Novost

NIŠTA LJEPŠE OD RAĐANJA NOVOG ŽIVOTA Riječko sveučilište prvo u RH počelo sa studijem za primalje

Ingrid Šestan Kučić

Glavna sestra Odjela za fetalnu i maternalnu medicinu Edita Škunca s budućim primaljama / Foto Marko GRACIN

Glavna sestra Odjela za fetalnu i maternalnu medicinu Edita Škunca s budućim primaljama / Foto Marko GRACIN

Riječko je sveučilište prvo u Hrvatskoj počelo s visokoškolskom izobrazbom primalja, prepoznavši da je dobro educirana i stručna primalja najvažnija karika uspješnog poroda



Nema ništa ljepše u životu nego donijeti na svijet novi život. Kad vidiš osmijehe majke i oca i kad taj novi život kao jedan magnetić još više zbliži te ljude – kaže Anja Pavlović, studentica posljednje godine preddiplomskog stručnog studija primaljstva Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci.


Ona je u Rijeku došla iz Zagreba upravo zbog tog studija te će ubrzo biti dio prve generacije završenih redovnih studenata stručnog studija primaljstva koji se uz Rijeku provodi još samo u Splitu. Štoviše, riječko je Sveučilište prvo u Hrvatskoj počelo s visokoškolskom izobrazbom primalja i to 2008. godine, prepoznavši da je dobro educirana i stručna primalja najvažnija karika uspješnog poroda, a ono što je započeto kao izvanredni studij prije tri godine, stasalo je u redovan studij i kako najavljuje voditeljica studija primaljstva Deana Švaljuga, uskoro će Rijeka prva u Hrvatskoj imati i diplomsku razinu stručnog studija primaljstva.


Prije tri godine uz Anju u Rijeku su iz istog razloga stigle i Dorotea Ratkajec, Josipa Blažević te Iva Antić. Kao i Anja, Dorotea je Zagreb zamijenila Rijekom upravo zbog tog studija, Josipa pak Zaprešić, a Iva je u Rijeku stigla iz Šibenika. One čine dio generacije od svega petnaest studenata, koliko ih se po godini upisuje na studij, a na kraju studija sve se one slažu da je primaljstvo jedan od najljepših poslova na svijetu i jedva čekaju započeti s radom. Iako im je studij ponekad znao biti i naporan, jer uz nastavu tu su i nebrojeni sati prakse, sa smiješkom pričaju o dosadašnjim iskustvima.


Partnerski odnos




– Kad nas žena pogleda, znamo što osjeća, a to je zahvalnost. Nema ništa ljepše. Dovoljan je samo pogled i stisak ruke, ništa ne mora reći, a mi znamo da je zahvalna. Iako smo tek na praksi, rodilje nas u pravilu ne odbijaju, vole da smo s njima, da ih tiješimo, razgovaramo i odgovaramo na njihova pitanja – kaže Iva.


Deana Švaljuga


Deana Švaljuga



Sve su one 5. svibnja obilježile i svoj dan, Međunarodni dan primaljstva, čiji je ovogodišnji moto »Primalje, majke i obitelji – partneri za cijeli život«, a povodom svog dana prisustvovale su i na svečanosti obilježavanja 140 godina osnutka zagrebačke Škole za primalje. Njihove mentorice, glavna sestra Zavoda za perinatologiju Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka Martina Valenčić Perušić i glavna sestra Odjela za fetalnu i maternalnu medicinu Edita Škunca, opisuju pak svoj posao kao životni poziv, pojašnjavajući kako je primalja osoba koja je uz ženu kod porođaja, ostvaruje partnerski odnos sa ženom, pruža informacije i time pomaže klijentima te daje znanje, savjete, ljubav, uvažavanje, poštovanje i poticaj. Primalja je osoba koju se prvu sreće u rodilištu, prisutna je tijekom cijelog poroda i prva prima dijete u svoje ruke.


– To je posao u kojem prevladava ljepota. Radim već 35 godina i u tom periodu se sam porod jako promijenio. Nekada nije bilo zastupljena prisutnost na porodu u mjeri u kojoj je danas. Danas je to skoro 90 posto, a najnovija je mogućnost prisustva na porodu carskim rezom. U najvećoj mjeri porodu prisustvuju očevi, ali ima i drugih osoba od povjerenja, kao što su prijateljice, pa čak i svekrve. U slučaju carskog reza, prvi kontakt »koža na kožu« ostvaruje ta osoba od povjerenja, a to su najčešće očevi. Danas se rodiljama nude i alternativni načini poroda, a kada sam počinjala s radom, takvih mogućnosti nije bilo – prisjeća se Valenčić Perušić.


Vrijednost prakse


Najveće je olakšanje, dodaje Škunca, kada se čini da porod ne ide dobro, a onda sve dobro završi.


– Rodilje se najviše boje lošeg ishoda i zato je važan kontakt s primaljom koja će rodilju ohrabriti. Važno je da ima povjerenje u primalju – kaže Škunca.


Iako Anja, Dorotea, Josipa i Iva svoju diplomu tek čekaju, jako dobro znaju o čemu njihove mentorice pričaju, jer kako kažu, praksa je na njihovom studiju iznimno važna pa je boravak na Klinici za ginekologiju i porodništvo svakodnevno u rasporedu.


– To je posao koji se svakodnevno uči, jer svaka žena je priča za sebe – navodi Iva.


Studij ukupno traje 4.500 sati, a trećina tog fonda su vježbe


Studij ukupno traje 4.500 sati, a trećina tog fonda su vježbe



Anja pak dodaje kako je vrijednost prakse u tome što vještine stječu u realnim situacijama, a Švaljuga napominje da je time i rad mentora teži.


– Mentor ima odgovornost i za studente i za pacijenta, a interes majke i dijeteta uvijek je na prvom mjestu. Studij ukupno traje 4.600 sati, a trećina tog fonda su vježbe. Za vrijeme studija direktno su uključene u proces rada te stječu vještine. Međutim, primalje su u Hrvatskoj još uvijek asistenti liječnicima. Imaju drukčije značenje nego primalje u europskim zemljama. U Europi je primaljstvo samostalna profesija. Primalje samostalno vode trudnice i fiziološki porod, međutim mi u Hrvatskoj još nismo na toj razini. Doći ćemo na tu razinu kada za to dođe vrijeme, primaljama nitko neće dati tu samostalnost, to se neće dogoditi od danas do sutra. To je dugotrajan proces kojim će primalje stjecati dokazujući da su sposobne prezentirati dio odgovornosti koje im po EU direktivama pripadaju – pojašanjava Švaljuga.


Iako još uvijek nisu samostalne u svom poslu, studentice primaljstva pohađaju program koji je usklađen s direktivama EU-a, što znači da pohađaju isti program kao i studenti srodnih europskih studija i stječu iste kompetencije. Navodeći kako je riječka Klinika za ginekologiju i porodništvo poligon za izvedbu studija, Švaljuga ističe da je upravo u suradnji s Klinikom na Fakultetu zdravstvenih studija u tijeku izrada diplomske razine studija te da se očekuje da će se prvi hrvatski diplomci primaljstva upisati već iduće akademske godine. Anji, Dorotei, Josipi i Ivi nije bilo teško »potegnuti« iz Zagreba, Šibenika i Zaprešića u Rijeku zbog preddiplomske razine studija, pa im isto tako, zaključuju, neće biti teško vratiti se kako bi nastavile obrazovanje za poziv koji smatraju najljepšim na svijetu.