Poput mnogih trkača voditeljica Belma Džomba u svijet trčanja krenula je dosta skeptično, čak štoviše, s dozom prezira. Nikada nije voljela trčati, ali ju je zanimalo zašto svi govore da je to super.  Nije joj trebalo puno da shvati i sama.

– Već nakon mjesec dana škole, sudjelovala sam na prvoj utrci. Bila je to utrka Homo si teć, 10 kilometara. Zaljubila sam se momentalno, u utrku i u trčanje. Nakon toga, ne mogu zamisliti svoj život bez trčanja.

Kako su izgledali prvi treninzi? Je li vam bilo teško?

– Imala sam neku kondiciju, pa su mi prvi treninzi bili iznimno laki. Naime, cijeli život sam se bavila nekom vrstom rekreacije, pa mi te minutaže nisu bile zahtjevne. Poslije se to promijenilo. Smatram da je idealan uvod u svijet trčanja, škola. U njoj se postepeno povećava intenzitet treninga, prilagođava se trkaču i ne dolazi do odustajanja. Gledajte, trčanje ne postaje lakše s vremenom. Uvijek je teško. Samo vi postajete bolji. I samim time vam je lakše.

Zašto još uvijek trčite?

– Zato što uživam u osjećaju poslije trčanja. Rekla sam jednom, pronašla sam drogu koja je legalna i zdrava. Nadam se da će me zdravlje poslužiti da je što duže »konzumiram«. Također, ljudi s kojima trčim postali su moji najbolji prijatelji, supatnici, jedini koji me razumiju (hahah). Trener Damir Adžaga je jedna od najdivnijih osoba i drago mi je da sam postala dio tog svijeta. Tu se svi istinski vesele uspjehu drugih trkača, emocija na cilju utrke ne može se mjeriti ni sa čim. Čak i ako ne trčiš, erupcija emocija je neminovna.

Belma Džomba

Belma Džomba

Belma Džomba

Jeste li trčali prije ili nakon što ste postali mama?

– Počela sam trčati nakon što sam postala mama druge djevojčice. I to nekoliko mjeseci poslije. Sjećam se da sam trčanje prilagođavala dojenjima. Snalazila sam se.

Koliko i kako trčanje utječe na zdravlje?

Belma Džomba

– Prije nego što sam počela trčati, često sam bila bolesna, prehlađena. Kada kažem često, mislim na dva puta mjesečno. Sada, unazad tri godine, prehladu nisam osjetila (kucam u drvo). Brigu sa zdravljem imam jedino zato što sam poprilično lijena za istezanje, što nikako nije dobro. A tek psihički mir – divota.

Koja je najdulja utrka koju ste odradili?

– Moja dužina za sada je 21.095 km. Polumaraton je moja disciplina, iako su mnoge kolegice trkačice koje su sa mnom upisale školu, već odradile ili se spremaju na maraton, ja se još uvijek ne usudim. Smatram da je za to potrebna disciplina, redovitost i poslušnost koju još nisam savladala. Ove godine idemo na trail utrku od 25 kilometara i to je nešto čemu se veselim. Također, velika mi je želja odraditi 100 milja Istre. Ova godina mi je propala, s obzirom na putovanje u veljači, ali nadam se da je to iduća velika utrka od 42 kilometra koju ću odraditi.

Belma Džomba

Spremate li se trenutno za neku važnu utrku?

– Ne spremam se nešto posebno, ali idem još jednom podržati Homo si teć. Vidimo se?

Belma Džomba

Koje su vaše najdraže riječke lokacije za trčanje?

– Moje lokacije su Kastav, Kostrena i Kantrida. U Kostreni uživam jer je moje mjesto, Kantrida je ravna, a u Kastvu se veselim samo pivici poslije treninga.

Šuma ili asfalt? Zašto?

– Ne znam, ne mogu odabrati. Potpuno različito, u šumi je uvijek bolja zabava, manje umora i teško je procijeniti spremnost. Asfalt, teže, daš sve od sebe i razočaran si ako nisi ostvario PB. Kombinacija – idealna.

Više savjeta kako trčanjem možete postići zdravlje i zadovoljstvo pročitajte u velikom specijalu Novog lista “Više od trčanja”