Osim što svojim svemirskim programom SpaceX želi doći do Marsa, svemirski snovi Elona Muska obuhvaćaju i vrlo praktične stvari koje bi mogle biti od koristi većini ljudi na Zemlji gdje se život više ne može zamisliti bez interneta.

Naime, Spacex „podružnica“ Starlink razvija sustav internetske veze koja do naših uređaja dolazi iz svemira s niza satelita. Nešto slično poput GPS navigacije gdje podatke o lokaciji primamo sa satelita preko aplikacija u automobilima i mobitelima. Ovaj sustav bi stubokom mogao promijeniti poimanje pružanja usluge interneta, a samim tim i odnose na ovom tržištu.

Starlink je od prošle godine počeo pružati početnu beta uslugu na domaćem i međunarodnom tržištu. Dosad su korisnici mogli očekivati brzinu prijenosa podataka od 50Mb/s do 150Mb/s na većini lokacija. No, kako su sami rekli , bilo je u tom testnom razdoblju kratkih intervala bez ikakve povezanosti.

Čini se da je vrijeme beta verzije gotovo i da SpaceX, odnosno Starlink je pri kraju s procesom postavljanja satelita koji će pokriti svaki kutak na Zemlji s brzim internetom s neba.

Kao što su ovaj tjedan najavili, očekuju da će moći osigurati kontinuiranu globalnu pokrivenost za otprilike dva mjeseca.

“Uspješno smo rasporedili 1.800 satelita i nakon što svi ti sateliti dosegnu svoju operativnu orbitu, imat ćemo kontinuiranu globalnu pokrivenost, što bi se trebalo dogoditi u naredna dva mjeseca” – izjavila je direktorica Starlinka Gwynne Shotwell na tehnološkoj konferenciji Macquarie Group (MQG.AX) putem web-prijenosa .

Sad im slijedi tehnički dio posla, odnosno da riješe regulatorna pitanja, uđu u svaku pojedinačnu zemlju i dobiju odobrenje za pružanje telekomunikacijskih usluga. Beta usluga satelitskog interneta mogla se naručiti preko njihove stranice na klasičan način, provjerom raspoloživosti na određenoj adresi. Kao što se vidi na fotografiji ispod, program prepoznaje adrese bilo gdje u svijetu, ali će zasad dozvoliti narudžbu samo ako ste stacionirani u SAD, Velikoj Britaniji i Kanadi, uz opasku da je u beta verziji ipak moguće spojiti limitirani broj korisnika na određenom području.

Shotwell je objavila  kako Starlink već ima gotovo 100 000 korisnika, a navodno još pola milijuna ljudi čeka da koriste uslugu te da ne očekuje tehničke probleme kako bi se zadovoljila potražnja.

Brojka od 1,800 satelita premašuje njenu procjenu iz travnja da bi tvrtka ove godine mogla staviti oko 1.600 satelita u nisku Zemljinu orbitu.

Starlink već ima regulatorno odobrenje za 12.000 satelita koliko ih planira ukupno rasporediti, a navodno će cijeli pothvat koštati oko 10 milijardi dolara. Istovremeno, tvrtka je uvjerena da će sa samo 1.800 satelita ljudi širom svijeta i dalje moći imati pristup brzom internetu.

Tvrtka već ima registrirane podružnice u nizu zemalja u EU, Južnoj Americi, Meksiku, Australiji i Novom Zelandu, Južnoj Africi i Filipinima. Među njima, razumljivo, još nema male Hrvatske.

Istovremeno, Američka Federalna komisija za komunikacije (FCC) u travnju je odobrila je SpaceXov plan za proširenje širokopojasnog pristupa velike brzine na veći broj ljudi postavljanjem nekih njihovih satelita na nižu orbitu nego što je prethodno planirano. Odobrenje je uslijedilo nakon subvencije FCC-a u iznosu od 885 milijuna dolara za pomoć Starlinku u pružanju boljeg širokopojasnog pristupa internetu u 35 država.

Kad usluga bude globalno dostupna, tehnički će biti vrlo jednostavna. Starlink komplet će doći sa svime što je potrebno za internetsku vezu, uključujući Starlink antenu, Wi-Fi ruter, napajanje, kabel i stativ za postavljanje tanjura antene. No ima i ograničenja. Baš kao i kod GPS-a Starlink veza zahtijeva jasan pogled na nebo, a najbolja pozicija za hvatanje signala određuje se putem posebne aplikacije.

Velika prednost Starlinka što su njihovi komunikacijski sateliti postavljeni vrlo nisko u orbitu Zemlje što omogućava nisku latenciju. Latencija je vrijeme potrebno za slanje podataka s jedne točke na drugu. Kada su sateliti daleko od Zemlje, latencija je velika, što rezultira lošim performansama za aktivnosti poput video poziva i mrežnih igara. Kako tvrde u Starlinku, njihovi sateliti su više od 60 puta bliži Zemlji od tradicionalnih satelita, što rezultira manjom latencijom i sposobnošću podrške usluga koje obično nisu moguće s tradicionalnim satelitskim internetom.

Osim zahtijeva da je potreban jasan pogled na nebo kako bi se ostvarila dobra veza, drugi ograničavajući faktor ove usluge bi mogla biti njegova cijena. Naime, beta verzija je koštala za naše pojmove astronomskih 99 dolara mjesečno, uz ništa manje paprenu cijenu kita za prijem signala od 499 dolara. Očekuje se da će ta cijena padati s brojem korisnika, a mnogi neće imati ni puno izbora. Ovakav način povezivanja internetom je idealan, često i jedini mogući u udaljenim zakutcima svijeta gdje bakrene žice ili optika nisu još stigli a možda nikad ni neće.