RIJEKA – Još uvijek aktualnom riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu, a svakako i pročelniku Odjela za kulturu Ivanu Šararu, iznimno je stalo da Muzej grada Rijeke zaživi na sve načine na koje jedan takav muzej može zaživjeti. Zašto je to tako nije teško dokučiti: puno je novaca, a s novcem i političkih poena uloženo u taj kompleksan projekt, koji je s novim svojim sjedištem u velebnoj baroknoj Palači šećera i plutajućim prirepkom »Galebom« zasigurno i najkompleksniji kulturni projekt u Rijeci unazad dugo vremena.

Posebno je potonji, »Galeb«, kao važan dio europski dotiranog projekta »Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine« bio politički sklizak, kao ozbiljna vreća bez dna upitne krajnje funkcionalnosti. Zato sada, kada je sve skoro gotovo, kada je muzej uselio u Palaču šećera, »kockicu« ostavio za posebne muzejske projekte, a svi skupa iščekujemo da se i »Galeb« pojavi na obzoru riječke luke, sav ulickan i dotjeran za svoj novi, tko zna koji po redu život, sada treba stvar i zaključiti komercijalnim aspektom.

U tu svrhu raspisan je jedan, a uskoro očekujemo i drugi natječaj za komercijalne prostore, o čemu smo opširno izvijestili, priključujući se ideji da je sada važno te prostore popuniti dobrim sadržajima. Konferencija za novinare koja je natječaje najavila, bila je poligon za upućivanje poziva svima onima koji bi se željeli prihvatiti toga posla, a Obersnel i Šarar upeli su se pojasniti novinarima koliko su uvjeti natječaja povoljni. Mi smo pak odlučili provjeriti njihove tvrdnje kod profesionalaca.
Podsjetimo prvo na uvjete.

Tri koncesije

Sadržaji u Palači šećera u raspisanom natječaju podijeljeni su u tri koncesije. Jedna je koncesija za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno za caffe bar s usluživanjem slastica u prostoru od 90 četvornih metara, koji ima i sanitarni čvor te terasu, a početna cijena fiksnog dijela koncesije je 58 kuna po četvornom metru, dok je početni postotak varijabilnog dijela koncesije tri posto od ostvarenih prihoda od obavljanja djelatnosti.

Novo radno mjesto koncesionara bit će velebna barokna palača / Foto MARKO GRACIN

Druga koncesija daje se za obavljanje usluga u turizmu, odnosno za turističku ili marketinšku agenciju, a u tu svrhu planiran je prostor od 101 četvornog metra, pri čemu je početna cijena fiksnog dijela koncesije 15 kuna po četvornom metru. Treća je koncesija za obavljanje djelatnosti prodaje knjiga i suvenira, za što je planiran prostor od 94 četvorna metra, a početna cijena fiksnog dijela koncesije je 15 kuna po četvornom metru.
Cijene iz natječaja su početne, što znači da licitacijom mogu biti i više, te su izražene bez PDV-a, što također treba ubrojiti u konačan iznos. Također, prostori koji se daju u koncesiju su u roh-bau fazi, a budući koncesionari morat će dovršiti uređenje pazeći da su u skladu s naputcima Konzervatorskog odjela u Rijeci. Koncesije u Palači izdaju se na 10 godina.
Po pitanju »Galeba«, u natječaju čije se raspisivanje tek očekuje, u zakup će otići gotovo maksimalno zakonski određena količina prostora (20 posto). Koncesionar, ili više njih, imat će na raspolaganju preko 1.100 četvornih metara prostora, interijera i eksterijera, plaćat će zakupninu od početna tri eura po četvornom metru (plus PDV). U zakup za ugostiteljsku djelatnost tako ide dio interijera gornje palube ukupne površine 323 četvorna metra, uz oko 300 četvornih metara otvorene palube, dok je za smještajni kapacitet odvojen dio glavne palube ukupne površine 441 četvorni metar. Budući da će zakupac ili zakupci morati uložiti značajna sredstva za uređenje prostora, osim što će imati koncesiju na 30 godina, bit će oslobođeni plaćanja zakupnine prvih pet godina trajanja ugovora.

Razmišljati zahtjevnije

Po pitanju ugostiteljskog dijela obratili smo se prekaljenom ugostitelju, ali i aktivnom borcu za prava ugostitelja u ovim zahtjevnim vremenima, Vedranu Jakominiću, predsjedniku Udruge ugostitelja Istre i Kvarnera, pitanjem jesu li natječaji o kojima je riječ doista tako povoljni kao što Obersnel i Šarar govore. Odgovor nije jednostavan, no čini se ipak da nisu baš tako povoljni.
– Kad se uz koncesiju zbroje i sva ostala davanja za ugostiteljski prostor u Palači šećera, uvjeti nisu povoljni. Ali ja tu vidim drugi problem, naime mislim da tko god uzme taj prostor, ne bi trebao otvoriti klasičan caffe bar, jer onaj muzej zaslužuje da tamo bude nešto prokleto spektakularno. Po meni trebalo bi poništiti taj natječaj i razmišljati zahtjevnije, tražiti nekoga tko će dolje napraviti priču, a ne kafić. Dakle, mogla bi iz smjera muzeja doći inicijativa da se za taj prostor dolje potraži partner kojemu će kafić biti dodana vrijednost – kaže Jakominić, no postavlja se pitanje tko je za takvo što uopće sposoban u Rijeci, odnosno tek bi možda takav natječaj propao zbog nemogućnosti da se nađe onoga tko bi to mogao isporučiti.
Jakominić kaže da se ponuda može napraviti, a ako netko postoji, javit će se. Možda bi to mogao biti i netko izvan ugostiteljstva, ali s dobrom idejom za prostor, no i Jakominić je svjestan, više nego mnogi izvan posla, koliko je dnevna borba u suštini teška.
– Tebi tamo treba 4.000 kuna prometa svaki dan, a da si na nuli, da si platio radnike, robu i druge obaveze i zapravo onoga tko je unutra stavljaš pred velik zadatak. Zato mislim da bi prvo trebalo raspisati poziv na interes, vidjeti što kreativci misle o tome kakav koncept ponuditi, a onda tek definirati računicu. I nije to znanstvena fantastika, ali ako staviš nemoguće uvjete, ništa od posla. Ja se ne bih javio na ovakav natječaj, jer ugostiteljskih objekata ima puno i od još samo jednog ugostiteljskog objekta nema neke koristi – kaže Jakominić, zaključujući da nije cijena toliko nepovoljna, koliko je po njegovu mišljenju loše da se tamo ide s komercijalnom, umjesto konceptualnom pričom.
Po pitanju »Galeba« Jakominić je još rezolutniji te bi se na taj natječaj još manje javio. Iako, kaže, nije posve ušao u meritum toga natječaja, previše je u svemu tome nepoznanica. Prije svega, prostor treba opremiti od nule, sve ovisi i o tome koja će biti točna lokacija broda, kakav će biti postav, koji su prateći troškovi poslovanja… Prema svemu što zna, Jakominić ne bi imao hrabrosti javiti se na natječaj, iako se načelno slaže u ocjeni povoljnosti, jer 20-ak tisuća kuna nije preskupo za 1.100 četvornih metara prostora, no ponavlja da je još uvijek previše nepoznanica.

Knjige ili »đinđe«

I neki s kojima smo razgovarali oko koncesije za knjižaru/suvenirnicu smatraju da u svemu postoji još puno nepoznanica, poput toga hoće li kvart doista zaživjeti kako je planirano. Po jednom izvoru uvjeti se sada čine povoljnima, no pitanje je što će biti za dvije godine. Ipak, doznali smo i da su neki poslali svoje ponude, što znači da smatraju da su uvjeti održivi.
Tomo Vučinić iz antikvarijata Mali neboder kaže da uvjeti jesu povoljni, no i on, slično kao i Jakominić, vidi potencijalni problem u nepoznanici oko toga kakav se prostor tamo očekuje.
– Cijena je očito prilagođena, ali meni nije jasno što to znači suvenirnica i knjižara. Takve stvari mi se automatski ne sviđaju, jer to može značiti i 20 posto knjiga, a 80 posto »đinđi«. To govorim kao »čisti« knjižar, odnosno antikvar. Ako će to biti prava knjižara, OK, ali ako će to biti suveniri, pa još nevezani za priču muzeja, onda neće biti dobro – kaže Vučinić, podcrtavajući da je početna cijena najma doista povoljna.
Po pitanju turističke/marketinške agencije obratili smo se vlasniku agencije My travel Bobi Grujičiću, istim pitanjem o povoljnosti natječaja. Izračunavši da je startni najam oko 2.000 kuna mjesečno, utvrdio je da je to puno, ali ne i neizvedivo.
– No, jako je bitno pritom o kakvom je tipu agencije riječ. Recimo, meni u »outgoingu« to je puno, mi radimo u 20 »kvadrata« i s malim provizijama, ali nekome tko je specijaliziran za »incoming«, to ne mora biti puno. Dakle jako je važno kakva je agencija u pitanju – zaključuje Grujičić.
Moramo podsjetiti još jednom da po pitanju »Galeba« natječaj još uvijek nije raspisan, pa će možda do raspisivanja i one nepoznanice o kojima govori Jakominić dijelom biti razriješene, dok natječaj za koncesije u Palači šećera traje do 1. veljače, kada će biti jasnije tko je u Rijeci smatrao da su ponuđeni uvjeti ostvarivi, s obzirom na vrijeme, kontekst i sve ono što o Rijeci trenutno znamo.