Pročitali smo

“Ubijanje SS-ovaca” Billa O’Reillyja: O lovu na najistaknutije nacističke zločince

Marinko Krmpotić

Američki novinarski dvojac Bill O’Reilly i Martin Dugard uspio je ovom knjigom još jednom skrenuti pažnju na najmračnije doba prošlog stoljeća – uspon nacizma



Američki novinarski dvojac Bill O’Reilly i Martin Dugard uspio je knjigom »Ubijanje SS-ovaca« (Lov na najgore zločince u povijesti) još jednom skrenuti pažnju na najmračnije doba prošlog stoljeća – uspon nacizma tijekom prve polovice četrdesetih godina prošlog stoljeća. Naravno, o ovoj su temi napisane na tisuće knjiga, a vrijednost ove nove ponajprije je u tome što su O’Reilly i Dugard zadatku pristupili novinarski profesionalno stvorivši tečan tekst upotpunjen fotografijama, pa je knjiga idealna za upoznavanje s temom, posebno za mlađi dio čitateljstva kojemu su četrdesete godine prošlog stoljeća i općenito zbivanja nakon Drugog svjetskog rata daleka, daleka povijest.


Iskazi svjedoka


Jednostavnim novinarskim pripovijednim stilom, nizom iskaza svjedoka, povremenim transkriptima sa suđenja te vlastitim opisima pojedinosti lova na nacističke zločince, autori kroz kratke epizode uspješno grade priču o lovu na najistaknutije nacističke zločince koji su bili dio SS organizacije, a da bi pojasnili o čemu je riječ najprije iznose osnovne podatke o SS (Schutzstaffel) postrojbama koje su u početku bili stranački (Nacistička partija) zaštitni odred Adolfa Hitlera osnovan još 1925. godine s jedinim zadatkom – čuvati Hitlera. Dodatnu zloglasnu notu SS dobiva 1929. godine kad im Heinrich Himmler daje brojne druge zadatke pa postaju svojevrsna policija u policiji, čuveni po svojoj surovosti i nemilosrdnosti. Godine 1933. već je svakom u Njemačkoj jasno kako su SS odredi paravojna organizacija koja je dio Nacističke stranke i samo njoj odgovara, a budući da im Hitler daje sve veće ovlasti, uskoro postaju strah i trepet. Naročito će to biti uočljivo u Drugom svjetskom ratu kad će uz temeljnu njemačku vojsku u osvajanjima sudjelovati i SS odredi znani po svojoj bezobzirnosti i surovosti pri čemu su svakako jedan od najeklatantnijih primjera nasilničkog i necivilizacijskog ponašanja bili tzv. Einsatzengruppen odredi čiji je temeljni zadatak bio – ubijati civile! Naravno, one koji nisu Arijevci, a to znači, Židove, Rome, Slavene…


Brojni zločini


Naravno, takav odnos prema ratu urodio je iznimno surovim, neljudskim i brojnim zločinima (koncentracijski logori, masovna pogubljenja, nemilosrdne likvidacije…) koji nisu zaboravljeni, a po porazu nacističke Njemačke počeli su dolaziti na naplatu. Koga se, zašto i na koji način lovilo, sudilo i kažnjavalo opisuje ova knjiga, čiji se autori ograničavaju na niz najpoznatijih SS zločinaca i njihovu sudbinu nakon poraza fašizma. Čitatelj će tako saznati pojedinosti o sudbini Heinricha Himmlera koji si je sam presudio kapsulom cijankalija, upoznati se s morbidnim Ottom Ohlendorfom, izopačenim čudovištem na čelu Einsatzgruppen odreda koji je od svojih vojnika tražio da pri ubijanju žena s malom djecom majke drže dijete na lijevoj strani grudi kako bi jednim metkom bilo ubijeno dvoje, čitati o bijegu suludog Josefa Mengelea koji je u konclogorima vršio medicinske eskperimente nad logorašima, detaljno se upoznati s hvaćanjem, suđenjem i egzekucijom Adolfa Eichmanna, shvatiti zlo koje je širio Franz Stangl, zapovjednik koncentracijskog logora Treblinka ili Klaus Barbie, krvnik iz Lyona, a knjiga završava pred petnaestak godina ostvarenom deportacijom Elfriede Huth, jedne od čuvarica u nacističkim koncentracijskim logorima za žene, iz San Francisca u Njemačku.


Borba protiv zla




O’Reilly i Dugard odlučili su se za kronološki pristup pa čitatelju postaje jasno kako borba protiv zla koje su nacisti stvorili krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina 20. stoljeća ni danas nije gotova, ponajprije zbog pojedinaca koji su se suprotstavljali težnji nekih država, čak i UN-a te Katoličke crkve, koji su nastojali zataškati te zločine i minorizirati ih. Upravo tim pojedincima, od izraelskih agenata koji su sudjelovali u lovu na Eichmanna, pa do čuvenih pojedinaca kao što su bili Benny Ferentz ili Simon Wiesentahl, ili pak Eli Rosenbaum koji je 2004. godine locirao i uhitio Elfriedu Huth, posvećeno je puno pažnje kako bi se i na taj način promovirala borba protiv zla koje nikada ne smije ostati nekažnjeno.


O autorima


Bill O’Reilly inovativni je televizijski novinar koji je polučio neviđen uspjeh kao voditelj emisije »The O’Reilly Factor« na američkoj kabelskoj televiziji i pisanjem (ili suautorstvom) više od dvadeset publicističkih naslova koji su se našli na samom vrhu ljestvice najprodavanijih knjiga The New York Timesa i ostalih nacionalnih tiskovina. Martin Dugard autor je više knjiga o povijesti koje su se našle na ljestvici najprodavanijih knjiga The New York Timesa, među njima i knjige iz serije »Ubijanje«, kao i naslovi »Into Africa« i »The Explorers«. Upravo »Ubijanje SS-ovaca« dio je ciklusa »Ubijanje«, koji obrađuje istinite događaje o smrti i uništenjima nekih od najutjecajnijih ljudi i društava u ljudskoj povijesti, a nedugo po objavljivanju 2018. godine knjiga je postala bestseler New York Timesa. Manje od godinu dana po pojavi u SAD-u, knjigu je na hrvatskom jeziku u prijevodu Damira Biličića objavio zagrebački izdavač Ljevak.


Strašne i šokantne brojke


Strašne su i šokantne brojke o zločinima koji su počinjeni tih godina. Primjerice, pri osvajanju Rusije u samo dva dana jedna jedinica Einsatza nadomak Kijeva poubijala je 33. 771 Židova. I sve je to pomno zabilježeno u dokumentima. Još je stravičnije da je Otto Rasch, vođa te jedinice, na pitanje osjeća li se krivim, odgovorio – ne! Svi su oni stalno tvrdili kako su »samo izvršavali vojne zadatke«. Grozomoran je zapis sa suđenja zapovjedniku svih Einsatzgruppen odreda, Ottu Ohlendorfu:


Tužitelj Nikčenko: U iskazu ste rekli da je skupina Einsatz za cilj imala uništiti Židove i komesare, je li tako?Ohlendorf: Da.Tužitelj: A u koju ste kategoriju svrstavali djecu? Zbog čega je masakr obuhvatio i djecu?Ohlendrorf: Zapovijed je glasila da židovsko stanovništvo treba posve istrijebiti.Tužitelj: To se odnosilo i na djecu?Ohlendorf: Da.