MUZEJ GRADA RIJEKE

Otvorena izložba o Harteri: Povijest radnika kojih više nema i strojeva koji više ne rade

Katarina Bošnjak

Foto Mateo Levak

Foto Mateo Levak

Papir za zamatanje i pakiranje, krep papir, cigaretni papir, papir za tisak i druge vrste papira koje su izlazile iz riječkih proizvodnih hala bile su tražene na svim kontinentima.



RIJEKA – Večeras u zgradi „Kockica“ Muzeja grada Rijeke održalo se otvorenje izložbe „Harterom bez harte“ povodom 200 godina Hartere. Dakle, 200 godina otkako je bio pokrenut mlin na Rječini koji je davao energiju strojevima za izradu papira. Danas ga više nema, kao ni mnogo čega drugog vezanog uz ovdašnju proizvodnju papira. Priča o Tvornici papira je okosnica izložbe, s posebnom posvetom radnicima Tvornice papira kojih više nema i strojevima koji više ne rade.


Autorica izložbe, Kristina Pandža, nastojala je obuhvatiti brojna poglavlja priče o Harteri. Počevši od vizionarske Adamićeve poslovne ideje i njegove odluke o prodaji inicijalnog pogona Walteru Craftonu Smithu i Charlesu Meynieru, dvojcu s iskustvom u proizvodnji papira, čime je započela era kontinuiranih ulaganja u proizvodni proces, gradnju modernog pogona, uključujući nabavu parnog stroja, što je u njihovo doba dovelo do povećanja broja tvorničkih radnika na nekoliko stotina. Konac 19. stoljeća donio je možda najveću promjenu u proizvodnji: tada glavnom sirovinom za izradu papira prestaju biti stare krpe, glavna sirovina postaje celuloza.



Foto galerija: Izložba o Harteri Foto: Mateo Levak




Papir za zamatanje i pakiranje, krep papir, cigaretni papir, papir za tisak i druge vrste papira koje su izlazile iz riječkih proizvodnih hala bile su tražene na svim kontinentima.


– Bilo nam je žao propustiti odličnu priliku da još jednom ispričamo priču o Harteri u našem muzeju. Večeras možete vidjeti pregled 200 godina tvornice, iako proizvodnja nije toliko trajala, s tim da smo stavili naglasak na četiri teme: upravu, tehnologiju, radnike i proizvode. Veliki dio smo posvetili radnicima koji su srž cijele tvornice, nekako smatramo da je subjektivna priča koju možemo dobiti od njih isto jako važan segment cjelokupne priče, dok još imamo radnike koji nam nešto mogu ispričati, kazala je autorica Kristina Pandža.


Na samom početku otvorenja izložbe, svoje pozdravne riječi dali su zamjenica gradonačelnika Sandra Krpan i ravnatelj muzeja Ervin Dubrović, kao i autorica izložbe, usput dijeleći i svoja sjećanja na šetnje Vodovodnom ulicom i osjećaj sjete od pomisli na Harteru kakva je nekada bila.


Između ostalog, izložba je prikazala kako je sve zapravo počelo kada je 1821. riječki poduzetnik Andrija Ljudevit Adamić, kupio mali mlin u kanjonu Rječine, na predjelu Lučice, da bi u njemu dvije godine potom pokrenuo tu proizvodnju. Priča o Tvornici papira koju je inicirao u međuvremenu je postala područje rada Muzeja grada Rijeke, koji je godinama prikupljao građu o tom dijelu riječke gospodarske povijesti i oformio Zbirku Tvornice papira. Izložba podsjeća kako riječki papir nije poput današnjih uvoznih papira, u njega je utkana posebna priča, priča o radu u kanjonu Rječine.