Prošle godine napravljena je Noć velikog čitanja s podnaslovom »Delete Ri Lit«, što je trebalo biti posljednje živo ukazanje ove neformalne književne skupine.

Međutim, i Ri Lit se prilagodio novonastalim okolnostima izazvanim pandemijom koronavirusa pa je – u Noći knjige koja je ove godine bila virtualna – i on virtualno uskrsnuo i to pod sloganom »Ri Lit is here to slay COVID«. Noć velikog čitanja, osma po redu, tako je održana viralno – na YouTubeu.

U ovoj nesvakidašnjoj prigodi članovi Ri Lita Dunja Matić Benčić, Milan Zagorac, Željka Horvat Čeč, Davor Mandić, Zoran Krušvar, Gordana Brkić Žagar, Enver Krivac, Doris Pandžić, Igor Beleš, Izet Medošević i Tea Tulić čitali su svoje nove priče. Sukladno situaciji »ostani doma«, javili su se iz svojih kuhinja, spavaćih i dnevnih soba… Osim rilitovaca ispred kamera njihovih računala i telefona, video izdanje Noći velikog čitanja donijelo je i kratke audiovizualne razglednice Kvarnerskog zaljeva, ambijentalne impresije zimskih vizura Molo longa, jedan kratki film i nekoliko animacija. Vizualni dio osmislio je Enver Krivac, a glazbeni Vlado Simcich Vava.

Različiti žanrovi i formati

Noć velikog čitanja bila je podijeljena u dva dijela. U prvom bloku svoje su tekstove interpretirali Dunja Matić Benčić, Milan Zagorac, Željka Horvat Čeč, Davor Mandić, Zoran Krušvar i Gordana Brkić Žagar. Priče su različitih žanrova i formata, a kako se moglo i pretpostaviti – većina je inspirirana koronavirusnim stanjem. Dunja Matić Benčić tako se u svojoj priči, s autobiografskim elementima, zapitala kome sviraju ulični svirači sada kad su ulice prazne. Razmišljajući o posljedicama pandemije, autorica zaključuje da je sve stalo – osim misli. Milan Zagorac ukazao se virtualno s mobitelom na uhu i s djetetom u krilu (poseban gost Vigo Zagorac), zamislivši svoju priču kao telefonski razgovor s akademikom s kojim pokušava dogovoriti recenziju za knjigu. Iz razgovora doznajemo da akademik radi na antologiji talijanskih pjesnika umrlih od korone…

Željka Horvat Čeč u svom je javljanju kao dio »scenografije« imala igračke napravljene od lego- kockica, a odjevena u nogometni dres ispričala je priču pod naslovom »Žena koju je muž zgazio autom«. U ovoj crnohumornoj priči junakinja se u obliku monologa obraća pravnici jer razmišlja o razvodu. Priča se odvija deset godina nakon korone, pa je sad aktualan virus Branka. Vezano uz to, protagonistica se pita zašto sve nepogode nose žensko ime, poput raznih uragana.

Kafkijanska atmosfera

Davor Mandić interpretirao je priču »Spreman«, koja je dio njegove nove zbirke priča. Kroz niz naoko nepovezanih slika njegov pripovjedač, u prvom licu, kreira svoj pogled na svijet. Atmosfera priče je kafkijanska, u suvremenom kontekstu, propitujući između ostalog i ideju (ne)slobode u današnjem svijetu. Zoran Krušvar autoreferencijalno se osvrnuo na svoju »korona« situaciju djelatnika u kulturi, dok ga je karantena navela na sretnu pomisao da će konačno moći pisati. Njegova priča govori o nasukanom kitu, koji postaje metafora odnosa čovjeka prema prirodi, a tu je i usporedba s posrnulom brodogradnjom. Paralelno ide priča čiji je protagonist mali dječak Jan Krušvar, također poseban gost, a u njoj se kao začudan motiv pojavljuje crvena lopta.

Gordana Brkić Žagar interpretirala je priču inspiriranu situacijom oko koronavirusa, a na duhovit i satiričan način ona je u središte svoje priče stavila nestašicu toaletnog papira. Dio priče posvećen je povijesti toaletnog papira i njegovim raznim vrstama, dok u vrijeme aktualne pandemije on postaje primjerom ljudske lakomosti i sebičnosti.

Naslov priče Igora Beleša je »Nespremni«, a počinje slikom usisavanja stana u trenutku kad su na televiziji rekli da je svijet stao. Beleš je nadahnuće za svoju priču iz doba korone pronašao u hrvatskoj stvarnosti. Ovo »vrijeme pauze« uspoređeno je s pauzom kad se sve zaustavilo u trenutku Titove smrti, a na sada aktualno pitanje: »Gdje si bio 2020.?«, odgovor bi mogao biti: »Kašljao sam za domovinu!«

Izet Medošević počeo je svoju priču s konstatacijom da ne zna ni koja je tema, ni koji je mjesec ni koji je dan. Zatim kreću razmišljanja o simbolici brojke 12, no to nije važno jer je sad najbitniji broj 17 – to je, naime, vrijeme do kojeg u doba koronavirusa rade dućani. Na kraju Noći velikog čitanja Tea Tulić čitala je priču o radu u tvornici tekstila, na svoj prepoznatljiv poetsko-prozni način.