"Ne budi toliko emotivna"

Performans riječke kiparice Nike Rukavine: “Umjetnica mora biti duševno zdrava”

Anđela Parmać

Rezultat nakon klesanja

Rezultat nakon klesanja

U cjelodnevni performans »Ne budi toliko emotivna«, obračunavajući se s nevidljivim utjecajima društva u kojem nismo svi jednaki, Rukavina je uključila i publiku



ZAGREB – Riječka kiparica Nika Rukavina izvela je u zagrebačkoj galeriji Prozori performans naslovljen »Ne budi toliko emotivna«, kojeg je početna točka klesanje rečenice: »Šta si tako emotivna« u mramoru. U traganju za katarzom, umjetnica pažljivo obrađen kamen nakon osmosatnog rada razbija, obračunavajući se pritom s nevidljivim utjecajima društva u kojem nismo svi jednaki. Izlažući se fizičkoj boli, Rukavina je transferirala nelagodu odrastanja koje je obilježilo upućivanje ove i sličnih manipulativnih izjava, čiji je produkt ne samo individualna duševna bol, već i kolektivna, najčešće ženska, trauma.


– Puno toga mehanički izgovaramo i radimo, bez da razmišljamo o tome. Pod normalno uzimamo da se dječake i djevojčice ne odgaja ravnopravno, da se na ženu na ulici nasrće, da ju političari nazivaju narikačom i štracom… E, to nije normalno! Ako mi nećemo prokazivati ove štetne obrasce, tko hoće? – rekla je Rukavina, koja je kiparstvo diplomirala na Accademia di Belle Arti u Veneciji.


Performans Nike Rukavine / Foto  JOSIP MIKAČIĆ

Performans Nike Rukavine / Foto JOSIP MIKAČIĆ


 


Točno u podne




Unatoč rominjanju kiše, performans je otpočeo točno u podne ispisivanjem slova grafitnom olovkom po mramoru. Budući da Galerija Prozori prostorno interferira s Gradskom knjižnicom Kranjčević, ali i vanjskom javnom površinom koja je svojevrsna žila kucavica društvenog života zagrebačke Peščenice, umjetnica je stvarajući na platou plijenila pozornost mnogobrojnih prolaznika. Sporadičnim uključivanjem publike, proces klesanja trajao je do 18 sati, nakon čega je uslijedilo pozlaćivanje natpisa, čime je umjetnica dodatno podcrtala podsvjesnu snagu koja stoji iza stereotipnih izjava koje oblikuje naše društvo.


U maniri grand finala, glavni segment performansa, kako umjetnici tako i okupljenima nedvojbeno i najupečatljiviji, nastupio je razbijanjem mukotrpno izrađenog natpisa, a koji je publika pozdravila spontanim pljeskom i ovacijama.


– Iako ovaj performans ponavljam, suštinski je osjećaj uvijek isti. Nakon dugotrajnog procesa i bola koji se tim stvara, kao i povezanosti s unutarnjim promišljanjem, jer kiparstvo dijelom jest meditativan rad, osjećam olakšanje – po svršetku je rekla Rukavina. Budući da joj je spomenuta rečenica u različitim situacijama bila često upućivana tijekom odrastanja, smatra ju presudnom ne samo u djetinjstvu, već ju detektira i kao uzrok današnjem otežanom nošenju s emocijama.


Performans Nike Rukavine / Foto JOSIP MIKAČIĆ

Performans Nike Rukavine / Foto JOSIP MIKAČIĆ


 


Univerzalno iskustvo


Performans je proizišao iz prikupljanja rečenica koje su negativno obilježile živote mnogih žena, a koje je Rukavina popisala u djelu »Knjiga nevidljivih utjecaja«. Pored dobro znanih, sakupljenih u Hrvatskoj, na koje smo većinski i ogrezli, poput »Šuti i trpi!« ili »Ti nisi tu da misliš, nego da slušaš!«, ukoričene su i kvarne izjave kojima su izložene prijateljice naše umjetnice u Italiji i Egiptu.



Irena Bekić, voditeljica Galerije te informatorica u Knjižnici, na čiji se poziv Rukavina sa zadovoljstvom odazvala, za Novi list je izjavila da je jako značajno to o čemu Nika Rukavina progovara.



– Univerzalno je to i sveprisutno iskustvo. Međutim istodobno i uvelike potisnuto. Cijeli njezin napor je vrlo dirljiv, pozivajući na kontemplaciju nad samim sobom i društvom u cjelini, uvlači publiku u krucijalne teme izazivajući suosjećanje – rekla je Bekić, dodavši da je i ona osjetila olakšanje u završnom dijelu performansa, u kojem su okupljenima dani tanjuri na koje su oni ispisivali vlastite sudbonosne poruke, a s kojima su se u cilju duhovnog pročišćenja, poučeni iskustvom umjetnice, obračunali razbijanjem.



Rukavina je izlagala u brojim galerijama diljem Europe, od Ljubljane i Beča do Ujedinjenog Kraljevstva te ne krije radost pred idejom ove izvedbe u rodnoj Rijeci. Pored performansom, bavi se i slikarstvom, crtežem, instalacijama te skulpturom.