Pojava ospica nije pokolebala protivnike cijepljenja djece

Dječje bolesti manje zlo od cjepiva

Ljerka Bratonja Martinović

Povratak dječjih bolesti iskorijenjenih imunizacijom, uvjereni su roditelji, nije posljedica uzlaznog trenda necijepljenja djece, već prirodnog slijeda stvari koji nikakvi farmaceutski proizvodi ne mogu zaustaviti

Epidemija ospica koja je početkom godine pogodila Hrvatsku, uopće nije uplašila, a još manje pokolebala roditelje koji ne cijepe svoju djecu. Na cijepljenje se, kažu, neće odlučiti ni sada kad bi njihovo dijete lako moglo dobiti ospice, jer smatraju manjim zlom da im dijete preboli dječje bolesti nego da oboli zato jer su ga cijepili.    Povratak dječjih bolesti iskorijenjenih imunizacijom, uvjereni su, nije posljedica uzlaznog trenda necijepljenja djece, već prirodnog slijeda stvari koji nikakvi farmaceutski proizvodi ne mogu zaustaviti.   

U Hrvatskoj je prema posljednjim podacima HZJZ-a zabilježeno više od 60 slučajeva oboljelih od ospica, bolesti koje na ovim podnebljima nije bilo desetljećima, a ova vrlo zarazna dječja bolest mjesecima muči i liječnike u Njemačkoj, gdje je oboljelo više od 350 djece: samo je u siječnju bilo 250 novooboljelih, a oko stotinu ih je završilo u bolnici. Roditelji necijepljene djece s kojima smo razgovarali ni u kom slučaju ne smatraju da su svojom odlukom ugrozili zdravlje svog djeteta, niti strahuju od smrtonosnih ospica kojima ih plaše epidemiolozi. Riječ je, kažu, o dječjoj bolesti koju je ionako bolje preboljeti u djetinjstvu nego u odrasloj dobi, a upozorenja liječnika o ozbiljnim komplikacijama koje mogu izazvati »obične« dječje bolesti smatraju pretjeranima.


   – Ospice su dječja zarazna bolest, što znači da pogađa uglavnom djecu, koja tako grade vlastiti imunitet. Ne mogu reći da se ospica bojim. Svake se bolesti mogu bojati, ali mogu i ustrajati u tome da svom djetetu podignem imunitet – obrazlaže svoj stav N.D. (29), majka dvoje djece u dobi od šest i jedne godine. Prvo je dijete cijepila prema obveznom kalendaru cijepljenja sve do škole, a drugo, mlađe, odbila je cijepiti već u rodilištu.


Ni jedno ni drugo dijete više, odlučna je, neće cijepiti ma kakve se epidemije pojavile u Hrvatskoj. Smatra se dobro informiranom, a uporište za svoj stav temelji na podijeljenosti same medicinske struke oko potrebe obveznog cijepljenja djece.   

Nema panike


Osim toga, u široj obitelji ima slučaj autizma, zbog čega je njen strah od cjepiva, kaže, još i veći.




   – Ne bojim se samo autizma, nego bilo kakvih nuspojava. Dijabetesa, astme, alergija – kaže mlada majka. Ne tvrdi da cjepivo izaziva sve ove bolesti, ali uvjerena je da su one sve češće zbog prehrane, načina života, a možda, napominje, i zbog cjepiva.


   Nastavit će, kaže, dojiti svoje 18-mjesečno dijete jer tako dobiva antitijela koja ga štite od bolesti. Djecu štiti i organskom prehranom s mnogo voća i povrća, a antibiotike im daje samo kad je to neophodno, dok inače primjenjuju alternativnu medicinu.


   Svjesna je, kaže, da i lijekovi, kao i cjepiva, imaju svoje nuspojave i rizike, ali je taj rizik za nju u redu ako je dijete bolesno.


   – Nisam paničar, ne trčim s djecom doktoru. Kad je mom djetetu potreban lijek, ako ima temperaturu, malaksao je, dat ću mu paracetamol, a i antibiotik ako treba. Znam da mu se i kod tih lijekova može dogoditi neka nuspojava, ali drugo je ako se to nije moglo izbjeći, a drugo je ako se šteta počini zdravom djetetu, koje cijepiš protiv nečega što će možda doći, a možda i neće – tumači svoje stavove N.D.


   – Zbog tvrdog stava medicine, većina roditelja skeptična je da će se s istinom uopće izaći u javnost. Skloniji su vjerovati da će se slučaj zataškati, a prava istina u najboljem slučaju rasplesti na sudu – kaže naša sugovornica.


   Zagrepčanka I.N. (34) svoj stav o cijepljenju, kaže, neće promijeniti zbog 60 oboljelih od ospica. »To i nije epidemija«, kaže majka 14-mjesečnog dječaka koji nije primio ni jedno propisano cjepivo. »Više me plaši prisila vlasti, nego zarazne bolesti«, veli ova majka koja je u rodilištu, kaže, doživjela ozbiljne neugodnosti kad je izjavla da ne želi cijepiti dijete.   


Osjećaju sigurnosti da se njihovoj djeci neće dogoditi ništa loše ako prebole ospice pridonosi, ističu roditelji, i činjenica da statistike o smrtnosti od ospica i drugih dječjih bolesti koje plasira Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uključuju i razvijene zemlje, ali i one najsiromašnije s daleko brojnijom populacijom.    – Statistika o postotku smrtnosti od ospica samim time je vrlo upitna jer su u nekim dijelovima svijeta i uvjeti života, higijenski uvjeti, a i uvjeti liječenja daleko ispod razine koju imamo u Hrvatskoj – kaže S.T. (30), majka dvoje djece u dobi od šest i trinaest godina. I ona je uvjerena da ne moramo strahovati od povratka već iskorijenjenih bolesti, jer su danas uvjeti života potpuno drukčiji nego prije 50 ili stotinu godina. Smatra, također, da dječje bolesti imaju svoju ulogu u izgradnji imunološkog sustava djeteta i ne treba ih pod svaku cijenu eliminirati. »Strah postoji i kod roditelja koji cijepe djecu, kao i kod onih koji to odbijaju. Svatko od njih računa s određenim rizikom, no kao i kod cjepiva, tako su i kod dječjih bolesti komplikacije izuzetno rijetke«, navodi S.T. Roditelje čija djeca nisu cijepljena protiv ospica, dodaje, daleko manje plaši mogućnost da im dijete oboli od vijesti u medijima o smrti bebe nakon cijepljenja. Čak i ako nije potvrđeno da je uzrok smrti bilo cjepivo, protivnici cijepljenja skloni su, kaže, odmah donositi zaključke ne čekajući rezultate.


Teške odluke


Šef klinike osobno došao je reagirati jer sam se usudila usprotiviti cijepljenju. Pitao me mislim li da su svi osim mene glupi, a kad sam pitala da mi objasni zašto se dijete prvi dan života mora cijepiti protiv hepatitisa B rekao mi je da nemam pojma. E, pa uzimam si za pravo da moje dijete ne cijepe dok ne budem imala pojma – revoltirana je Zagrepčanka koja smatra da će za njeno dijete zdravo okruženje, konstatna briga i pažnja roditelja biti blagotvornija zaštita od cjepiva. »Ne bojim se ospica, ni ja ih nisam preboljela iako nisam cijepljena, kao ni vodene kozice. Dojim svoje dijete, i ovih dana bila sam pod gripom, a on je nije dobio. To je dokaz da je izuzetno jakog imuniteta«, veli I.N.


   Dodatni strah od cjepiva, osim opsežne literature koju je proučila, izazvala je činjenica da joj se majka u 40-oj razboljela od multiple skleroze, i to baš u godini u kojoj se po prvi puta cijepila protiv gripe. Ne tvrdi da je to povezano, ali umjesto cijepljenja svog sina, odlučila se radije za organsku prehranu i zdravu kozmetiku.


   Ne kupujem gotove kašice, 90 posto povrća koje jedemo ubrali smo u vlastitom vrtu, koristimo jaja od susjedinih koka koje trče po dvorištu, a kremice za guzu izrađujem sama, pa točno znam da u njima nema parabena, boja, mirisa… Kupljene sladolede i slatkiše moje dijete nije nikada pojelo – ističe ova mama. Je li to dovoljna zaštita protiv bolesti nije sigurna, ali to, kaže, nje ni važno, jer su bolesti dio odrastanja i izgradnje imuniteta.    Na pitanje bi li promijenila mišljenje da njenom djetetu zaprijete teže bolesti, poput dječje paralize, odgovara kako su i cijepljenje i necijepljenje veoma teške odluke, a svakom roditelju treba prepustiti da ih donese sam.   

Ne radi se ovdje o cijepljenju, nego o odabiru za svoje dijete. Ako se djetetu dogodi nuspojava ili komplikacija bolesti, on će u zdravstvenoj statistici biti samo brojka, a obitelji ostaje da živi s tim i brine o takvom djetetu. Majka i otac odgovorni su za njega, pa im treba omogućiti i odgovornost za odluku o cijepljenju – zaključuje I.N.