Super se osjećam. Osjetim da sam smršavjela, što i ne čudi, jer doista i jesam smršavjela. Doduše, moja okolina tek sad počinje primjećivati da mršavim. Trideset kilograma padne brzo, no u mom slučaju je to kao da vi smršavite pet kilograma. No, još malo pa će sve postati vidljivo i vjerujem da bih mogla na kraju svesti svoju težinu na devedesetak kilograma, kaže 37-godišnja Cresanka Patricia Krstačić koja je prije nešto više od godinu dana u Kliničkom bolničkom centru Rijeka započela zahtjevan proces skidanja kila uz pomoć endoskopskih i kirurških metoda: ugradnje intragastičnog balona, a potom i barijatrijske kirurugije.

U godinu dana izgubila je impresivnih 60 kilograma, no ona i medicinski tim koji je prati imaju cilj da vaga u njezinom slučaju jednog dana pokaže dvoznamenkasti broj kilograma.

– U svojoj »najboljoj« fazi imala sam 205 kilograma. Sad imam 146 kilograma. Znači izgubila sam šezdesetak kilograma i naravno da osjetim razliku, šezdeset kilograma je cijeli jedan čovjek. Iskreno, u nekim trenucima imam osjećaj da bih mogla i potrčati. Premda, ja sam i inače dosta aktivna, po tom pitanju nikad nisam bila tipična dvjestokilašica. Moja mišićna masa je neuobičajeno velika jer ne sjedim puno. Ne radim uredski posao, radim u kuhinji i odradim osam sati »turbo« na nogama. Uvijek sam imala višak kilograma, no najviše ih je bilo kad sam prije 12 godina rodila. Kad sam bila mlađa, uspijevala sam smršavjeti uz pomoć dijeta. Zapravo, uvijek sam bila na dijeti. No s godinama postalo je sve teže tako skidati kile i ja sam se zapravo već dugo vremena željela podvrgnuti barijatrijskoj operaciji. Prije pet-šest godina namjeravala sam barijatrijsku operaciju napraviti u bolnici Sveti Duh u Zagrebu. Obavila sam sve pretrage, no na kraju HZZO ipak nije pokrio moju operaciju i nisam uspjela u svom planu. Kad su me odbili u Zagrebu, još sam se više udebljala. Ipak, istraživala sam mogu li negdje u inozemstvu obaviti tu operaciju i platiti jer u Hrvatskoj nije moguće platiti barijatrijsku operaciju, a ja sam bila voljna platiti. Na kraju mi je svojim savjetom pomogao legendarni riječki neurolog koji često boravi na Cresu, profesor Juraj Sepčić. Njemu ću biti vječno zahvalna jer, iako nikad prije nisam s njim razgovarala, on mi je rekao točno ono što sam htjela čuti, jednostavno me uputio na pravo mjesto, prisjeća se Patricia.

Bez vitamina i minerala 

Patricia danas mršavi pod budnim okom liječnika. S obzirom da je prošla prilično radikalan kirurški zahvat koji je praćen smanjenom apsorpcijom vitamina i minerala iz hrane, mora redovito uzimati odgovarajuće suplemente pod stručnim nadzorom. Liječnici koji je prate ističu da je primjer izuzetno motivirane bolesnice koja se pridržava njihovih savjeta.

– Prije same operacije, kako bih je što uspješnije prošla, morala sam smršavjeti. U želudac mi je ugrađen balon koji sam imala šest mjeseci i uz pomoć kojeg sam smršavjela između 25 i 30 kilograma. Samo stavljanje balona malo je neugodno, nešto slično gastroskopiji, mučnine traju nekoliko tjedana, no postoje lijekovi koji reguliraju mučninu. Poslije je sve normalno, osim što unosite manje hrane. Meni je cilj bio da budem kandidat za barijatrijsku operaciju i jako sam pazila. Nasreću, nikad nisam imala zdravstvenih problema, nemam šećer, kolesterol, zdrava sam po tom pitanju i vjerujem da sam i zato liječnicima bila zanimljiva kao kandidat.

Foto Marko Gracin

Moj jedini rizik za operaciju bili su kilogrami, pogotovo zbog anestezije. Moja operacija nije rađena laparoskopski. Napravljen mi je klasični rez i normalno da je tu oporavak malo dulji, no nije bilo nikakvih komplikacija. Danas se držim određenih pravila u prehrani. Moram izbjegavati ugljikohidrate, kruh i tjesteninu. Ako ih pojedem, imam mučninu. Mislim, mogu pojesti tanjur pašte, no nakon nekog vremena osjećam mučninu. Prehranu baziram na mesu, ribi i salatama. Naravno, dogodi se da ponekad pojedem nešto zabranjeno. Ne brojim kalorije, moram jesti češće i u manjim obrocima. Moram vam reći da ja više zapravo ni ne osjećam glad jer se barijatrijskom operacijom utječe na horomon gladi. Ako pak zaboravim jesti, počne me boljeti glava, osjećam neku vrstu praznine, ali ne i klasičnu glad. U početku, nakon operacije, imala sam problema sa željezom. To je sad regulirano, no doživotno ću morati uzimati dodatke prehrani jer moje tijelo vitamine i minerale ne apsorbira iz prehrane, tumači nam Patricia.

Jaki »klik« u glavi 

Na pitanje što bi izdvojila kao svoj najveći grijeh u prehrani, Patricia kaže – kruh i nezdrave grickalice. Sad to izbjegava, kupi pola kruha za supruga i sina, a ona, ako baš mora, uvijek bira integralnu verziju. Kad je pitamo što će prvo učiniti kad dođe do željene težine, Patricia kaže da o tome još nije razmišljala. Iako bi višak kože u njezinom slučaju mogao biti problem, nije sigurna hoće li se jednog dana podvrgnuti operaciji uklanjanja viška kože jer to je ipak, kako kaže, još jedna operacija, a s barijatrijskom operacijom ona postupno dostiže svoj cilj.

– Svi doktori su složni u tome da je s tolikom prekomjernom težinom, kakvu sam ja imala, nemoguće smršavjeti samo uz pomoć dijete. Možda je u nekim rijetkim slučajevima moguće, no to je onda potpuna promjena svijesti, neki jaki »klik« u glavi. Mene nikad u životu nije nešto toliko potreslo da bih mijenjala čitav svoj dosadašnji život. Nisam takav tip osobe, osoba sam koja se prilagođava situaciji. Ipak, treba biti uporan ako želite smršavjeti. Ja sam dugo godina nailazila na zidove jer mnogi ljudi ni ne znaju da postoji ambulanta za pretile ljude. Ne znaju ni liječnici opće prakse koji tako ne znaju uputiti svoje pacijente koji se s ovim problemom uglavnom njima prvima obraćaju. Ja bih svim pacijentima poput mene poručila neka se ne boje smršavjeti. Primjer je moje iskustvo koje je zaista jako dobro, poručuje Patricia koja je jako zahvalna cjelokupnom medicinskom timu riječke bolnice koji joj je pomogao u skidanju kilograma.

Timski rad 

Voditeljica Dnevne bolnice za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma u KBC-u Rijeka doc. dr. Sanja Klobučar Majanović u riječkoj ambulanti za debljinu nadzire Patricijin napredak u skidanju kilograma. Prema njezinim riječima, fokus liječenja debljine nije isključivo gubitak kilograma nego u prvom redu prevencija komplikacija debljine, usvajanje zdravih životnih navika te poboljšanje kvalitete života.

– Osobno bi me veselilo da Patricijina vaga pokaže dvoznamenkasti broj, kaže doc. dr. Klobučar Majanović.

Pacijenti ambulante za debljinu u riječkoj bolnici su osobe starije od 18 godina različitih stupnjeva debljine, od onih s početnim stupnjem debljine do osoba s ekstremnom debljinom. Kako ističe doc. dr. Klobčar Majanović, svi su motivirani za borbu s viškom kilograma, što je jedan od preduvjeta uspješnog liječenja.

– Naravno da se ne radi o kozmetičkoj ambulanti jer većina pacijenata dolazi zbog već prisutnih komplikacija debljine. Svjesni su važnosti liječenja debljine s ciljem prevencije bolesti. Naravno, težnja za boljim izgledom zasigurno dodatno motivira naše pacijente, posebice one ženskog spola da ustraju u liječenju. Osim individualnog pristupa prilagođenog potrebama svakog bolesnika, postoji i mogućnost timskog rada s grupama bolesnika putem Dnevne bolnice za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma koja djeluje u sklopu Poliklinike Klinike za internu medicinu lokaliteta Rijeka. Uz endokrinologa, dio tima čine nutricionist, psiholog i više medicinske sestre posebno educirane za rad s pretilim osobama. Odnedavno je u Hrvatskoj nakon dugog niza godina registriran i novi lijek za liječenje debljine koji možemo propisati pacijentima koji udovoljavaju kriterijima za njegovu primjenu. U suradnji s gastroenterolozima već godinama se provodi endoskopska metoda postavljanja intragastričnog balona. Multidisciplinarni pristup liječenju debljine u KBC Rijeka zaokružen je razvojem barijatrijske kirurgije koja se bavi kirurškim liječenjem debljine, a suradnja svih članova tima je izuzetno dobra što svakako doprinosi uspjehu u liječenju. Svega toga ne bi bilo da uprava naše ustanove nije prepoznalo važnost liječenja debljine i omogućila edukaciju članova tima u vodećim svjetskim centrima te osigurala tehničku podršku u potrebnoj opremi, kaže doc. dr. Klobučar Majanović.

Neupitna je činjenica da je debljina postala jedan od vodećih javnozdravstvenih problema modernog doba. Procjenjuje se da u Europi polovica stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu. Slična je situacija i u Hrvatskoj u kojoj pretile osobe čine nešto manje od četvrtine odraslog stanovništva, a više od 60 posto populacije je preuhranjeno. Posebno zabrinjava podatak o rastućoj prevalenciji debljine u dječjoj dobi

Liječenje debljine, kako isiče doc. dr. Klobučar Majanović, složen je i dugotrajan proces. Većina pacijenata griješi jer se iscrpljuju vrlo restriktivnim dijetama nakon čega slijedi povratak starim životnim navikama i vrlo brzo vraćanje izgubljenih kilograma. Tad nastaje začarani krug mršavljenja i ponovnog debljanja koji rezultira odustajanjem od borbe s prekomjernom tjelesnom masom.

– Važno je shvatiti da bez trajne promjene životnih navika, uravnotežene prehrane i redovitih obroka te pojačane tjelesne aktivnosti nema održivih rezultata čak i nakon kirurškog liječenja debljine – upozorava doc. dr. Klobučar Majanović.

Gubitak tjelesne mase ovisi o vrsti kirurškog zahvata

Svaka operacija nosi određeni rizik, no rizici povezeni s neliječenom debljinom i njezinim komplikacijama su višestruko veći, naglašava doc. dr. Klobučar Majanović.