Imidž »majke tigrice« odavno je postao prošlost. U modernim teorijama odgoja taj je model zamijenjen odnosom prijateljstva između djece i roditelja, no i on se ispostavio pogrešnim jer su stručnjaci utvrdili da roditelji ipak postoje zato da bi djecu usmjeravali i postavljali im granice, a ne s njima prijateljevali. Na tragu novih modela uspješnog roditeljstva, grupa američkih psihologa savjetuje nježni pristup odgoju djece. Riječ je o tzv. »terapiji interakcije između roditelja i djece«, koja umjesto kažnjavanja mališana, posebno onog drastičnog, daje prednost pohvalama i zagrljajima. Roditeljima preporučuju da se ne fokusiraju na loše ponašanje svoje djece, već da nauče cijeniti njihove dobre poteze. 

  Raspravu o modernom odgoju djece otvorio je američki list Wall Street Journal. »Počnite hvaliti vašu djecu i samim tim potaknut ćete ih da se sve češće dobro ponašaju«, ustvrdio je Timothy Verduin, profesor dječje i adolescentske psihijatrije sa Sveučilištu u New Yorku. Štoviše, smatra Verduin, pohvale trebaju biti popraćene zagrljajima i drugim tjelesnim iskazima ljubavi kako bi se učvrstila veza između roditelja i potomstva. 

  Roditeljima se savjetuje da svoju djecu nikako ne etiketiraju kao lošu, već kao dobru. Pohvale će, tvrde stručnjaci, povećati učestalost dobrog ponašanja. »Interaktivni« odgojni pristup posebno je preporučljiv kod tzv. »teške« djece, uključujući i djecu s teškoćama u učenju ili hiperaktivnu djecu, ali osnovna filozofija može vrlo uspješno funkcionirati kod sve djece. Također i kod svih dobnih skupina, iako je bolje početi čim ranije, jer u dobi od 10 ili 11 godina discipliniranje djece postaje teže. 

 Vrijeme nagrađivanja

Strategija je slijedeća: Umjesto da se fokusiraju na ispade i loše ponašanje djeteta, roditelji bi morali najprije odlučiti kakvo ponašanje žele kod svoje djece (primjerice, pospremanje sobe, spremanje za školu na vrijeme, mirno igranje bez svađe). Nakon toga, vrijeme je da se počne nagrađivati takvo ponašanje kad ga uoče kod djeteta. »Počnite ih nagrađivati, i time ćete povećati učestalost dobrog ponašanja«, kaže Timothy Verduin. To zvuči jednostavno, ali u stvarnom životu može biti problem. Ljudski mozak ima »negativni senzor«, pa više pažnje posvećujemo djeci koja se loše ponašaju, nego onoj koja se ponašaju kao anđeli, kaže Alan E. Kazdin, psiholog sa Sveučilišta Yale. On preporučuje najmanje tri vrste nagrade za dobro ponašanje. Kod male djece, ona mora biti osjetna i uključiti zagrljaj ili neki drugi oblik tjelesnog nagrađivanja. 

  Prema ovom odgojnom modelu, kad dijete »zabrlja«, roditelji bi morali primijeniti blago negativne posljedice (kratki »timeout« ili verbalno upozorenje bez vikanja). I neke negativne neverbalne roditeljske reakcije, poput kolutanja očima ili uvrijeđenog gledanja uvis, ili pak slanje djeteta u sobu ili oduzimanje privilegija, djecu mogu motivirati na bolju spremnost za suradnju. 

 Granice na pravi način

Stručnjaci Centra za kongitivnu terapiju u Oaklandu došli su do zaključka kako djeca profitiraju ako im se granice postave na pravi način. Studija koju su proveli pokazala je da nagrađivanje i pozitivna neverbalna reakcija roditelja kao što su zagrljaji ili sladoled, ne daju rezultata u kratkom roku. Drugim riječima, dijete koje posprema igračke u kutiju neće zbog pohvale dodati još nekoliko igračaka u kutiju. Dugoročno, međutim, takve nagrade imaju pozitivan utjecaj na dijete jer jačaju odnos djece i roditelja općenito. Studijom je obuhvaćeno 41 istraživanje koje se bavilo strategijama discipline i pridobivanja djeteta. 

  Roditelji koji traže savjete o tome kako postići disciplinu kod djeteta, često pronalaze suprotne savjete u mnoštvu knjiga i blogova na tu temu. 

  Kako savjetuje dr. Verduin, kad s djetetom prelazi cestu roditelj ne bi smio reći samo »pazi«. Dobra bi naredba bila »drži me za ruku«. Osim toga, roditeljima se preporučuje da broje do pet prije nego djetetu izdaju direktivu. Obično su roditelji spremni pričekati svega sekundu-dvije prije nego ponove naredbu, primjerice da dijete obuče kaput, a to često može eskalirati u vikanje i prijetnje. Ove su tehnike primjenjive na sve dobne skupine, ali je bolje početi što ranije, vele psiholozi, jer u tinejdžerskoj dobi djeca više ne mare mnogo što roditelji o njima misle. 

  Neki roditelji pokušavaju djeci objasniti razloge zbog kojih bi se trebali drukčije ponašati, no to ne daje učinka, kao ni što obrazlaganje štetnosti pušenja neće nikoga odvratiti od cigarete. Jednako tako, oštre kazne za posljedicu imaju bezosjećajnost i agresiju kod djeteta. 

 Nježan dodir

Stručnjaci poručuju kako postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke, a da se pritom ne koristi tjelesna kazna. 

  – Najmoćniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade. Pohvala, nježan dodir, privilegije, pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da su oni i to što rade važni. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Najveća nagrada djetetu je pohvala – ističe Gordana Buljan Flander, psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Važno je, kaže, upotrebljavati pohvale za djecu kao osobe (volim te, divna si kćer) i pohvale za ono što rade (divno si oprala auto, dobro si zakopčao gumbe). 

  – Nježan zagrljaj, lagano lupkanje po leđima uz nježno ljuljanje su pozitivni nježni dodiri. Upotrebljavanje nježnih dodira zajedno s pohvalom čini snažnu kombinaciju – ističe Buljan Flander. 

  Privilegije su, dodaje, također izvrsne nagrade za djecu. To moe biti dodatno vrijeme za gledanje TV-a, kasnije odlaženje u krevet, dobivanje još jedne priče za laku noć ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. One nikad ne smiju uključivati bazične djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost, ljubav ili povjerenje. Neki roditelji vole nagrađivati djecu različitim stvarima kao dodatak pohvali i dodiru. Te stvari mogu biti raznolike: od naljepnice do igračke. Stvari koje se koriste kao nagrade nikada ne smiju zamijeniti roditeljske emocije ili roditeljsko prepoznavanje djetetovih potreba, jer je ovo potonje presudno za zdrav emocionalni razvoj.