Dvama sadržajno bogatim programima Savez Crnogoraca Hrvatske obilježio je dvostruki jubilej – dvadesetu godišnjicu obnove neovisnosti Crne Gore i dvadeset godina vlastitoga djelovanja, a spojem književnosti i folklora, riječkoj publici približena je crnogorska kultura te se još jednom podsjetilo i na njezinu snažnu povezanost s hrvatskim prostorom.

Svečani program koji se održao u HKD-u odnosio se na međunarodnu smotru folklora, koju je pratila i izložba fotografija nacionalnih parkova Crne Gore. U ozračju zajedništva i kulturnog dijaloga, uz intoniranje himni Hrvatske i Crne Gore, okupljenima su se obratili predstavnici organizatora i uzvanici, među kojima veleposlanik Crne Gore u Hrvatskoj Dejan Vuković, koji je istaknuo važnost kontinuiranog povezivanja dviju kultura i naroda, kao i predsjednik Saveza Crnogoraca Hrvatske Ljubo Radović, koji je naglasio kako su jubileji »podsjećanje na bogatu povijesnu prošlost Crne Gore i kontinuitet dvadesetgodišnjeg rada Saveza i naših članica na kulturnom povezivanju dviju naših domovina, Hrvatske i Crne Gore«.

Savez Crnogoraca Hrvatske

Složen identitet

Program je donio i raznoliku te posve živu folklornu baštinu, pa su folklorni ansambl Zora iz Opatije i ansambl Zvir iz Jelenja predstavili plesove i pjesme Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Istre, dok su gosti iz Crne Gore, Kulturno-umjetničko društvo »Njegoš« s Cetinja, nizom koreografija – »Crna Gora«, »Boka«, »Vrsuta«, »Posavina«, »Rugova«, »Cigani i Banat« te »Maleševka« – ukazali na bogatstvo tradicija različitih krajeva i naroda koji žive u Crnoj Gori. Cijeli program dodatno je naglasila i osnažila interpretacija tekstova koji evociraju složen i kontrastan identitet crnogorskog prostora; Lana Milić je na lijepom crnogorskom naglasku recitirala riječi revolucionara, španjolskog borca, narodnog heroja, Veljka Vlahovića, kojima je opisivao Crnu Goru. Također, u neformalnom dijelu večeri posjetitelji su imali priliku uživati i u gastronomskom segmentu manifestacije.

Obilježavanje jubileja nastavljeno je književnim programom, i to predstavljanjem suvremene crnogorske književnosti, odnosno gostovanjem autorice Dragane Tripković i književnika Nikole Nikolića, članova Crnogorskog društva nezavisnih književnika. U razgovoru koji je moderirao Milan Zagorac, otvorena su pitanja identiteta, društvenih promjena i uloge književnosti u vremenu obilježenom nesigurnošću i podjelama.

Savez Crnogoraca Hrvatske

Predstavljeni su roman »Lovište samoće« Dragane Tripković i zbirka priča »Posijecite visoko drveće« Nikole Nikolića, dva djela različitih poetika, ali bliska s obzirom na tematski fokus pukotina suvremenog društva; s jedne strane Tripković svojom intimnom, emocionalno snažnom prozom propituje samoću, obiteljsku tišinu te posljedice kolektivnih trauma, dok Nikolić s druge strane analizira mehanizme represije, normalizaciju nasilja te društvene obrasce moći koji oblikuju našu iskustvenu zbilju.

Knjiga »Posijecite visoko drveće« snažno je angažirano prozno djelo koje istražuje mehanizme nasilja, represije i sustavnog uklanjanja onih koji misle slobodno, a sama naslovna metafora upućuje na praksu svakog autoritarnog poretka da uklanja one koji se izdvajaju znanjem, sposobnošću ili, možda ponajprije, moralnom samostalnošću i hrabrošću da postavljaju pitanja. U razgovoru je Nikolić naglasio kako zlo gotovo nikada ne dolazi naglo i spektakularno, nego postupno – kroz privikavanje na male nepravde, svakodnevna poniženja, discipliniranje slabijih i normalizaciju nasilja. Njegova knjiga zato ne govori samo o povijesnim totalitarizmima, nego i o suvremenim oblicima moći: nasilju u obitelji, iskorištavanju radnika, pritiscima institucija, manipulaciji u međuljudskim odnosima te društvenom kažnjavanju svakoga tko odbija pristati na poslušnost. Posebna vrijednost ove knjige jest u tome što pokazuje kako represija nije samo politička pojava, nego i obrazac ponašanja koji se može prepoznati u svakodnevici.

Savez Crnogoraca Hrvatske

Aktualne teme

Primarno vezan uz posljedice pandemije, roman »Lovište samoće« Dragane Tripković, kreće se prostorom intime, sjećanja i nasljeđa, spajajući autofikcijske elemente s kolektivnim iskustvom i snažnim osjećajem mjesta. U središtu knjige nalazi se dihotomija grad – malo mjesto, no prave tematske osi čine teme bijega, obiteljskih tišina, emocionalnih naslaga prošlosti i osjećaja izolacije koji obilježavaju suvremenog čovjeka. Tijekom razgovora posebno je istaknuto i kako samoća u ovom romanu nije tek osobno stanje ili emotivna praznina, nego i metafora onog društva koje sve teže komunicira, gubi povjerenje u druge i povlači se u vlastite strahove. Autorica Tripković piše suptilno, precizno i emocionalno snažno, pokazujući kako osobne sudbine nikada nisu odvojene od zajednice u kojoj nastaju. Njezini likovi nose teret obiteljskih i društvenih trauma, a upravo u njihovoj šutnji i ranjivosti čitatelj prepoznaje širi kontekst vremena.

Gostovanje književnika iz različitih sredina još je jednom ukazalo na književnost kao prostor susreta različitosti, no i književnost kao moćan alat za razumijevanje svijeta u kojem živimo, pa su i sami autori istaknuli da književnost nije samo estetski čin, nego i oblik društvene odgovornosti, otvarajući pitanja o tome koliko smo spremni prepoznati nepravdu te, vrlo bitno, i reagirati na nju. A upravo u tome leži vrijednost oba autora – ne nude jednostavne odgovore, nego otvaraju prostor za nužno propitivanje društva, institucija i nas samih.