Običaji

Kako su Gorani nekad radili voćne sokove? Odgovor je u dvorištu kuće u mjestašcu Kuti

Marinko Krmpotić



BROD MORAVICE – Dr. Emil Štajduhar, Zagrepčanin čije je podrijetlo goransko, (otac mu je bio iz Razdrtog, mama iz Velikih Draga) u Brod Moravicama je, uz cestu koja vodi prema mjestašcu Kuti, napravio lijepu kuću u koju često dolazi, a njezin okoliš ukrašava i uređuje na razne načine.


Među tim je načinima i »oživljavanje« prošlosti pa je tako nedavno, uz pomoć svog prijatelja Slavka Skendera, rodom iz Maklena, inžinjera koji danas živi u Zagrebu, izradio veliko drveno (hrastovo) korito kakvo se nekada koristilo za »pretvaranje« voća u sok od kojeg se potom izrađivala rakija, sirup, vino, pekmez… Samo korito izradio je dr. Štajduhar, a Slavko Skender izradio je veliki kameni »kotač« koji je služilo za tiskanje i prešanje voća. Govoreći na jednom od brodmoravičkih dijalekata, Skender o načinu izrade tog kola, ali i tom dijelu povijesti brodmoravičkog područja, kaže


– Trebalo je najt takovo drvo va šume. Poseč i prpeljat ga damuh (doma). Ručne rad dubljenja drvenog korita, ni belo motork! Kotač od »živega« kamana da se ne trusi, trebalo je isklesati na okruglo. Tehnološki problem napravit rupu u sredini, a da se kod dubljenja rupe kotač ne raspolovi! Ni saka hiša mela to »korito« za tret. Somo imućniji so mele. Va jesene uno leto kada je voće jako rodilo, seljane su čakale na red za trenje. Trlo se i do punuće (pola noći) pr filjarje, jer va dvorišće ni belo rasvjete. Mi deca smo znale sa rukama iscijedit mošt iz tropa va lončak i pit valje ta mošt. Puno puta nakon toga belo nas je iza grmof (grmova). Čučali smo jer smo dobili sračko. (proljev) – opisuje na dijalektu svoj rad Skender, a dr. Štajduhar dodaje:




– U pravilu su muškarci gurali kamen, dok su žene s prikladnim drvenim žlicam »zavrnjavale« voće koje je kamen drobio, po domaće »trl«. Naime, snažni kamen često je »bacao« voće u stranu, pa ga se žlicama moralo usmjeravati prema sredini i prema kotaču kako bi bilo obrađeno. Nakon što bi nastala kaša od voća, stavljalo se to voće u kantu pa u prešu. Sjećam se kad bi djed mošt – zapravo vino od voća, nekad su to bile samo kruške, nekad miješane kruške i jabuke – stavio onako hladno i bistro na stol za ručak. Najbolje je pasalo u doba kolinja uz gulaš od svinjskih jetrica i pečenje – prisjetio se dr. Štajduhar.