RIJEKA – Koncert Riječkog klavirskog trija u sastavu Krunoslav Marić (violina), Vid Veljak (violončelo) i Filip Fak (klavir) održan je u Rijeci. Za očekivati bi bilo da će riječka publika svojim sugrađanima i uspješnim glazbenicima odati priznanje makar posjetom koncertu, ali takva je podrška ovaj put u potpunosti izostala.

Iako je Krunoslav Marić trenutačno član poznatog hrvatskog ansambla »Zagrebački solisti«, Vid Veljak prvi čelist Dubrovačkog simfonijskog orkestra, a Filip Fak ravnatelj Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, samo je trinaest osoba, ne računajući tri predstavnika organizatora (Umjetnička organizacija »Christoforium« iz Zagreba i Platform for Culture), za vrijeme koncerta bila prisutna u dvorani. Dokaz je to da u današnjem svijetu objektivna i potvrđena kvaliteta nužno ne znači i uspjeh, ali i da percepcija o samome sebi kao velikom ili uspješnom umjetniku vrlo lako čovjeka može odvesti u stranputicu nebitnosti. Navedeno je posebno opasno u vremenima u kojima i sami umjetnici, ali i organizacije u kojima djeluju, ovise o podršci i percepciji mahom slabo zainteresirane javnosti.

Prisjećanje na Papandopula

Unatoč tome, koncert koji se sastojao od triju skladbi bio je izveden uspješno, a publika je s odobravanjem pozdravila svaku izvedbu. Prvo je izveden »Klavirski trio u A-duru« op. 36., br. 1., Hob. XV:18. Josepha Haydna, skladba koja u tri stavka vrlo zorno prikazuje stil i osobine ovog poznatog austrijskog skladatelja. Violina Krunoslava Marića kao vodeće glazbalo lijepim i plemenitim tonom dominirala je izvedbom, dok je klavirska dionica Filipa Faka sudjelovala promišljeno i decentno. Posebno je navedeno bilo vidljivo u drugom stavku (Andante) u kojem su suzvučja izvođača pomalo nalikovala nekom sporom stavku Antonija Vivaldija. Filip Fak lijevu je ruku obojio gotovo orguljskim zvukom, dok je desna kontroliranim tonom dvoranu ispunjavala melodijskom linijom. Nešto manje izražena dionica violončela Vida Veljaka, koja je kao takva određena skladateljevom idejom, u potpunosti je prikladno sudjelovala u zajedničkoj izvedbi. Brzim stavcima (posebno trećem) ipak je nedostajalo ponešto jasnije artikulacije pasaža, ponajviše u dionici klavira.

Druga skladba prisjetila je publiku na još jednog velikog riječkog skladatelja i dirigenta Borisa Papandopula koji je skladao »Papandopulijadu za klavirski trio u C-duru«. Bolji poznavatelji Papandopulovog opusa već mogu pretpostaviti o kakvoj se glazbi radi pa je dovoljno samo reći da su izvođači pokazali prije svega svoje bogato iskustvo, kako tehničko tako i interpretacijsko, podarivši publici lijepu izvedbu iz koje se vidjelo da je u pripremu ove skladbe uložena prilična količina truda i vremena. Violončelist Vid Veljak u ovoj je skladbi imao prilike pokazati sav svoj talent, što je vrlo uspješno i učinio.

Melankolija slavenske duše

Svakako najzanimljivija skladba večeri bio je polusatni »Klavirski trio u e-molu«, op. 90., br. 4. Antonina Dvoráka, koji nosi i poseban naziv »Dumky«. Melankolija i temperamentnost slavenske duše mogli su se čuti u svih šest stavaka ove skladbe, a publici je postalo jasno zbog čega je baš ovaj klavirski trio češkog skladatelja toliko popularan i zbog čega ga je i sam skladatelj odabrao za izvedbu davne 1891. godine prilikom koje je dobio i počasni doktorat Karlovog Sveučilišta u Pragu, a nakon čega je ubrzo otplovio u SAD na novu profesorsku dužnost. Naziv »Dumky« korijen vuče od riječi duma koja doslovno znači misao, ali i od vrste poezije (epske balade) ukrajinskog podrijetla u kojima se najčešće opisuju tugovanja potlačenih ljudi s čestim brzim izmjenama sjete i tuge, odnosno eksplozije temperamenta. Upravo na tom tragu skladatelj koncipira oblik ove skladbe pa se čak i unutar stavaka pojavljuju brze izmjene tempa, ugođaja i tonskih boja.

Izvođači su pokazali da vjerojatno imaju poseban afinitet prema ovakvom konceptu jer su u potpunosti vladali materijalom pa se publika bez zadrške mogla prepustiti glazbi koja je odzvanjala Mramornom dvoranom Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja. Doživljaj nije umanjila ni činjenica da su prva tri stavka izvedena odvojeno, a što nije originalna ideja s obzirom na to da komplementarnost tonaliteta i oznaka attacca subito sugerira četverostavačnost ove cikličke skladbe.

Koncert, koji je trajao sat i petnaest minuta, okončan je uspješno aplauzom zadovoljne publike, a već ovaj petak otvorena je pozivnica za još jedan koncert iz ciklusa »Glazbena Rijeka« na kojem će nastupiti violončelistica Kajana Pačko i klavirist Danijel Detoni s djelima Beethovena, Griega i Piazzolle.