Ohrabrujuće brojke

Medicina dobiva bitku protiv AIDS-a: smrtnost u šest godina smanjena 21 posto

Ljerka Bratonja Martinović

Smanjenje smrtnosti posljedica je sve veće ekspanzije liječenja antivirusnim lijekovima, osobito u supsaharskoj Africi. Raširenost HIV-a u Hrvatskoj nije zabrinjavajuća, dok se virus i dalje nezaustavljivo širi u državama bivšeg SSSR-a 



Virusom HIV-a u svijetu je zaraženo oko 34 milijuna ljudi. Epidemija AIDS-a najraširenija je u subsaharskoj Africi, a cijena liječenja ograničavajući je faktor u primjeni terapije. Danas antiretrovirusne lijekove uzima šest milijuna ljudi, a UN je postavio cilj da ih do 2015. godine treba uzimati 15 milijuna, što ukupno stoji 24 milijarde dolara. 


Širenje zaraze zadnjih se godina bilježi u istočnoj Europi te središnjoj i istočnoj Aziji, a broj oboljelih smanjuje se u Keniji, Zimbabveu i karipskim zemljama. UN je započeo petogodišnju kampanju pod naslovom »Zaustavite AIDS«, kako bi potaknuli vlade da ispune svoja obećanja u borbi protiv te bolesti.


U Hrvatskoj se u posljednjih deset godina prosječno registrira 15 oboljelih od AIDS-a, što Hrvatsku uvrštava u zemlje s niskom razinom učestalosti te bolesti (manje od četiri novozaražena na milijun stanovnika. Za to su, smatraju epidemiolozi, zaslužne intenzivne, kontinuirane i sustavne mjere prevencije i liječenja. U 2010. godini registrirano je 19 novih slučajeva AIDS-a. Trend porasta broja novootkrivenih slučajeva HIV-infekcije u HZJZ-u samo dijelom pripisuju stvarnom širenju zaraze, jer to smatraju i posljedicom traženja inficiranih kroz nekoliko ciljanih epidemioloških istraživanja te uvođenjem dobrovoljnog, besplatnog i anonimnog savjetovanja i testiranja na HIV u deset gradova u Hrvatskoj.





    Ovakvi su rezultati očekivani, smatra prof. dr. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za AIDS pri Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević. 


    – To je posljedica sve veće ekspanzije liječenja antivirusnim lijekovima osobito u supsaharskoj Africi, procjenjuje se da sada više od šest milijuna ljudi u nerazvijenim zemljama svijeta uzima antiretrovirusne lijekove, kaže Josip Begovac. 


   Percepcija rizika


Nakon što je u Hrvatskoj 1998. godine uvedeno antivirusno liječenje AIDS-a, smrtnost je smanjena za čak 90 posto, navodi ovaj ugledni infektolog. Problem je, kaže, što i danas na klinici još uvijek dobivaju bolesnike kojima se zaraza HIV-om kasno dijagnosticira. Unatoč tome, kod 95 posto oboljelih imamo dvogodišnje preživljavanje, a ove je godine, od ukupno 635 osoba zaraženih HIV-om koje su došle na pregled, umrlo njih šestero. 


    – To je podatak koji ohrabruje. S HIV-om se danas više ne bi trebalo umirati, osobito ako se zaraza na vrijeme otkrije. Kod nas to još uvijek nije slučaj, ljudi se ne testiraju jer nemaju percepciju rizika, kaže Begovac. 


    Dok se širenje HIV-a u onim dijelovima svijeta gdje se primjenjuje antiretrovirusno liječenje smanjuje, opasni se virus i dalje nezaustavljivo širi u državama bivšeg SSSR-a. Dobrobit je terapije, kaže Bergovac, ne samo u suzbijanju smrtnosti, već i smanjenju broja novooboljelih. U nekim se dijelovima svijeta gdje se provode preventivni programi antiretrovirusnog liječenja, naime, zapaža primjetno manji broj novozaraženih. 


   Pametne investicije


– Širenje HIV-a državama koje su vrlo bliske Europi i nisu toliko siromašne da ne bi mogle sudjelovati u takvom programu liječenja, Begovac tumači drugim okolnostima. 


    – Povećanje broja zaraženih često se povezuje s neodgovarajućim načinom zbrinjavanja infekcija među korisnicima droga. Te države nemaju metadonski ili druge supstitucijske programe, a pokazalo se da u toj populaciji nema uspješne prevencije HIV-a bez programa supstitucije, ističe Begovac. 



Vjerojatni put prijenosa infekcije u 51 posto zaraženih je muški homoseksualni odnos, nešto manje (34 posto) zaraženo je heteroseksualnim odnosom, uglavnom prilikom puta u inozemstvo, trgovine seksom i učestalog mijenjanja partnera. Oko sedam posto zaraženih inficiralo je dijeljenjem pribora za intravensko korištenje droga čiji je udio među oboljelima  već godinama nizak. Svi ostali načini prijenosa, transfuzija  krvi, prijenos s majke na dijete, čine manje od pet posto zaraženih.


Od 68 slučaja dijagnosticirane HIV infekcije u 2010. godini, u 56 slučajeva vjerojatni put prijenosa je muški homoseksualni odnos, u devet heteroseksualni odnos, a u dva slučaja dijeljenje pribora za intravensko korištenje droga. Kod jedne osobe nije bilo moguće doznati put prijenosa.



       Izvršni direktor UNAids-a, Michel Sidibe, izjavio je komentirajući pad smrtnosti zbog HIV-a, kako se svijet nalazi na značajnoj prekretnici. 


    – Čak i u teškoj financijskoj krizi, države postižu dobre rezultate u liječenju AIDS-a, primijetio je Sidibe. 


    Među 34 milijuna oboljelih trenutačno u svijetu, subsaharska Afrika bilježi najveće pomake u liječenju. U tom dijelu svijeta, terapiju danas prima svaka druga osoba koja bi trebala primati antiretrovirusni lijek. 


    Prema podacima UNAidsa, u 2010. godini evidentirano je 2,7 milijuna novozaraženih HIV-infekcijom, što je primjetno manje u odnosu na 1997. godinu, kad je bilo 3,2 milijuna novooboljelih. Isto tako, broj smrti zbog AIDS-a pao je sa 2,2 milijuna u 2005. godini na 1,8 milijun tijekom prošle godine.   


 Broj novozaraženih HIV-om je između 30 i 50 posto manji nego što bi bio da se nije prišlo sustavnom programu liječenja ljudi koji žive s HIV-om, ističu i UNAidsu. 


    Neke su države zabilježile izniman napredak. U Namibiji, na primjer, pristup lijekovima dobilo je 95 posto oboljelih, a uporaba kondoma među tamošnjim stanovništvom povećala se na 75 posto. To je rezultiralo padom novih infekcija za čak 60 posto. 


    UNAids smatra da će puni preventivni učinak ove akcije doći do izražaja u slijedećih pet godina, kad još više država bude obuhvaćeno programom. Iako kraj epidemije HIV-a nije na vidiku, u izvješću se ističe kako bi se to moglo dogoditi ako države budu pametno investirale u suzbijanje i liječenje ove infekcije. 


    Udruga Liječnici bez granica također je optimistična zbog silazne putanje ove najveće svjetske zaraze modernog doba. 


    – Još se nikada, u više od desetljeća primjene antiretrovirusne terapije kod ljudi koji žive s HIV/AIDS-om, nije bilo trenutka koji je toliko obećavao. Vlade država koje su najjače pogođene ovom epidemijom žele slijediti znanost kako bi suzbile epidemiju. Ali to neće značiti ništa ako ne bude novca da se to doista i dogodi, upozorio je Tido von Schoen-Angerer, predstavnik ove udruge.    

 Liječe u Zagrebu


U Hrvatskoj je, kao i dosad, stanje u pogledu raširenosti zaraze HIV-om povoljno. U razdoblju od 1985. do 2010. godine, zaraza HIV-om je zabilježena kod ukupno 862 osobe. U istom razdoblju, 325 osoba razvilo je AIDS, a 176 ih je umrlo. Posljednjih se godina zaraza ovim virusom najčešće otkriva kod muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima, pa je tako od stotinu osoba uključenih u skrb u Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević, njih 95 muškog spola. 


    U Hrvatskoj je skrb za oboljele centralizirana i svi se zaraženi HIV-om liječe u Zagrebu. Trenutačno je u skrbi nešto više od 600 osoba, a antiretrovirusne lijekove uzima njih 500-tinjak. Oboljelima je dostupno nešto manje antiretrovirusnih lijekova nego u zemljama Europske unije. dijelom stoga što se farmaceutskim tvrtkama ne isplati registrirati lijekove na malom hrvatskom tržištu, a dijelom zbog skupoće, zbog čega se teško uvrštavaju na listu lijekova HZZO-a. 


    Stručnjaci ne misle da ćemo ulaskom u EU riješiti ili smanjiti problem s epidemijom HIV-infekcije. U pogledu prevencije, najvažnijim smatraju provođenje ciljanih intervencija u skupinama povećana rizika. Zalažu se za provebu mjera »smanjenja štete« u korisnika droga, kao što su programi razmjene igala, te za nastavak programa ranog otkrivanja zaraze HIV-om za što je važno održati rad centara za anonimno i besplatno testiranje na HIV. I na kraju, liječenje zaraženih važno je i za kontrolu razmjera epidemije. Unatoč recesiji, ako želimo smanjivati broj novooboljelih, morali bismo održati primjerenu skrb i liječenje s primjerenom psihosocijalnom potporom osoba koje su zaražene HIV-om. 


    Na žalost, i dalje ima primjera stigmatizacije i diskriminacije, zbog čega se mnogi ne odluče na testiranje, ili pomno, čak i po cijenu vlastitog zdravlja, skrivaju svoju bolest.