Većina djece svoje djetinjstvo, nasreću, neće pamtiti po boravcima u bolnici.

Dio njih koji se ipak nađe u bolnici bit će ondje smještena najčešće zbog određenog kirurškog zahvata. Priprema djeteta za operacijsku dvoranu iziskuje veliki angažman roditelja i samog djeteta, ali i stručnost anesteziologa, liječnika s kojim će dijete najviše komunicirati prije ulaska u salu i netom nakon završetka same operacije.

Na Odsjeku za dječju anesteziju koji djeluje u sklopu Zavoda za dječju kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, zavoda koji inače nosi status Bolnice – prijatelja djeteta, dugi se niz godina nastoji skratiti zadržavanje djeteta u bolnici i promijeniti percepcija bolnice kao »mjesta gdje boli«.

Uz omogućavanje 24-satnog prisustva roditelja koji je ovdje podrška djetetu i pomoć liječnicima, značajnu ulogu u humaniziranju liječenja malih pacijenata ima tim dječjih anesteziologa koji konstantno unapređuju svoje metode.

Naime, dječja anestezija razlikuje se od anestezije odraslih i kao takva traži iskustvo anesteziologa i cijelog medicinskog tima koji se time bavi. Dr. Radovan Pužar, pročelnik Odsjeka dječje anestezije, objašnjava temeljnu razliku između anestezije u djece i odraslih. 

Predškolci najzahtjevnija skupina

– U djece predškolske dobi, koja predstavljaju najzahtjevniju skupinu pri davanju anestezije, dišni i kardiovaskularni sustav značajno se razlikuju od navedenih skupina organa u starije djece i odraslih. Anestezija takve djece iziskuje iskustvo liječnika i cijelog tima verziranog u radu s djecom.

Konkretno, pronaći žilu i otvoriti venski put u malog djeteta teže je nego u prosječne odrasle osobe, a zahtjevnije je i održavanje dišnih putova jer su njihov položaj i reaktivnost drugačiji nego u odraslih.

Kao razlika i potencijalan problem javlja se i veća osjetljivost djece na gubitak tjelesnih tekućina i dehidraciju kao i termolabilnost, a to sve upućuje da kod pedijatrijske anestezije valja biti oprezan i gotovo se isključivo time baviti. Naravno, ni najiskusnijem anesteziologu koji se godinama u svom poslu bavi djecom ponekad nije ugodno, primjerice, kada mu stigne dijete iz rodilišta s malom porođajnom težinom, poput težine od 700 grama, objašnjava dr. Pužar. 

   Ipak, dječji anesteziolozi najčešće susreću zdravu djecu koja imaju izolirani zdravstveni problem, a kojeg valja kirurški tretirati.

Kad je o njima riječ, anesteziolozi će jednoglasno ustvrditi da je lakše raditi s pripravnom djecom kojoj su roditelji već objasnili što će se otprilike događati u bolnici i koja znaju da će biti operirana nego s djecom koja dolaze u hitnoći, vrlo često potpuno nepripremljena, uplašena i fizički neprihvatljivog statusa za anesteziju. 

   – Čest je slučaj da roditelji djetetu, nakon što je doživjelo nezgodu zbog koje će vjerojatno trebati kirurški zahvat, daju jesti, a posljedica toga je odgađanje anestezije, a time i kirurškog zahvata. Zbog toga svaki roditelj čije dijete ima bilo kakav zdravstveni problem, a koji sluti na kirurški zahvat, mora znati da se dijete u takvoj situaciji ne smije nahraniti. Od posljednjeg hranjenja do zahvata mora proći minimalno četiri do šest sati, a od posljednjeg uzimanja bistre tekućine na usta dva sata, ističe dr. Pužar. 

   Anesteziolozi tvrde da nema razlike u osjetu boli između odraslih i djece osim činjenice što odrasli uglavnom mogu kompenzirati bol do određene mjere, dok djeca signaliziraju i najmanji osjet boli. Zbog toga je djecu teže smiriti, a posljedica toga je da je s uznemirenom i uplašenom djecom teško raditi.

U trenucima straha i boli pojedina djeca ne dozvoljavaju liječnicima da ih pregledaju. Premda smanjenje boli i straha prije operacije ovisi u velikom dijelu o spremnosti djeteta i roditelja te iskustvu liječnika, suvremena anesteziologija neprekidno pronalazi načine kako smanjiti postoperativnu bol u pacijenta.