Voditeljica RTL-ova Exkluziva Ana Radišić oduvijek je voljela trčati, otkad je napravila prve sportske korake u djetinjstvu. To joj je bio najdraži dio treninga, čime god se bavila.

Koja je bila vaša prva utrka?

– Prva utrka bila je u proljeće 2014. na Plitvičkim jezerima, tzv. Plitvički maraton, s tim da je moja utrka bila na 5 km. Divna i preteška! Jako je se dobro sjećam. Staza je bila strašno brdovita, ali krajolik divan! Nakon toga prva »veća« bila je iste te godine u listopadu, Zagrebački polumaraton.

Zašto još uvijek trčite?

– Jer obožavam osjećaj koji mi pruža tijekom i nakon treninga trčanja. Rasterećenje. Apsolutno, užitak, sreća i »prazna glava«. Trenutno uživam u trčanju više no ikad. Jer, počela sam skroz slušati tijelo, ne brzam, ne jurim za rezultatom i ne forsiram ništa. Kad mi paše trčim, kad mi ne paše u Adidas sports studiju – čiji sam ambasador – prakticiram jogu, spinning ili funkcionalne treninge.

Što trčanje čini vašem tijelu kada je riječ o zdravlju?

– Čini ga zdravim. Čini ga aktivnim, snažnijim, lakše i jednostavnije funkcioniram u svakodnevnom životu. Imam više energije i sretnija sam!

Preseljenjem u Zagreb sigurno ste pronašli nove lokacije za trčanje. Gdje najčešće odrađujete treninge?

Ana Radišić

Ana Radišić

– Živim u divnom kvartu u blizini kojeg je puno zelenila. Nerijetko se zaletim u Rokov perivoj, pa do Park šume Tuškanac jer mi je blizu ili ako se zaželim standardne trkačke staze, onda odem na nasip ili Jarun.

Ana Radišić

Spremate li se trenutno za neku novu utrku?

– Imam super trkačku ekipu na RTL-u koja se zove #samozabava i nedavno smo štafetno pretrčali proljetni zagrebački polumaraton, naša meteorologinja Dunja Mazzocco Drvar zadužena je za organizaciju svih nas, tako da je čekamo da nam odredi iduću destinaciju. Ako bude sve ok s obavezama i zdravljem, planiram na jesen i u Atenu na trku s Adidas runnersima.

Koliko ste do sada najdulje istrčali?

Ana Radišić

– Do sada sam istrčala desetak polumaratona i to je moja najdulja dionica. Jedan od najdražih bio je onaj doma, prije dvije godine- riječki »Homo si teć«, ali i najteži zbog naše »brdovite Rijeke i staze«. U posljednje vrijeme stala sam s polumaratonima i prebacila se na kraće pruge od desetak kilometara koje s guštom i bez previše naprezanja otrčim… A jednog dana, kad mi posao, obaveze i životni tempo bude dozvoljavali mirniji život, vratit ću se polumaratonima i otrčati jednom… za sebe, Njujorški puni maraton.

Što bi poručili nekome tko se želi početi baviti trčanjem?

– Neka zaveže tenisice, neka samo krene, bez sata, bez tempa, samo glava, disanje i okolina… I prepusti se užitku koji tek… kreće! 

Više savjeta kako trčanjem možete postići zdravlje i zadovoljstvo pročitajte u velikom specijalu Novog lista “Više od trčanja”