Dijetoterapija i klinička prehrana

Dr. Štimac: Hrana može biti lijek, ali većina o tome misli tek kad se razboli

Barbara Čalušić

Foto D. ŠKOMRLJ

Foto D. ŠKOMRLJ

Uz genetsko naslijeđe, upravo unos pojedine vrste hrane biva jedan od najčešće spominjanih uzroka teških bolesti. O tome kako se treba hraniti, treba početi razmišljati puno ranije, dok smo još zdravi, rekao bih od prvih dana roditeljstva, jer usvajanje zdravih navika počinje od najranijeg djetinjstva, kaže Štimac



RIJEKA » Hrvatska s gotovo dvije trećine preuhranjenih punoljetnih osoba u populaciji i ukupno petinom debelih muškaraca i žena te sve više debele djece, uz Grčku predstavlja zemlju mediteranskog prstena s najnepovoljnijim parametrima po pitanju debljine. Problem debljine i pravilne prehrane jedna je od tema o kojoj se danas u nas sve više razgovara kako u stručnim, tako i u širokim društvenim krugovima, i to ne samo kad su u pitanju novogodišnje odluke i grizodušje nakon blagdanskog pretjerivanja.


  Predsjednik Hrvatskog društva za debljinu i predstojnik Klinike za internu medicinu u Kliničkom bolničkom centru Rijeka prof. dr. Davor Štimac upozorava da iako smo mediteranska zemlja u jednom dijelu, navike i kultura prehrane u drugom, većem dijelu Hrvatske, sasvim su drugačije.


Turistički mamac


– Nažalost, čak niti u mediteranskom području, posebno u većim gradovima, velik dio stanovništva ne hrani se kao da živi na Mediteranu: po potrošnji ribe od osam kilograma po stanovniku na samom smo dnu među mediteranskim zemljama, a konzumiramo i relativno malo maslinovog ulja, maslina i badema po stanovniku. Čini se da smo kada gledamo životne navike mediteranskog stanovništva najskloniji ispijanju vina i tu smo iznad europskog prosjeka. Sasvim sigurno mediteransku prehranu i mediteranski način života moramo više propagirati među domicilnim stanovništvom, a ne je samo brendirati kao turistički mamac, smatra prof. dr. Štimac, jedan od urednika nedavno objavljene multidisciplinarne knjige »Dijetoterapija i klinička prehrana« na kojoj je radilo više od dvadeset stručnjaka različitih specijalizacija.




  Osim njega knjigu su uredili prof. dr. Željko Krznarić iz Zagreba te dvije nutricionistice, doc. dr. Darija Vranešić Bender iz Zagreba i Maja Obrovac Glišić iz Rijeke. Udžbenik koji predstavlja i znanstveno-stručnu suradnju Rijeke i Zagreba, prva je takva knjiga koja je u nas ovu problematiku objedinila na stručno utemeljenim osnovama. Osim u Hrvatskoj, knjiga se prodaje i u okolnim zemljama gdje također ovakvih udžbenika nema.


Prehrana bolesnika



  Posebno poglavlje u knjizi posvećeno je prehrani u starijoj dobi. Kako tumači prof. dr. Štimac, prosječni životni vijek u Hrvatskoj se produljuje pa tako i zdravstveni problemi starije životne dobi postaju sve važnije pitanje. U našoj županiji trenutno živi 19 posto stanovništva starije od 65 godina, što je iznad prosječnog udjela ove populacije u Hrvatskoj. Pritom postoji stalna tendencija daljnjeg porasta s projekcijama da će 2050. godine udio starijih od 65 godina u populaciji biti iznad 30 posto.  – Socijalna ugroženost sve većeg dijela stanovnika ove dobne skupine onemogućava im kvalitetnu prehranu pa tako i broj pothranjenih među njima raste. Cilj prehrane starijih osoba je poboljšanje funkcije i kvalitete života u kućnom okruženju, kao i poboljšanje ishoda i ubrzavanje oporavka u bolničkim uvjetima. Kod starijih je bolesnika vrlo važno ne zanemariti fiziološki proces pri kojem čovjek do devedesete godine života izgubi do 50 posto mišićne mase, pa je potrebno nadoknaditi proteinske deficite, vitamine i brojne druge elemente prehrane. Uvijek je važno kao partnera u liječenju imati obitelj, posebno ukoliko se starije osobe ne mogu brinuti same o sebi, ističe prof. dr. Štimac.


– U knjizi pokušavamo na temelju stručnih i znanstvenih iskustava savjetovati kako se hraniti kod bolesti pojedinih organskih sustava – od bolesti probavnog sustava, preko bolesti bubrega, kardiovaskularnih i plućnih bolesti do reumatskih bolesti i osteoporoze – kako treba hraniti bolesnike s malignim bolestima, bolesnike s intolerancijom na hranu, trebamo li mijenjati režim prehrane u trudnoći, što činiti kod osoba starije dobi… Za svaku skupinu bolesti iznose se osnovna načela dijetoterapije s primjerima jelovnika primjerenih pojedinim bolesnicima, kao i osnovna načela parenteralne i enteralne prehrane za teže bolesnike koji kalorijsku vrijednost moraju unositi venskim putem ili putem sondi postavljenih u želudac ili crijevo. Dijete su prikazane stupnjevito, ovisno o težini bolesti pa se u tom smislu kod pojedinih bolesti klinička prehrana mijenja tijekom boravka u bolnicama, odnosno drugim zdravstvenim ustanovama.


Ukoliko je u teškom zdravstvenom stanju, bolesnik najprije prima kalorijsku vrijednost intravenskim putem ili sondama, a onda postepeno započinje s unosom hrane na usta, a zatim unosom sve većeg opsega namirnica kako se poboljšava njegovo zdravstveno stanje. Jasno je da pri prehrani treba uzimati u obzir stupanj pothranjenosti pojedinog bolesnika i planirati faze njegove prehrane kako bi se najprije zaustavio gubitak tjelesne težine, a potom pacijent počeo hraniti na način da počinje dobivati na tjelesnoj težini, objašnjava prof. dr. Štimac naglašavajući da je upravo problem pothranjenosti danas vrlo izražen u bolničkih pacijenata i da čak i u najrazvijenijiim zemljama broj pothranjenih bolesnika u bolnicama doseže 40 posto.


  Stoga je hrana, odnosno kalorijska vrijednost osobito važna kako bi se liječenje i oporavak bolesnika nakon teških akutnih bolesti, dugotrajnih kroničnih bolesti ili operativnih zahvata moglo značajno poboljšati i ubrzati. Predsjednik Hrvatskog društva za debljinu tvrdi da je nedostatna pažnja koja se posvećuje ovom problemu bila jedan od razloga zašto se skupina stručnjaka upustila u pisanje ovakve knjige.


Hipokratova izreka


– Mudrost Hipokratove izreke »neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana« toliko je svevremenska, da hranu svakako možemo gledati kao lijek. Kad se danas pitamo što uzrokuje većinu bolesti, onda uz naravno, genetsko naslijeđe, upravo unos pojedine vrste hrane, kako u kvalitativnom, tako i u kvantitativnom smislu, biva jedan od najčešće spominjanih uzroka. Iz toga jasno proizlazi da pravilnim odabirom hrane možemo učiniti mnogo po pitanju prevencije najrazličitijih bolesti pa je upravo hrana onaj element u našem životu na koji možemo najviše utjecati kako bismo spriječili bolest. Nažalost svjedoci smo toga da većina ljudi o tome počinje razmišljati tek kad se razboli i kad promjenom režima prehrane pokušava usporiti tijek bolesti, poboljšati učinke terapije lijekovima ili kirurške terapije. Neki pak bolesnici imaju vrlo ambiciozna očekivanja kako promjenom načina prehrane, sve do nekih vrlo radikalnih oblika, mogu izbjeći konvencionalno liječenje. O tome kako se treba hraniti, treba početi razmišljati puno ranije, dok smo još zdravi, rekao bih od prvih dana roditeljstva, jer usvajanje zdravih navika počinje od najranijeg djetinjstva. Uzimanje više manjih obroka dnevno, izbjegavanje perioda gladovanja i prejedanja tijekom dana, raznovrsnost prehrane, kao i uravnotežen i umjeren unos hranjivih sastojaka u kombinaciji s razumnom količinom fizičke aktivnosti preduvjet je onoga što podrazumijevamo pod pojmom zdravog života i o čemu se danas tako puno govori, zaključuje prof. dr. Štimac.