Zdravstvo dodatno tone jer zbog dugova veledrogerijama interventni uvoz neregistriranih lijekova ne funkcionira pa često u bolnicama jeftinije terapije zamjenjuju skupljima, koje nisu nužno i učinkovitije
Pet milijardi kuna kojima ministar financija Slavko Linić do kraja travnja namjerava isplatiti čitav bolnički dug, a zatim uspostaviti sustav urednog poslovanja u zdravstvu, bit će spas za pacijente čija terapija ovisi o tome koliko u bolničkom proračunu ima novca ili o tome hoće li veledrogerije pristati na isporuku lijeka koji će im biti plaćen tek nakon godinu dana. Sanacijom bolnica i drugih zdravstvenih ustanova resorno će se ministarstvo obračunati s neracionalnim trošenjem bolničkog novca i spriječiti stvaranje novog duga. Do kraja godine, odlučan je Linić, sustav zdravstva mora biti postavljen tako da više ne proizvodi minuse. Nažalost, malo tko u sustavu zdravstva vjeruje da će ova financijska injekcija riješiti problem funkcioniranja zdravstva. U prva tri mjeseca ove godine dugovi su se povećali za dodatnih 500 milijuna kuna, od toga za oko 300 milijuna kuna rastao je bolnički dug. Limiti bolnica danas su takvi da jedva dostaju za plaće zaposlenih i ne mogu pokriti mjesečni trošak poslovanja pa se iz mjeseca u mjesec generira novi dug.
Najmanje štete
Problem generiranja novih dugova trebala bi riješiti sanacija bolnica koja bi nakon nedavnog formiranja sanacijskih vijeća i imenovanja sanacijskih upravitelja trebala prema sadašnjim procjenama započeti u srpnju, nakon prihvaćanja sanacijskih programa koje će resornom ministarstvu morati dostaviti svaka bolnica.
– Ovo je odlična vijest, jedva čekamo da se dogodi. Očekujemo da će veledrogerije sada napokon moći raditi kao u zemljama EU, komentar je Jasminka Hercega, predsjednika udruženja veledrogerija pri HGK, na najavu podmirenja zdravstvenog duga koji se većim dijelom odnosi na lijekove.
– Dvije godine nakon provedene sanacije vidjet će se hoće li po tom programu ustanova funkcionirati, a da ne generira nove gubitke. Ako bude generirala znači da program nije dobar i da ga moramo mijenjati u roku, kaže predsjednica Sanacijskog vijeća i pomoćnica ministra zdravlja Ljubica Đukanović. Ona smatra da sanaciju bolnicu pacijenti ne bi trebali osjetiti jer je, kako kaže, u središtu sanacije bolnica upravo pacijent.
Nešto oprezniji je ravnatelj KBC Rijeka prof. dr. Herman Haller. Prema njegovom mišljenju, kad je riječ o dobivanju terapije, percepcija pacijenata često ne korelira sa stvarnošću pa se uskraćivanje terapije proglašava onda kad terapija pacijentima uopće nije uskraćena. Haller dodaje i to da je skupa terapija u ovom trenutku u riječkoj bolnici jasno limitirana.
– Imamo točno definiranu cifru s kojom raspolažemo, a to je oko 2,8 milijuna kuna mjesečno. Pokušat ćemo se dogovoriti kako sačuvati razinu zdravstvene skrbi i kako pacijentima najviše pomoći, a da ta terapija ne bude propisana pacijentima kojima neće pomagati. Tu ulazimo u suštinu koja znači kome dati lijek jer mu pomaže, a kome reći da nema smisla jer ne može pomoći. Tu ćemo morati biti potpuno otvoreni i upregnuti sve svoje znanje kao liječnici u svojoj struci i upoznati pacijenta s njihovim mogućnostima, nadamo se, s najmanje štete, poručuje Haller.
Skupe zamjene
Član Sanacijskog vijeća KBC Rijeka i član Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prof. dr. Goran Palčevski tvrdi da zasad nema nikakve saznanja da riječki pacijenti imaju problema s dobivanjem terapije.
»Vidim, imate svoje lijekove« ili »Imate li koga da otiđe do ljekarne?« – konstatacije su i pitanja su koja pacijenti u splitskom KBC-u mogu čuti prilično često. Bolničko osoblje, naime, u ovim kriznim vremenima pokušava uštedjeti lijekove iz vlastite, bolničke ljekarne. Iako je protuzakonito da hospitalizirani bolesnici primaju terapiju »nabavljenu izvana«, nekoliko liječnika i pacijenata splitske bolnice posvjedočilo nam je da je riječ o rasprostranjenoj pojavi. Potvrdila nam je to i jedna liječnica obiteljske medicine koja, kao i svi ostali, želi ostati anonimna, ali ju je ova praksa prilično naljutila jer država u takvom prebacivanju nadležnosti nema uštede – bolesnici u konačnici dobiju terapiju, samo se trošak seli s bolnice na liječnike obiteljske medicine.
– Ako izdam recept na temelju kojeg je moj pacijent »pokriven« prema propisanoj terapiji mjesec dana, a on je u tom periodu bio u bolnici 15 dana, novi recept mu smijem izdati tek za 45 dana od prethodnog. A oni me zovu i pitaju recepte direktno iz bolnice, žali se naša sugovornica.
Sve ovo odlučno demantira prof. dr. sc. Darko Duplančić, ravnatelj splitskog KBC-a.
– Apsolutno ne, to nije istina, to je protiv zakona i nitko u bolnici nije dao takav naputak, bilo usmeni bilo pismeni, da se štedi tako da pacijenti donose lijekove sa sobom! Dapače, jedina mjera štednje, ako se uopće tako može nazvati jer je prije riječ o savjesnom poslovanju, jest da se racionalno koriste lijekovi jednake kvalitete i učinka, generički lijekovi, kazao nam je ravnatelj KBC-a Split. (M. M.)
– Što se tiče Klinike za pedijatriju kojoj sam predstojnik i u sklopu koje djeluje dječja onkologija mogu reći da apsolutno nemamo nikakvih problema s opskrbom lijekovima, ističe Palčevski koji također spominje važnost donošenja smjernica prilagođenih hrvatskom standardu kad je u pitanju liječenje skupim lijekovima.
Iako bolnice danas raspolažu s manje novca nego lani, reducirani bolnički limiti nisu ugrozili liječenje bolesnika u toj mjeri koliko ih je ugrozila nelikvidnost u zdravstvu, doznaje se u drugim bolnicama. Za skupe se lijekove rješenje nađe, kažu u liječničkim krugovima koji brinu o najtežim pacijentima s onkološkim bolestima. Problem je, međutim, s jeftinijim citostaticima kojih na tržištu nema pa pacijenti u posljednjih nekoliko mjeseci zbog toga primaju zamjensku terapiju koja nije optimalna u njihovu liječenju.
– Dosad nam nije uskraćen niti jedan lijek koji smo tražili za naše pacijente zbog prekoračenja bolničkog limita. Svi pacijenti ovdje mogu realizirati svoje pravo na lijekove, rekao nam je onkolog u jednoj od najvećih zagrebačkih bolnica. Dok se sa skupim lijekovima nekako snalaze, problem je, kaže ovaj liječnik, s jeftinim lijekovima, koji se manje koriste i farmaceutske kuće nemaju tržišnog interesa da ih plasiraju na hrvatsko tržište.
– U takvim slučajevima dajemo zahtjev povjerenstvu za lijekove koje odobrava interventni uvoz. Dok je to prije išlo glatko, u posljednjih nekoliko mjeseci interventni uvoz ide izuzetno sporo, pa se na ovakve lijekove mora čekati i po nekoliko mjeseci. Pacijenti zbog toga moraju primiti drugu terapiju, koja je skuplja, agresivnija, i za pacijenta nije toliko dobra, otkriva naš sugovornik.
Zastoj zbog duga
Uglavnom se radi o generičkim lijekovima koji više nisu pod patentnom zaštitom, a manje tvrtke koje su preuzele njihovu proizvodnju nemaju interesa da takav lijek registriraju u Hrvatskoj, gdje je tržište relativno malo. Lijek koji nije registriran može se nabaviti interventnim uvozom, ali ni on sad ne funkcionira. Do zastoja je navodno došlo zbog ogromnih dugova bolnica i HZZO-a prema veledrogerijama, koje više ne žele nabavljati proizvode za koje kupac nema financijskog pokrića.
– Veledrogerije više nemaju novca, a ovakvi su ispadi u opskrbi lijekovima posljedica neplaćanja duga. Danas su to lijekovi u interventnom uvozu, a sutra će, ako se stvari hitno ne riješe, biti neki drugi, rekao nam je predstavnik jedne od hrvatskih veledrogerija. Dug ljekarni u posljednjih je 15 mjeseci narastao za 850 milijuna kuna i povećava se za 65 milijuna kuna mjesečno, a dug bolnica trenutno je oko 2,7 milijardi kuna. Veledrogerije u ovom trenutku za lijekove na recept potražuju 2,6 milijardi kuna od bolnica i 2,4 milijarde kuna od ljekarni, a proizvođačima lijekova i bankama duguju više od milijardu kuna.
U bolničkim upravama priznaju da novca za lijekove nema dovoljno, ali ne i da pacijenti zbog toga primaju lošiju terapiju. Iz KBC-a Zagreb podsjećaju kako su neki od posebno skupih lijekova koje je HZZO financirao izvan limita prošle godine prebačeni na teret limita bolnica, što je dodatno otežalo osiguravanje terapije za sve pacijente.
U Općoj bolnici u Puli doznajemo da su im zalihe lijekova uobičajene, dostatne za sedam do deset dana, te da nemaju poteškoća u opskrbi lijekovima. Kvote potrošnje lijekova utvrđene su prema mjesečnom limitu i većinom se poštuju, osim u pojedinim slučajevima kada na pismeni zahtjev rukovoditelja djelatnosti i uz pismeno obrazloženje ravnatelj odobrava prekoračenje određenih kvota. Do sada nije bilo odbijenih zahtjeva, kaže glasnogovornik bolnice Goran Paić, a potvrđuje to i dr. sc. Irena Hrstić, rukovoditeljica Djelatnosti za unutarnje bolesti.
– Nikad nisam imala problema s dobivanjem potrebnih lijekova mimo kvote. Svaki moj službeni zahtjev za lijek s liste ravnatelj je odobrio. U pulskoj bolnici nemamo posebnu službu zaduženu za lijekove, jedina služba koja nas limitira je novac. Naravno da moram imati opravdan razlog: ne dajemo lijekove za ljepotu nego za terapiju, kaže dr. sc. Hrstić. Potvrđuje da se u pulskoj bolnici ne osjeća manjak lijekova, ali se osjeća velik napor održavanja stanja kakvo jest, jer je budžet za lijekove bazično premali. Kao i ukupni proračun bolnice.
– U takvim uvjetima, razumljivo da ćete, kao i u svom kućanstvu, izabrati jeftinije ako zadovoljava vaše potrebe. Ako postoje dva jednakovrijedna lijeka, sigurno da ćeš preferirati jeftiniji proizvod, da se pokriješ budžetom. To je princip financijskog funkcioniranja, ali nikad nauštrb kvalitete liječenja, kaže dr. sc. Irena Hrstić. (D. P.)
– Tijekom 2012.godine KBC Zagreb je mjesečno na posebno skupe lijekove trošio oko 10 milijuna kuna, a ove godine troši čak 13 milijuna kuna mjesečno, zbog preusmjeravanja pacijenata iz drugih bolnica. Istovremeno su od strane HZZO-a sredstva za posebno skupe lijekove ograničena,navodi sanacijski upravitelj KBC-a Zagreb, Zlatko Giljević.
Racionalizacija potrošnje
Kako bi racionalizirao potrošnju lijekova, KBC Zagreb osnovao je, povjerenstva za onkološku i biološku terapiju koja bi trebala utvrditi smjernice za liječenje i kontrolu potrošnje.
Unatoč smanjenom mjesečnom iznosu koji KB Merkur dobiva za posebno skupe lijekove, potrebe pacijenata za tim lijekovima jednake su, a u nekim mjesecima i veće od prosjeka, kaže ravnatelj KB Merkur, Dinko Škegro.
Zadarska opća bolnica gotovo 85 posto svoga limita troši na plaće zaposlencima, dok ostalih 15 posto ostaje za plaćanje lijekova, opreme i materijala koji su potrebni za svakodnevno funkcioniranje i pružanje kvalitetnih zdravstvenih usluga. Dario Nakić, donedavni ravnatelj OB Zadar , kaže da najveću stavku potrošnje, pored plaća zaposlenika, čine posebno skupi lijekovi koji su namjenjeni liječenju pacijenata s malignim oboljenjima.
– Prije propisivanja takvih lijekova obično se sastane posebno povjerenstvo koje ustvrdi postoji li potreba za njima. To su najčešće kemoterapije na koje ti pacijenti imaju prava i na taj se način počeo probijati limit, objasnio je Nakić i dodao da ti lijekovi nisu predviđeni u proračunu bolnice jer bolnica ne može predvidjeti kolika će biti potreba za takvim lijekovima. Ipak, ističe, pacijenti imaju pravo na te lijekove i bolnica im ih je dužna dati, a kako je stopa preživljavanja malignih bolesti sve veća, sve su veće potrebe za takvim lijekovima. (A. B.)
