PULA – Na posljednjem ovogodišnjem koncertu 3. Backstage Live Festivala Pula u Istarskom narodnom kazalištu nastupio je američki jazz bubnjar Adam Nussbaum.

Uz njega su svirali saksofonist Ohad Talmor te gitaristi Steve Cardenas i Nate Radley, glazbenici s kojima je snimio albume »The Lead Belly Project« i »Lead Belly Reimagined«, koji trenutno promoviraju na europskoj turneji. »Project Lead Belly« je Nussbaumova posveta njegovom idolu, folk, blues i gospel glazbeniku: pjevaču, gitaristu, pijanistu, harmonikašu, mandolinistu, violinistu, usnom harmonikašu i skladatelju koji je djelovao u prvoj polovici dvadesetog stoljeća i izvršio ogroman utjecaj na razvoj popularne i jazz glazbe. »Lead Belly« je važna karika u, ne samo Nussbaumovoj karijeri, nego i njegovom životu, i to od najranije mladosti, i zato nije čudno što je svoj prvijenac posvetio upravo njemu.

No, nije to samo posveta velikanu. Nussbaum je tim projektom zaokružio jedan od smjerova u kojem se Lead Bellyjeva glazba razvijala, od početaka afroameričkog glazbenog izraza do suvremenog jazza. Osim toga, napravio je odmak od glazbe koju je izvodio s drugim umjetnicima i prvi put u karijeri posvetio se osobnim, emotivnim glazbenim težnjama za koje je uspio pridobiti i ostale članove sastava koji su također studiozno proučili tradiciju, ne samo onu koju je promovirao Lead Belly. Na prvu nameće se poveznica s Paul Motian Electric Bebop Bandom, ne samo zbog formacije s bubnjarem, dva gitarista i saksofonistom (u Motianovom je sastavu svirao i basist), nego i zato što je Cardenas bio član tog sastava, iako taj, kao niti jedan drugi sastav, nije utjecao na ovaj projekt.

Nussbaum je na istu temu odgovorio drukčije i od Clifforda Jordana, koji je još 1965. snimio album »These are My Roots: Clifford Jordan Plays Leadbelly« posvećen majstoru. Skladbe iz njegova repertoara prilagodio je svojem poimanju jazza, a to je i glazbeni svjetonazor kolega iz sastava. Naime, iako su dobro upoznati s tradicijom, u stvaranju ih vodi poriv za glazbenim istraživanjem. Stare skladbe smjestili su u novi kontekst ostavljajući tek nagovještaj izvornika. Čak i kad su ubacivali citate poigravali su se tim temama, varirali ih, preformulirali, baš kao i teme koje su odabrali za koncert. Svaka je izvedba bila drukčija, a i unutar pojedinih skladbi neprestano su se događale promjene ritma, tempa, stila, raspoloženja… Čak i kad bi neka tema ostavila dojam infantilnosti i zastarjelosti, oni bi od nje napravili malo umjetničko djelo.

Iako bubnjevi nisu bili u prvom planu, Nussbaum je pokazao zavidno umijeće, bez obzira svirao palicama ili metlicama. Zapravo svi su članovi svirali maštovito, bez pretjerivanja ili ekstravagancija, s ukusom i mjerom. Na programu su bile Lead Bellyjeve ili skladbe iz njegova repertoara, ali i Nussbaumove.