U Opatiji će se od 25. do 29. kolovoza održati 24. Liburnia Film Festival, a među brojnim filmovima svjetsku premijeru će imati i dvoje Puljana – Klara Dujmović s filmom »Nakon« u srijedu 26. kolovoza u 17 sati u Vili Antonio, i Elvis Lenić s »Puna je Pula« koji je na rasporedu u petak 28. kolovoza u 20.15 na Ljetnoj pozornici.

Poznati pulski filmaš, nakon nagrađivanog »Broda« posvećenog brodogradilištu Uljanik, i dalje ostaje u rodnom gradu, a ovaj put koristi davno izgubljene snimke Pule iz 1960-ih i 1970-ih. Pješaci, prometne ulice, tržnica i Arena vraćaju se svom nekadašnjem ritmu, dok film rekonstruira svakodnevni život jednog iščezlog doba kroz montažu i zvuk.

Lenić je redatelj i scenarist. Uz arhivu Kinokluba Jelen, film je montirao Marko Zdravković-Kunac, dizajn zvuka potpisuje Davor Uljanić, glazbu Ivan Kapec, producenti su Marko Zdravković-Kunac i Dijana Cetina Mlađenović, produkcijske kuće su Pulska filmska tvornica i Kinematograf.

Apsolutna nula

Odakle ste skupili materijale za film?

– Materijale za film skupio sam zahvaljujući Pulskoj filmskoj tvornici i Marku Zdravkoviću-Kuncu, koji je ujedno i montažer filma. Riječ je o filmskim materijalima koje je u Foto-kinoklubu Jelen radila grupa amatera i entuzijasta.

Mi smo sa sličnim materijalom prije pet godina već napravili »Monolog o Puli«, svojevrsnu obradu kultnog filma »Monolog o Splitu«, redatelja Ivana Martinca, a film »Puna je Pula« je svojevrstan nastavak bavljenja tom građom.

Zanimljiv je i zvuk. Koliko je toga nadosnimavano i dodavano iz drugih isječaka?

– Treba reći da zvuka u originalnim kadrovima uopće nije bilo, apsolutna nula. Kako smo napredovali s montažom filma, ja sam sa svojim snimačem zvuka šetao gradom i hvatao zvučnu sliku na mjestima gdje sam osjećao da se poklapa s prikazanim u filmu. Super da vam je zvuk zanimljiv, budući da je potpuno snimljen za potrebe filma.

Tu se čuje i »Ne damo Uljanik!«. Shvatio sam to i kao autoreferencu na vaš prethodni film »Brod«?

– Pa dobro, nije baš pokušaj citata »Broda«, ali Uljanik je jednostavno nezaobilazan element novije povijesti Pule pa nisam mogao odoljeti umetanju tog zvuka vezanog za njega. Riječ je o tonskom zapisu koji mi je ostao u arhivi prilikom snimanja »Broda«.

Koliko dugo ste radili na filmu? Jeste li otpočetka imali jasnu ideju što želite i kako to treba izgledati ili ste se prilagođavali u hodu do trenutka kad ste shvatili da je to – to?

– Film smo zapravo Marko Zdravković-Kunac i ja počeli montirati kao rad za Povijesni i pomorski muzej Istre još krajem prošle godine.

Trebao je to biti namjenski video, ali onda sam osjetio da ima nekakvu svoju logiku i priču koju treba istjerati do kraja.

Naravno, istodobno smo napravili i video za muzej koji će također imati premijeru vjerojatno prije kraja mjeseca. Taj video razlikuje se od filma u nekim kadrovima, ali još više u kompletnoj zvučnoj slici.

Koliko još ima materijala iz tog razdoblja, a koji se odnosi na Pulu i/ili Istru?

– Jako puno, ali to je materijal koji se prilično razlikuje od ovog i uglavnom je u kolor izvedbi.

Taj materijal snimao je pokojni Dušan Ćurić, vrlo svestrana i produktivna osoba kojoj možemo zahvaliti na obilju materijala iz pulske povijesti socijalizma. Ćurić je bio vojno lice, amaterski fotograf i snimatelj iza kojega je ostalo brdo kvalitetno snimljenog materijala Pule i Istre.

Iz filma “Puna je Pula”

Uglavnom u centru

Sve je samo centar grada, zar baš nema nijednog snimka s periferije (npr. Verude, Stoje, Kaštanjera, Šijane…), a da nije Verudela?

– U pravu ste, uglavnom je riječ o centru grada. Ti crno-bijeli filmovi koje su radili amateri imali su vrlo malo prizora izvan centra, ali mislim da je u ovako kratkom filmu poput »Puna je Pula« to i svojevrsna prednost. Kod ranije spomenutog Ćurića, situacija je puno bolja, on nudi ne samo znatno razrađeniju sliku Pule, nego su njegovi materijali snimani diljem Istre.

Jeste li, dok ste slagali film, razmišljali i uspoređivali Pulu nekad i danas? Do kakvih ste zaključaka došli?

– Razmišljao sam, kako ne, nemoguće je to izbjeći. Film prikazuje jednu Pulu koje se dijelom sjećamo iz rane mladosti, Pulu kao prvenstveno industrijski grad s gomilom vojske. Bio je to i grad vrlo zapažene i autentične scene s rock glazbom.

Ovo u što se Pula pretvorila je potpuno suludo i nevjerojatno. Industrija je totalno nestala. Imamo još Tvornicu stakla, Brodogradilište Tehnomont, Tvornicu cementa i ostatke Uljanika, a sve drugo je nekakva prodajno-turistička ekonomija s gomilom javnih službi.

O nekakvom identitetu današnje Pule doista ne znam što bih rekao.

Mislite li da će film razumjeti oni koji nisu iz Pule?

– Nema razloga da ne razumiju, ovaj film se oslanja isključivo na sliku i ambijentalni zvuk. Mislim da su to elementi koji su lako shvatljivi bilo kojem gledatelju iz ostatka Hrvatske, kao i inozemstva.

Ovdje je čak bitniji taj osjećaj (atmosfera) koji nastaje spajanjem slike i zvuka, nego konkretne informacije koje gledatelj može dobiti.

Radite li već na nečem novom?

– Da, novi projekt trebao bi se zvati »Adio Pola« i temelji se upravo na ranije spomenutoj filmskoj ostavštini Dušana Ćurića koje ima jako puno. Iz tog materijala montirat ćemo film o socijalističkoj povijesti Pule, vjerojatno srednjometražni, a možda i dugi.

Zvučna podloga filma bit će sastavljena od današnjih zvukova grada, suvremene glazbe i sličnih momenata. Kunac i ja smo montirali nekih 5-6 minuta filma, ove ljetne vrućine i gomila događanja su nas omele, ali uskoro nastavljamo. Ako sve bude u redu, vjerojatno ćemo dogodine ili godinu nakon pričati i o njemu.