Važan filolog

Predstavljena nova knjiga Irvina Lukežića o Franu Kurelcu, velikoj ličnosti svoga vremena

Ervin Pavleković

Irvin Lukežić, Lada Badurina i Milorad Stojević / Foto Marko Gracin

Irvin Lukežić, Lada Badurina i Milorad Stojević / Foto Marko Gracin

Ova knjiga moj je doprinos otkrivanju Frana Kurelca kao velikana i čovjeka, pokušaj da se osvijetli iznutra, da vidimo što nosi u sebi, rekao je autor



U ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka predstavljena je nova knjiga Irvina Lukežića “Fran Kurelac i riječke knjige slovinske”, koja prikazuje Kurelca na drugačiji način, kao intrigantnu i veliku ličnost vremena u kojem je živio.


Knjiga je pokušaj da ga se osvijetli iznutra te da se istakne njegova veličina i značaj – jer se radi o iznimno značajnoj figuri devetnaestoga stoljeća.


Nakon knjige “U Terpsihorinu hramu: iz povijesti riječke Narodne čitaonice”, knjiga “Fran Kurelac i riječke slovinske knjige” druga je autorova knjiga izdana također u nakladi Gradske knjižnice Rijeka, a navedenim izdanjem GKR nastavlja niz studija posvećenih povijesti hrvatske baštine i pismenosti, u ovome slučaju se nadovezujući na autorovu prethodnu knjigu.


Purist prije svega




Na predstavljanju knjige istaknuta jezikoslovka Lada Badurina govorila je o Kurelčevu životu leksikografski i sažeto, a potom i o njemu kao značajnoj figuri u filološkom svijetu ondašnje, devetnaestostoljetne Rijeke i Hrvatske.


– Kurelac je prije svega bio purist, zalagao se za arhaičan, artificijelan jezik u čijoj je jezgri bilo čakavsko narječje, a zalagao se i za oživljavanje stare hrvatske riječi, dubrovačke. Smatrao je kako jezik mora biti čvrst, a vrijeme ga ne smije “mrviti”.


Kurelac je iznimno dobro obrazovan jezikoslovac i filolog koji je lako stjecao poklonike, no lako ih je i gubio. Zahvaljujući njemu Rijeka je prepoznata kao bitno filološko središte – kazala je Badurina te istaknula da je časopis Fluminensia Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci nazvan upravo prema Kurelcu, i to prema prijedlogu Darka Gašparovića, a urednik prvoga broja bio je Milorad Stojević, koji je i urednik ove knjige. Irvin Lukežić napisao je, pak, uvodni tekst.


Kako je Milorad Stojević rekao, iako u naslovu knjige piše “slovinske knjige”, na njih zapravo otpada četiri od dvadeset poglavlja, a knjiga donosi prikaz Kurelčeva intimnog života i kulturološke sredine u kojoj je živio, stoga ga želi prikazati na drugačiji način.


U tom smislu, rekao je, knjiga se može čitati kao roman, ispovjednog je žanra, gotovo kao epistolarni roman. Sasvim slučajno, knjiga je izdana u pravo vrijeme, u godini kad se slavi 210. obljetnica njegova rođenja i 147. obljetnica njegove smrti, napomenuo je Stojević.


Intrigantna osoba


Autor knjige Irvin Lukežić pojasnio je da je na ideju za pisanje knjige došao još davnih dana, kao student, kad je u jednom splitskom antikvarijatu naišao na knjigu “Runje i pahuljice” i naišao na ime Frana Kurelca, koje mu je “posebno zazvučalo” i privuklo ga.


Kako i u uvodnim recima nove knjige autor ističe, uvijek se vraćao Kurelcu, zanimao se za njegov život i rad, ponekad i pisao o njemu, no nikada, sve do sada, nije se poduhvatio pisanja neke ozbiljnije studije ili rasprave.


– Knjiga govori o jednoj intrigantnoj osobi, Franu Kurelcu; to je moj doprinos otkrivanju njega kao velikana i čovjeka, pokušaj da se osvijetli iznutra, da vidimo što nosi u sebi.


Na Kurelca treba gledati kao na znanstvenika i kao na čovjeka, stoga je knjiga otvaranje drugačije percepcije te značajne figure devetnaestoga stoljeća, čije su djelovanje i ideje bili veliki za ono vrijeme – napomenuo je Lukežić te nadodao da Kurelca ne smijemo zaboraviti i u tom smislu bismo trebali obilježiti njegov riječki značaj, spomen-pločom na kući u kojoj je živio ili bistom.