položaju, a mala moždana regija biva izložena, te se tanke elektrode pozicioniraju uz regiju mozga koju je potrebno stimulirati. Elektrode su priključene na bateriju koja se usađuje pod kožu blizu vratne kosti. 

    Profesor John Stein, sa Sveučilišta Oxford zagovara teoriju da kod Parkinsonove bolesti u mozgu dolazi do neke vrste električnih eksplozija, nakon čega slijedi tišina, pa ponovo eksplozije, pa tišina itd. Neprestana stimulacija strujom visoke frekvencije zatim narušava taj ritam, tvrdi Stein, koji je ipak uvjeren da neće svi prihvatiti ovo objašnjenje.     

   Na koji način stimulacija mozga može utjecati na povlačenje Alzheimerove bolesti još je veća nepoznanica. Kod ove bolesti hipokampus je jedna od prvih moždanih regija koja počinje propadati. Riječ je o moždanom centru za pamćenje koji kratkoročno pamćenje pretvara u dugoročno. Takvo oštećenje mozga izaziva prve simptome Alzheimerove bolesti koja podrazumijeva gubitak pamćenja i dezorijentaciju. Kod kasnog stadija Alzheimerove bolesti, stanice su mrtve ili umiru u cijelom mozgu. 

    U sklopu istraživanja na Sveučilištu u Torontu proučavano je šestero pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti. Duboka moždana stimulacija je primijenjena na forniks mozga – dio mozga koji prenosi poruke prema hipokampusu. 

    Vodeći istraživač profesor Andres Lozano vjeruje da se hipokampus smanjuje prosječno za pet posto godišnje kod pacijenata koji boluju od Alzheimerove bolesti. Nakon 12-mjesečnog stimuliranja mozga, prof. Lozano tvrdi da je kod jednog testiranog pacijenta zabilježen 5-postotni rast hipokampusa, a kod drugog 8-postotni rast tog dijela mozga. 

    »Koliki je to napredak? Ogroman. Nikad dosad nismo vidjeli da je hipokampus rastao kod oboljelih od Alzheimerove bolesti ni pod kojim uvjetima. Bilo je to za nas zadivljujuće otkriće. Po prvi put je dokazano da stimulacija mozga potiče rast jednog dijela mozga«, tvrdi Lozano za BBC. »Kod jednog pacijenta zabilježeno je poboljšanje stanja nakon jednogodišnje stimulacije, što znači da se Alzheimerova bolest povlači«, objašnjava Lozano.